Delegacija talibana u Briselu
Pregovara se o deportovanju migranata što kritičari smatraju za kraj zaklinjanja u “evropske vrednosti“, zbogom “ljudskim pravima“ i Savetu Evrope
(ilustracija, Mnoge avganistanske izbeglice pokušavale su da stignu do Evrope peške, putujući opasnim kopnenim putem preko Irana i Turske | Fotografija: Ali Ihsan Ozturk/Demiroren Visual Media/ABACA/picture-alliance)
Predstavnici talibana iz Avganistana sastali su se u utorak u Briselu sa predstavnicima Evropske komisije i nekoliko zemalja članica EU, objavilo je belgijsko Ministarstvo spoljnih poslova, potvrđujući informacije koje je ekskluzivno objavio sajt Euroactiv.
Iako se poseta opisuje kao “tehnička”, sa ciljem da se utvrde detalji oko proterivanja avganistanskih azilanata koji ilegalno borave na tlu država EU, talibani su iskoristili istorijsku posetu Briselu u utorak da bi izvršili pritisak na zvaničnike EU da ponovo uspostave konzularne usluge za Avganistance širom Evrope - preneo je sajt.
Delegaciju je predvodio Abdul Kahar Balki, službenik za komunikacije avganistanskog Ministarstva spoljnih poslova. Delegacija je razgovarala o merama za „ponovno pokretanje širokog spektra konzularnih usluga za Avganistance u evropskom području“, rekao je Balki u izjavi za Euractiv.
Sajt prenosi da je do kontroverzne posete došlo u trenutku kada talibani žele da dobiju istaknutiju diplomatsku ulogu u Evropi. Većinu avganistanskih ambasada na kontinentu i dalje vode diplomate imenovane pre povratka talibana na vlast u avgustu 2021. godine, a Nemačka je jedina evropska zemlja koja je prihvatila diplomate koje su imenovali talibani.
„Ovo je bila istorijska poseta, jer je delegacija islamske države po prvi put posetila EU i razgovarala sa državama članicama u Briselu”, istakao je Balki u saopštenju: „Nadamo se da ćemo stvoriti pozitivan zamah za očuvanje konzularnih prava Avganistanaca koji borave u inostranstvu.”
Sajt Euraktiv je prvi u aprilu objavio da se na poziv Evropske komisije i nekih zemalja EU, očekuje poseta predstavnika talibana Briselu radi razgovora sa zvaničnicima EU i državnim zvaničnicima o mogućoj deportaciji avganistanskih državljana “osuđenih za zločine” i koji predstavljaju bezbednosnu pretnju.
Sa strane EU, u razgovorima su učestvovali zvaničnici Migracione službe Evropske komisije zajedno sa predstavnicima drugih prestonica EU. Evropski zvaničnici su ranije rekli Euraktivu da nijedan politički lider EU neće učestvovati u razgovorima kako bi se izbegao svaki privid zvaničnog priznanja talibanske vlade - preneo je dobro obavešteni Euractiv.
Kako su preneli švedski mediji, Evropska komisija je pozvala talibane “pod pritiskom švedske vlade“ . Vlada u Stokholmu je priznala da traži način da deportuje približno 200 svojih građana u Avganistan “koji su osuđeni u Švedskoj i čekaju deportaciju“.
Reč je o osobama osuđenim za teško silovanje, trgovinu drogom ili pokušaj ubistva, preciziralo je švedsko Ministarstvo pravde.
Organizacije za ljudska prava i mediji bliski socijaldemokratskoj opoziciji u Švedskoj još proletos “sa zaprepašćenjem” su kritikovali ideju da se traži „zajednički jezik i postigne dogovor“ sa režimom čija politika i postupanje sa ženama predstavljaju zločine protiv čovečnosti, a nedavno je donesen i zakon koji legalizuje brak sa devojčicama starijim od tri godine.
„Nismo promenili mišljenje o avganistanskom režimu. On je užasan u mnogim aspektima i osuđujemo ga. Ali moramo se brinuti i o žrtvama, silovanim ženama ili zlostavljanim muškarcima“, odgovorio je na kritike švedski ministar za imigraciju Johan Fosel kojeg po ovom pitanju podržavaju konzervativci i krajnja desnica.
Francuski mediji izvestili su da oko dvadeset zemalja EU traži načine da vrati migrante u Avganistan – naročito one koji su osuđeni pred sudovima u državama EU.
U pismu poslatom u oktobru 2025. godine, više zemalja „pozvalo je EU da pronađe diplomatska i konkretna sredstva za pokretanje ovog pitanja”. U tom kontekstu u januaru ove godine jedna delegacije Evropske komisije posetila je Kabul.
“U 2025. godini, Avganistanci su i dalje bili – daleko – najzastupljeniji među tražiocima azila u EU. Zemlje EU su primile približno milion zahteva za azil od Avganistanaca između 2013. i 2024. godine. Oko polovine […] je prihvaćeno tokom ovog perioda“, preneo je francuski javni tv servis Frans 24.
