GRČKA OSTRVA KAO TURISTIČKA SCENOGRAFIJA

Aleksandar Manić

Posledice prekomernog turizma prevazilaze okvire potrošnje komunalnih usluga i zadiru u samu strukturu lokalnih ekonomija. Prevelika oslonjenost na turizam stvara ekonomiju koju odlikuju niska produktivnost, ograničena inovativnost i velika zavisnost od spoljnog kapitala
(ilustracija, Grčko ostrvo Hidra proglašena za najbolje ostrvo u Evropi 2026. godine)

Kraj oktobra označio je završetak turističke sezone u Grčkoj, a novembar je doneo rezultate različitih evropskih glasanja za najuspešnije turističke destinacije godine. Tako je, prema izboru čitalaca britanskog časopisa "Konde Nast Traveler", Grčka proglašena za najbolju turističku zemlju na svetu 2026. godine, a grčko ostrvo Hidra za najbolje ostrvo u Evropi. To je veliko priznanje i čast za Grke, ali ta slika ima svoju cenu. Autentični karakter grčkih ostrva ozbiljno je narušen, jer se stanovnici trude da njihova ostrva glume autentičnost prekopiranu sa društvenih mreža i iz uticajnih magazina.

 grci-tinos-s

Tinos nekad hodočasničko odredište, danas turistička zabava

Tržišna autentičnost sela

Grčka ostrva, jedno po jedno, gube upravo ono zbog čega su ih turisti voleli – svoj autentični način života. Pre nekoliko decenija, sa trajekta na grčkom ostrvu Tinos iskrcavalo se tek nekoliko ljudi, uglavnom meštana ili hodočasnika koji su dolazili da posete crkvu Bogorodice Evangeliste. Zbog reputacije ostrva kao "verskog" odredišta, kao i zbog neuglednog izgleda Hore (glavnog mesta), sa neuređenom arhitekturom, potpuno drugačijom od šarmantnih lučkih gradova na susednim ostrvima, stranci su uglavnom zaobilazili Tinos.

Tokom decenija, dok se većina ostrva u Kikladima razvijala i privlačila milione posetilaca koji su donosili ogromne prihode, Tinos je ostajao po strani upravo zbog tog prvog utiska koji nije mnogo obećavao. Ovo ostrvo, sa desetinama tradicionalnih sela, bilo je jedno od retkih mesta u Grčkoj gde su se proizvodile namirnice kakve se nisu mogle naći nigde drugde na svetu. Tokom poslednje decenije, a naročito u poslednjih pet godina, svet je otkrio Tinos. Sa tim otkrićem, uz viralne video-snimke, lične utiske koji su preplavili društvene mreže i obilje tradicionalnih jela predstavljenih na nov način, došao je i nepovratan gubitak onoga što je Tinos izdvajalo od svih ostalih popularnih grčkih ostrva – njegove autentičnosti.

Tu autentičnosti tražili su putnici iz celog sveta kada su počeli da posećuju Grčku i njena ostrva krajem šezdesetih godina prošlog veka. Bili su zadivljeni meštanima koji su mesili hleb, pecali, sakupljali lekovito bilje, pravili sir i slavili posebne trenutke u životu – krštenja, venčanja, veridbe, žetvu i praznike. Danas u selima živi tek šačica ljudi, a suština onoga što je Grčku činilo privlačnom strancima – njen jednostavan način života – potisnuta je i prilagođena turističkoj potražnji.

Svuda po ostrvima strani fondovi, milioneri, razni investitori i lokalno stanovništvo zagušili su sela i padine malim i velikim belim vilama, kamenim kućama za odmor, bazenima i prilaznim putevima. Lepa sela na grčkim ostrvima danas izgledaju još lepše nego ranije. Kuće su renovirane, stare napuštene građevine popravljene, trgovi uređeni, a kamene staze okrečene u belo. Međutim, ovaj prizor, nalik turističkim reklamama, oživljava poput pozorišne scenografije samo tokom leta, kada stignu turisti.

grci-graditeljstvo-s

Građevinska eksplozija zavladala je Parosom, Naksosom, Milosom, Antiparosom, Tinosom...

Četvrtina ostrva betonirana

Na većini ostrva Kiklada, Dodekaneza i Jonskog mora turizam je postao dominantna ekonomska sila koja podstiče investicije, ali istovremeno preoblikuje krajolike i svakodnevni život stanovnika. Tragovi ovog nezaustavljivog širenja vidljivi su u naglom porastu broja građevinskih dozvola, naročito na Santoriniju i Mikonosu, ali i na Tinosu, gde se broj odobrenja u 2025. godini udvostručio u odnosu na prethodnu godinu. Slična građevinska eksplozija zabeležena je na Parosu, Naksosu, Milosu, Antiparosu, pa čak i na Ano Kufonisiju, na kojem živi svega 150 stanovnika. Na Mikonosu i Santoriniju četvrtina ostrvske površine betonirana je i prekrivena hotelima, vilama, kućama i restoranima.

