Pozadina nasilja na protestima u Francuskoj (1): odakle topovi za vatromet među gimnazijalcima?
Ovdašnji mediji prenose procene službi bezbednosti po kojima sukobi zbog blokada dostižu sada tačku „prekretnicu“, sa događajima koji sve više podsećaju na gradsko nasilje nego na đačke proteste
(ilustracija,Gradonačelnik Sen Denija, Bali Bagajoko, ispred kapije srednje škole Pol-Eliar u Sen Deniju, 30. septembar 2026. SNIMAK sa FEJSBUKA @L’INSOUMISSION)
Pored 24 srednjoškolske ustanove koje su tokom protekle nedelje bile oštećene u požarima tokom protesta gimnazijalaca i njihovih profesora, još 400 do 500 gimnazija širom Francuske ostaće danas privremeno zatvoreno – saopštilo je francusko ministarstvo unutrašnjih poslova.
Od prošlog četvrtka, kada je blokirana gimnazija u Sen Deniju u pariskoj oblasti, protesti srednjoškolaca munjevitom brzinom su se raširili u čitavoj zemlji. U svet odavde ponovo odlaze slike nasilja policijskih snaga, ali i nasilja demonstranata ili bolje rečeno onih koji su se ubacili u među gimnazijalce i njihove profesore.
Poziv na nastavak protesta
Ukupno je pet hiljada učesnika protesta bilo je privedeno prošle nedelje, dok je u policiji otvoreno šest unutrašnjih istraga protiv nekih pripadnika snaga reda zbog navoda o prekoračenju ovlašćenja i prekomernoj upotrebi sile.
Predstavnici gimnazijskih organizacija pozvali su učenike i profesore da nastave proteste u utorak 6. oktobra posle razgovora sa ministrom prosvete Eduarom Žefreo.
Ministar pravosuđa, Žerald Darmanen, istovremeno je zatražio od javnih tužilaca da pokrenu istragu i da roditelje pozovu na građansku odgovornost za štetu koju su njihova deca prouzrokovala tokom blokada srednjih škola, kako bi ih obavezali da „plate popravke“. „Nije maloletnik taj koji plaća, već roditelji: danas je to i roditeljski problem“, rezimirao je ministar dan nakon sastanka sa javnim tužiocima, smatrajući ovaj odgovor „mnogo korisnijim od zatvora“.
Zahtevi učenika uglavnom se odnose na lošu situaciju u državnim školama i potrebu da se više novca investira u održavanje često zastarelih školskih zgrada, koje su čak i nebezbedne, sa lošim higijenskim uslovima, nedovoljnim brojem loše plaćenih profesora, učionicama u kojima se tiska i po 35 učenika, predugim radnim danom jer učenici od kuća odlaze oko sedam ujutru i vraćaju se u sedam sati uveče, često gladni jer svi nemaju novca da u podne plate školske kantine.
Takođe, đaci i profesori traže ukidanje sistema upisa na fakultete preko platforme “parkursip“ koju je Makron uveo 2017. godine. Reč je komplikovanom i nerazumljivom programu (veštačkoj inteligenciji) zbog kojeg je procvetao “privatni biznis“ takozvanih “kouča za orjentaciju“. Neki roditelji su čak tužili državu jer je princip republike, po kome svako ima pravo na obrazovanje, zamenila sistemom koji je definitivno srušio nekada čuveni sistem javnog obrazovanja.
Ovi zahtevi, međutim, nisu dovoljni da bi objasnili ovoliku eksploziju nasilja koja je usledila nakon početnih protesta u Sen Deniju prošle nedelje.
Ko koga bije?
Ono što upada u oči jeste da se među demonstrantima nalaze takozvani “razbijači“ koje smo viđali i u vreme žutih prsluka 2018. i 2019. godine i koji su vidljivo stariji od učenika.
Francuska policija upotrebila je zloglasne metke od kaučuka za rasterivanje masa (LBD 40) koje imaju odlike ratnog oružja i obogaljuju pogođene. Ovo oružje je uglavnom zabranjene u evropskim zemljama. UN i Savet Evrope (organizacija koja nadzire poštovanje ljudskih prava i pravne države u 46 članica Saveta Evrope) uzalud su u više navrata zbog toga kritikovali Francusku. Ovu municiju francuska policija je upotrebljavala tokom socijalnih demonstracija “žutih prsluka“ 2018 i 2019. godine obogaljivši 32 učesnika protesta koji su ostali bez oka i još petoro njih koji su ostali bez šake. Obogaljeni nikada nisu dobili odštetu, samo jednom policajcu je suđeno ali ga je na kraju sud oslobodio.
