Deseti protesti protiv penzijske reforme u Francuskoj: Borba za penzije postala borba protiv Makrona?

Nataša Jokić, Strazbur

Zabrinjava mogućnost da i opozicija i pozicija zaigraju – ako već nisu – na kartu “što gore to bolje“, to jest da pokušaju politički da koriste nasilje da bi za njega optužili političke protivnike
(Paris, 28.03.2023 - u Parizu i dalje protestuju zbog penzijske reforme)

Danas se u Francuskoj održavaju desete po redu demonstracije protiv penzijske reforme kojom se najraniji odlazak u penziju pomera na 64 godine života uz obaveznih 43 godine radnog staža i na 67 navršenih godina života za one koji imaju manje od 43 godine radnog staža.

Ponovo je paralisan javni prevoz, snabdevanje gorivom je sve otežanije na pumpama. Francuski mediji su preneli da teritorijalne obaveštajne službe očekuju oko 200 demonstracija širom zemlje uz učešće između 650.000 i 900.000 demonstranata.

Policijsko nasilje

Mobilisano je rekordnih 13 hiljada policajaca jer kako vlast tako i sindikati strahuju od nasilja, naročito posle ekoloških demonstracija na jugozapadu Francuske gde je došlo do ekstremnih sukoba između demonstranata i snaga reda. Brojne organizacije: od Saveta Evrope, preko Amnesti interenešenel, upozorile su francusku vladu zbog prekomerne upotrebe policijskog nasilja. Francuska policija jedina u Evropi upotrebljava projektile za rasterivanje masa koji imaju odlike bojevog oružja i zbog kojih su desetine učesnika „žutih prsluka“ obogaljeni prilikom demonstracija 2018 – 2018. godine.  

Vlada strahuje i od uključivanja mladih ljudi, gimnazijalaca i studenata u proteste protiv penzijske reforme. Učenici i studenti nisu učestvovali u demonstracijama sve dok vlada nije odlučila da nametne zakon o penzijskoj reformi bez glasanja u Parlamentu, pozivajući se na član 49-3 ustava. Intervju predsednika Makrona francuskoj televiziji pogoršao je dodatno stvari prošle nedelje jer je, po opštem mišljenju, ne neumesan način dao do znanja da će reforma stupiti na snagu koliko god građani demonstrirali.

Strah od nasilja demonstranata

Francuski predsednik tako je doprineo da se utvrdi predstava koju već mnogi imaju – da je on predsednik “vrlo bogatih“ – kako je rekao njegov prethodnik Fransoa Oland. Paradoksalno, Makron je doprineo da ojača predstava o njemu kao predsedniku koji vlada protiv naroda.  Samo je ojačao argumente onih koji su mu prigovorili da zloupotrebljava ovlašćenja koja mu daje izrazito predsednički režim Pete republike, koju je Degol osnovao 1958, došavši na vlast na poziv parlamenta koji više u to vreme nije mogao da izađe na kraj sa haosom.

Osim toga dodatni podsticaj mobilizaciji mladih bilo je i pre nedelju dana glasanje poverenja vladi koja je preživela za samo devet glasova. Službe teritorijalne bezbednosti očekuju povećano učešće mladih. Ova mogućnost ih brine jer su to demonstracije koje nije moguće lako kontorlisati kao sindikate koji imaju svoje službe reda i uvek su u redovnom su kontaktu sa policijom.

Od nasilja strahuju i sindikati. Glavni lider udruženih sindikata Loran Berže, ponovio je zahtev da se reforma stavi “ na čekanje“.

“Moramo da odvojimo mesec, mesec i po dana, da zamolimo jednog, dvoje, troje ljudi da budu posrednici. Moramo da nađemo izlaz“, podvukao je on.

Gubitak poverenja

I vlada, pa konačno i predsednik, kako izgleda, pokazuju da su zabrinuti. Premijerka Elizabet Born je izjavila da član ustava 49-3 treba primenjivati samo kada su u pitanju finansijski zakoni. Šta to znači sada? Vlada je toliko puta koristila taj član ustava kojim proglašava zakon mimo parlamenta da joj sada ostaje pravo na samo još jednu upotrebu.

Predsednik Makron morao je da odustane od putovanja u unutrašnjost zemlje, a pre toga otkazana je poseta britanskog kralja.

Nasilje bi moglo presudno da produbi krizu do mere da dovede Francusku u celini u veoma tešku situaciju jer reč je ovde i o političkoj i o socijalnoj krizi.

Makron je, podsetimo, dva puta izabran za predsednika tako što je pravio političke kombinacije i činio sve da dođe u situaciju da Francuzi biraju između njega i krajnje desnice. Sada na ulicama demonstriraju oni koji, glasajući za njega, nisu glasali za njegov neoliberalni program demontiranja države već su isključivo glasali protiv kandidatkinje krajnje desnice koja je bila njegov jedini rival.

Nametanje reforme bez glasanja u parlamentu dovelo je do prekida poverenja između građana se jedne i vlade sa predsednikom Makronom s druge strane.  Poverenje je prekinuto tim pre što je vlada mesecima tvrdila da su penzijske kase u deficitu, zatim da će biti za pet godina u deficitu navodno 27 milijardi evra, da bi se ispostavilo da osnovni i komplementarni penzijski režimi imaju zajedno oko 135 milijardi evra rezervi. Te su rezerve obavezne po zakonu donesenom u poslednjoj deceniji prošlog veka i vlada je to svakako znala ili je morala da zna.

Negativni kult ličnosti Makrona

O radikalizaciji govore i scene sa protesta - od pevanja pesama koje podsećaju da je Luju XVI odrubljena glava, do toga da demonstranti nose isečen portret predsednika Makrona na šipkama koje podsećaju na kočeve. To je opasno, kako je podsetio Rober Badenter, socijalista i bivši Miteranov ministar pravosuđa koji je ukinuo smrtnu kaznu. On je podsetio da verbalno nasilje prethodi fizičkom i da je to opasnost za demokratiju makar oni koji to čine tvrde da se za demokratiju upravo bore.

Jedan od elemenata koji zabrinjava su upravo znaci da se protestuje sada ne samo protiv penzijske reforme već i protiv Makrona lično. Negativni kult ličnosti, kao i pozitivni, mogao bi da bude jedan od elemenata koji podstiču nasilje. 

Šta će biti ?

To baš niko ne zna. Ni otprilike. Ono što zabrinjava to je mogućnost da i opozicija i pozicija zaigraju – ako već nisu – na kartu “što gore to bolje“, to jest da pokušaju politički da koriste nasilje da bi za njega optužili političke protivnike.

Postoji i nada da je rešenje u raspisivanju referenduma o penzijskoj reformi. Levica je podnela zahtev za referendum, ali to je rešenje na duži rok: to je procedura koja traje. Pre svega, potrebno je sakupiti bar 4,8 miliona potpisa (Francuska ima 67 miliona stanovnika), a onda proći kroz parlament i senat. Procena je da bi takva procedura trajala oko devet meseci pa se nameće pitanje da li u postojećem kontekstu Francuska uopšte ima veremena za referendum.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...