Dominantan model razvoja grčkog turizma meri se prvenstveno brojem dolazaka, ali neprekidni porast broja posetilaca i razvoj turističke infrastrukture ne vode nužno ka održivom razvoju. Naprotiv, takav razvoj dovodi turistička odredišta, a naročito mala ostrva, do granica njihovih mogućnosti. Masovni turizam povećao je potrošnju ograničenih prirodnih resursa, poput vode, zemljišta i energije, istovremeno umnožavajući količinu otpada i otpadnih voda.

Cena ovakvog modela najvidljivija je upravo u potrošnji vode. Sezonska potražnja na grčkim ostrvima, usled prekomernog turizma, predstavlja jedan od najekstremnijih primera potrošnje vode na Mediteranu. Na Mikonosu, koji ima svega deset hiljada stalnih stanovnika, dnevna potrošnja vode raste sa 2.000 kubnih metara zimi na 18.000 kubnih metara leti – što je čak devet puta više. Na Santoriniju je taj odnos petostruk, dok Paros i Naksos beleže trostruki porast, što ukazuje na ozbiljnu sezonsku preopterećenost.

Grčki hidrolozi ukazuju na to da potražnja za vodom naglo raste usled pritiska turizma i neregulisane izgradnje, pri čemu država često reaguje tek kroz upravljanje krizom, umesto da deluje preventivno. Oni napominju da se mnogi projekti ostvaruju putem hitnih procedura, čime se zaobilazi pribavljanje ekoloških dozvola. Istovremeno, izgradnja hotela i kuća za odmor sa bazenima nastavlja se bez odgovarajućeg hidrološkog nadzora. Uticaj prekomernog turizma ogleda se i u potrošnji električne energije. Prema podacima, potražnja za energijom tokom turističkog perioda, od aprila do septembra, raste dva do tri puta.

 grci-scenografisana-ostrva-s

Scenografisana stvarnost ostrva postala je podjednako važna turistima i Grcima

Alternativa – spori turizam

Posledice prekomernog turizma prevazilaze okvire potrošnje komunalnih usluga i zadiru u samu strukturu lokalnih ekonomija. Prevelika oslonjenost na turizam stvara ekonomiju "monokulturnog" tipa, koju odlikuju niska produktivnost, ograničena inovativnost i velika zavisnost od spoljnog kapitala. U mnogim ostrvskim opštinama udeo zaposlenih u sektoru smeštaja i usluga ishrane čini više od polovine ukupnog broja zaposlenih.

Iako turizam donosi značajne ekonomske koristi, on takođe narušava svakodnevni život zbog nestašice stambenog prostora, rasta troškova života, saobraćajnih gužvi, kao i opterećenja javnih službi i infrastrukture. Problem dodatno otežava nepostojanje jedinstvenog nacionalnog sistema za praćenje sveukupnog uticaja prekomernog turizma. Podaci su rasparčani između različitih institucija, što onemogućava kvalitetnu analizu i stvaranje efikasnih rešenja.

Gradonačelnik Santorinija, Nikos Zorzos, u nedavno upućenom pismu Regionalnoj uniji opština Južnog Egeja, upozorio je da je ugrožen sam opstanak ovih ostrva. Mnogi lokalni zvaničnici dele njegovu zabrinutost, ističući da su velika turistička ulaganja postala sredstvo za izmenu prirodnog, kulturnog i društvenog tkiva ostrva. S druge strane, guverner regiona Južni Egej, Jorgos Hacimarkos, tvrdi da turizam nije problem, već da pravi nedostatak leži u infrastrukturi i mehanizmima za sprovođenje propisa.

Nesporno je da je turizam ostrvima doneo bogatstvo i razvoj, tako da pitanje više nije da li je on potreban, već koliko još ostrva mogu da podnesu i pod kojim uslovima. U mestima gde se voda doprema cisternama, gde potražnja za električnom energijom naglo raste za svega nekoliko nedelja, a građevinski radovi se šire na svaku dostupnu padinu, razmatranje nosivog kapaciteta prestaje da bude samo teorijsko. Kao alternativu, stručnjaci predlažu model održivog "sporog turizma", koji stavlja naglasak na kvalitet umesto na kvantitet. Ponuda bi trebalo da se zasniva na dužem boravku, dubljem povezivanju sa lokalnim zajednicama i kulturom, kao i na zaštiti životne sredine i identiteta samih ostrva.

U međuvremenu, dok se vodi polemika o održivosti masovnog turizma, Grčka prodaje ostrva. Strongilo, ostrvce površine oko 22 hektara u blizini obale Patmosa, u arhipelagu Dodekanez, za koje se priča da je bilo u vlasništvu Džonija Depa, stavljeno je na prodaju po ceni od 4,5 miliona evra. U oglasu piše da je lokacija veoma autentična, sa bujnom vegetacijom, tri prirodne plaže, kristalno čistom vodom, kamenim ostacima stare kuće i bunarom. Navodi se da ostrvo još uvek nije urbanizovano, da ima veliki potencijal za razvoj turizma, izgradnju stambenih objekata i ekskluzivnog eko-odmarališta, kao i da će se građevinska dozvola lako dobiti.

Ostrvo se prodaje kao "autentično", uz naznaku da ima potencijal za razvoj turizma koji će ga  pretvoriti u još jednu sliku "stvarnosti" koju želimo da kupimo.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...