Zato raste zabrinutost i strah od radikalizacije i nasilja: u gradu Turu jedan učenik star 16 godina pre nekoliko dana je izgubio oko pogođen LBD projektilom. Javnost je zatim šokirao snimak na kome se vidi kako petnaestogodišnjak sprejom za izbacivanje plamena pokušava da sprži lice ženi koja je htela da zaštiti stajalište gradskog autobusa od razbijanja. Uznemirujuči je bio i snimak jednog skupštinskog poslanika kako viče na policajca očigledno prerušenog u razbijača sa maskom na licu koji baca petarde u pravcu policije (“Gospodine šta to radite, šta to radite?“). Uz to i snimak učesnika protesta koji obaraju na zemlju i linčuju visokog policijskog oficira u Belforu, udarajući ga nogama u glavu, pa snimak gomile koja urla “ubij policajku“ i obara mladu ženu policijskog potporučnika kojoj su kolege srećom uspele da priteknu u pomoć.
Javnost je pometena ovolikom količinom slika i nasilja u kome su žrtva čas demonstranti čas “službenici republike“ to jest policajci.
S jedne strane, snage reda ukazuju da su izloženi opasnosti i napadima topovima za vatromet čije rakete čak probijaju njihove zaštitne prsluke.
Sa druge učesnici protesta ukazuju da policija nesrazmerno upotrebljava silu. Jedan gimnazijski profesor i član sindikata tvrdio je pred novinarima da je zbog pucnjave iz topova za vatromet, policija napala suzavcem učenike koji sa tim, navodno, nemaju veze posle čega je nastao “haos“ i svi su “trčali na sve strane“.
Mogućnost širenja haosa
Ovdašnji mediji prenose procene službi bezbednosti po kojima sukobi zbog blokada dostižu sada „prekretnicu“, sa događajima koji sve više podsećaju na gradsko nasilje.
“Ovo je prvi put da se susrećemo sa ovako velikim nasiljem koje je svojstveno urbanom nasilju, a ne demonstracijama“, rekao je Roman Leman, policijski komandir iz departmana Loar za javni radio i tv servis Frans enter.
Pariski konzervativni dnevnik Figaro citira sagovornika iz službe bezbednosti. On je ocenio da se ne mogla isključiti mogućnost širenja haosa u slučaju da neko pogine u sukobima sa policijom. Svi se sećaju da se to već dogodilo u junu 2023. u Nanteru kada ubijen Nahel Merzukjer dok je bežao od policije i da su veliki nemiri u pariskoj oblasti izbili 2005. godine posle smrti dvojice koji su se, bežeći od potere, popeli na električnu podstanicu i poginuli.
Od četvrtka mete napada više nisu samo škole već i vatrogasci, vozači autobusa, pa čak i zaposleni u lokalnoj samoupravi.
Isti sagovornik Figaroa je ocenio da je pokret protesta srednjoškolaca “otela“ (krajnja) levica i levi anarhisti i da bi sada najmanja iskra mogla dovesti do haosa.
Od samog početka protestnog pokreta i blokada, krajnje leva stranka Nepokorena Francuska i njen lider predsednički kandidat Žan Lik Melanšon, ne samo da otvoreno podržavaju proteste već su njihovi mesni odbornici aktivni na terenu i prisutni tamo gde mladi ljudi blokiraju saobraćaj. Uz njih tu su i pripadnici radikalnih levih grupa kao Uzdignuta pesnica i Permanentna revolucija koji unose svoje slogane u proteste.
Pošto se naročito sada, pred parlamentarne i predsedničke izbore u proleće iduće godine, sve politički kalukuliše, Nepokorena Francuska se zbog nereda i razbijanja suočava i sa mogućim negativnim efektima ovog njenog angažovanja jer bi birači mogli da zaključe da bi dolazak Melanšona na vlast značio uvođenje prezadužene Francuske u potpuni haos. Francuska država ima dug od tri hiljade i šest stotina milijardi evra, svakodnevno mora da se zadužuje po sve većim kamatama da bi otplaćivala dug i kamate, sve što država uzme od građana u ime poreza – sada ide na otplatu kamata na postojeće dugove – preneli su mediji ovih dana.