Nemačka je još 2024. godine, pre ove inicijative EU, počela da deportuje osuđene Avganistance. Austrija je sledila primer primer Nemačke i sredinom septembra je primila delegaciju predstavnika talibana u Beču.
Mnoge druge države članice EU, uključujući Belgiju i Švedsku, sada žele da slede ove primere.
Evropski parlament usvojio je 17. juna 2026. godine reformu koja uključuje mogućnost da zemlje EU sklapaju sporazume o osnivanju pritvorskih centara sa “sigurnim zemljama” van granica EU.
Tekst, izglasan u Evropskom parlamentu, otvara mogućnost „slanja porodica sa decom nazad u centre na drugoj strani sveta, bez ikakve garancije poštovanja osnovnih ljudskih prava, prelazi crvenu liniju”, kako je upozorila poslanica Evropskog parlamenta Fabijen Keler (partijska grupa Renesansa, politički na centru).
Na evropskoj listi “sigurnih zemalja“ nalaze se, između ostalog i: Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Maroko i Tunis, Albanija (koja već ima ugovor sa Italijom), Kosovo, ali i Ruanda (koja već ima ugovor sa Velikom Britanijom), Uganda itd. U “sigurne zemlje“ mogu se, prema usvojenoj uredbi iz marta ove godine, slati migranti koji nelegalno borave u nekoj zemlji EU, posebno oni čiji su zahtevi za azil odbijeni.
Praksa deportovanja azilanata i njihovog smeštanja u administrativne pritvorske centre, što znači bespravno lišavanje slobode, uskraćivanje prava na advokata i optužnicu – sve to predstavlja flagrantno kršenje onoga što je EU decenijama nazivala “evropskim vrednostima“.
Evropski sud za ljudska prava sa sedištem u Strazburu do sada je već osuđivao Nemačku zbog “automatskog“ proterivanja stranaca kojima nije ni data prilika da traže azil, što je univerzalno pravo koje svi ljudi na svetu, u načelu, imaju po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Isti sud je blokirao 2022. godine slanje tražilaca azila iz Velike Britanije u Ruandu sa kojom je Velika Britanija sklopila ugovor o prijemu proteranih sa njene teritorije.
Francusku je (do 2024.) Evropski sud za ljudska prava čak jedanaest puta osudio zbog zatvaranja migrantskih porodica sa decom “uključujući i odojčad” u takozvane Centre za administrativno zadržavanje (CRA), smatrajući da su ih nadležni organi ”podvrgli (nehumanom ili ponižavajućem) postupanju“.
U izveštaju pet francuskih asocijacija o centrima za administrativno zadržavanje objavljenom 2022. godine (https://www.lacimade.org/wp-content/uploads/2023/04/RA_CRA_2022_web.pdf) navodi se da je od prve osude Francuske 2012. godine do 2023. godine, više od 35.000 dece boravilo u pritvorskim centrima.
U ove centre, koji imaju odlike zatvora, strance koji ilegalno borave u Francuskoj zatvaraju administrativne, a ne pravne vlasti, sa ciljem da budu proterani u treće zemlje. Reč je, faktički, o bespravnim hapšenjima.
Koncept vraćanja tražilaca azila u “treće zemlje“, iz kojih ne potiču i iz kojih nisu emigrirali, već je testirala italijanska premijerka Đorđa Meloni sa pritvorskim centrima koje je Italija sagradila u Albaniji, ali su do sada deportacije migranata blokirali italijanski sudovi koji smatraju da je ovakva praksa protivna ustavu.
Slična je situacija u skoro svim zemljama EU. Brojni izveštaji govore o veoma lošim uslovima, nehumanom tretmanu i odsustvu kontrole kršenja osnovnih ljudskih prava bespravno zatvorenih ljudi širom Starog kontinenta.
Nova politika EU prema migrantima suprotna je Evropskoj povelji o ljudskim pravima čiji je čuvar upravo Evropski sud za ljudska prava koji je institucija Saveta Evrope, organizacije osnovane 1949. godine kada je Evropa još bila u ruševinama posle Drugog svetskog rata. Cilj je bio da Savet Evrope nadgleda primenu ljudskih prava i funkcionisanje pravne države u zemljama članicama kako se nikada više ne bi vratili totalitarizam i rat na stari kontinent.
Suočene sa osudama Evropskog suda za ljudska prava evropske zemlje, predvođene “starim demokratijama”, najavile su prošle godine da će prosto prestati da sprovode odluke ovog suda što sada i čine - diskretno i bez medijske buke.
Šta može da učini Savet Evrope da bi prinudio svoje članice da primenjuju odluke Evropskog suda za ljudska prava? Odgovor je - “skoro ništa” ili, kako je ovih dana rekao generalni sekretar Saveta Evrope Alen Berse:
“Mi nemamo policiju da bismo prinudili nekoga”.






