Afrička bolest prelazi u Evropu i Severnu Ameriku: Treba li se plašiti epidemije „majmunskih boginja“?

Nataša Jokić, Strazbur

„Ovde se radi ili o velikoj nesreći ili o nečem sasvim neobičnom“, upozorio je britanski lekar dr Kacurakis za Vašington post, ocenjujući da bi bilo moglo da bude opasno ako virus mutira, jer cirkuliše previše, i da na taj način postane agresivniji ili prenosiviji
(ilustracija, Posle traumatičnog iskustva sa kovid epidemijom, javnost nervozno reaguje i na pojavu samo jednog slučaja obolenja od nepoznatog virusa)

Posle Portugalije, Velike Britanije, Španije i Italije, juče su i Francuska i Belgija registrovale prve slučajeve zaraženih „majmunskim boginjama“. Da li nekoliko desetina obolelih znači da postoji opasnost od epidemije ?

Izgleda da ova virusna bolest, koja obično kruži Afrikom, sada prelazi na sever - u Evropu i Severnu Ameriku ali i u Kanadu gde se proučava trinaest sumnjivih slučajeva u Montrealu.

Ne postoji potencijal za širenje

Broj registrovanih zaraženih za sada je prilično nizak, ali, zbog iskustva sa koronavirusom, ka njima je okrenuta velika pažnja nadležnih vlasti i medija.

Možda i prevelika, smatraju dva stručnjaka koje je intervjuisao američki dnevnik Vašington post, a prenosi francuski Kurie enternasional.

„Boginje majmuna, ili majmunski ortopoksvirus, mnogo manje su prenosive od kovida-19“, podvlači Aris Kacurakis sa Univerziteta u Oksfordu. Ovaj profesor smatra da trenutno ne postoji „potencijal za globalno širenje na istom nivou kao korona virus“.

Tom Inglsbi, direktor Centra za zdravstvenu bezbednost Džons Hopkins, smatra da je opasnost za stanovništvo za sada  „veoma, veoma niska“.

Ipak ostaje pitanje, zašto je virus došao u Evropu i SAD, a da pri tom većina obolelih nije putovala u Afriku?  

„Ovde se radi ili o velikoj nesreći ili o nečem sasvim neobičnom“, upozorava Kacurakis. Opasno bi moglo da bude da virus mutira, ako cirkuliše previše, i da na taj način postane agresivniji ili prenosiviji – ocenio je on.

„Nije naročito smrtonosan virus“

U svom sadašnjem obliku, u svakom slučaju, virus „majmunske variole“ nije naročito smrtonosan, iako se dva soja moraju razmatrati odvojeno, upozorava američki dnevnik.

„Onaj u basenu Konga, fatalan za oko jednog od 10 zaraženih, a onaj u zapadnoj Africi, fatalan za oko jedan od 100 slučajeva.“

Treba napomenuti da je virus generalno opasniji za decu, prenosi list.

Što se tiče poglavlja o lekovima i prevenciji, trenutno ne postoji specifična vakcina protiv ove bolesti, ali je vakcina protiv malih boginja veoma efikasna i u prevenciji majmunskih boginja.

Problem: nakon iskorenjivanja ove bolesti, ova vakcina više nije dostupna široj javnosti.

Zaražavanje, zaštita, znaci obolenja

Vašington post prenosi koji su simptomi bolesti: „Efekti majmunskih boginja obično traju dve do četiri nedelje i počinju simptomima sličnim gripu i otečenim limfnim čvorovima. Na kraju, izbočine ispunjene tečnošću se šire po koži."

Što se tiče zaraze, to može biti rezultat „kontakta sa životinjama, sa zaraženim ljudima ili sa materijalima koje koriste zaražene osobe“, navode američki mediji. Moguća je i infekcija kontaktom sa telesnim tečnostima ili respiratornim kapljicama u zatvorenom okruženju.

Britanski dnevnik The Guardian piše da prenos ove bolesti seksualnim odnosom još nije dokazan. List podseća da se poslednja četiri slučaja identifikovana u Ujedinjenom Kraljevstvu odnose na „muškarce koji se identifikuju kao homoseksualci, biseksualci ili muškarci koji imaju seks sa drugim muškarcima“.

Iz tog razloga, zaključuje londonski list, „Agencija za zdravstvenu bezbednost Ujedinjenog Kraljevstva“ savetuje gej i biseksualne muškarce, i druge zajednice muškaraca koji imaju seks sa muškarcima, da paze na pojavu osipa ili neobičnih ranica na bilo kom delu tela, posebno u predelu genitalija“.

Virus majmunske ortopokse, poznat kao "majmunske boginje", retka je virusna zoonoza, uglavnom primećena u izolovanim oblastima centralne i zapadne Afrike, u blizini tropskih prašuma, objašnjava SZO. Pojavio se nakon globalnog iskorenjivanja malih boginja 1980. godine i ukidanja vakcinacije protiv malih boginja. Ovaj virus je prvi put identifikovan kod ljudi 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo (DRC). Njegov period inkubacije uglavnom varira od šest do šesnaest dana. Ali to može biti do 21 dan.

Bolest karakterišu simptomi slični onima koje su u prošlosti izazivale male boginje. Ali to je manje ozbiljno, uverava SZO. U početku, inficirani pacijent doživljava groznicu, jaku glavobolju, bolove u mišićima, karakteristično zapaljenje limfnih čvorova, bol u leđima i jak umor. Zatim se pojavljuju bubuljice, prvo na licu, zatim na dlanovima i na tabanima. Oralne sluzokože, genitalije i rožnjača takođe mogu biti zahvaćeni ovim jakim osipom. Nestanak simptoma traje, u većini slučajeva, dve do tri nedelje, objašnjava Svetska zdravstvena organizacija.

Ne prenose se lako

Majmunske boginje su deo porodice zoonoza (bolesti koje se prenose sa životinja na čoveka, i obrnuto). Najčešće, virus na ljude prenose zaraženi glodari ili primati, direktnim kontaktom sa krvlju, biološkim tečnostima ili lezijama na koži ili sluzokoži ovih životinja. Faktor rizika može biti i potrošnja nedovoljno kuvanog mesa zaraženih životinja.

Ova bolest svoj naziv duguje činjenici da je virus otkriven 1958. na majmunima koji su držani u zatočeništvu u laboratoriji.

Prenos sa čoveka na čoveka se dešava prvenstveno putem čestica respiratornih kapljica tokom dužeg kontakta licem u lice, što dovodi članove porodice aktivnih slučajeva u veći rizik od infekcije. Ali kontaminacija može doći usled bliskog kontakta sa lezijama kože zaraženog subjekta ili predmeta, kao što je posteljina, nedavno kontaminirana biološkim tečnostima ili materijalima sa lezija pacijenta, navodi SZO.

„Važno je naglasiti da se majmunske boginje ne prenose lako između ljudi i da je ukupan rizik  veoma nizak“, rekao je dr Kolin Braun, direktor kliničkih i novonastalih infekcija u Agenciji British Health Safeti (Ukhsa). Nema dokaza da sam prenos sa čoveka na čoveka može da održi majmunske boginje u ljudskoj populaciji, kaže SZO.

Ne postoji specifičan tretman ili preventivna vakcina protiv majmunskih boginja. Pacijent se obično oporavlja spontano uz pomoć odgovarajuće nege. Kod pacijenata koji su vakcinisani protiv malih boginja u mlađoj dobi, tok bolesti je potencijalno blaži.

Teški slučajevi su povezani sa trajanjem izloženosti virusu, zdravstvenim stanjem pacijenta pre bolesti ili težinom izazvanih komplikacija. Stopa smrtnosti može veoma varirati (od 1 do 10%) i čini se da je posebno povezana sa uzrastom pacijenata, pri čemu su mlađa deca najosetljivija na ovaj virus.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...