GRČKA UVELA RADNI DAN OD 13 ČASOVA
Kritičari su istakli da duže radno vreme uzrokuje premaranje i nesreće na radu a sindikati, povezani sa Komunističkom partijom, uporedili su novu meru sa "modernim ropstvom"
(ilustracija, Grčki građani su organizovali generalne štrajkove u znak protesta protiv zakona o radnom danu od 13 časova)
Oktobarski generalni štrajkovi protiv trinaestočasovnog radnog dana zaustavili su Grčku u raznim delovima privrede javnog i privatnog sektora: transportni sistemi, bolnice, škole... Sindikati su pojačali akcije, a zaposleni su se žalili da zakoni ubijaju nadu u ravnotežu između posla i privatnog života. Kritičari su istakli da duže radno vreme uzrokuje premaranje i nesreće na radu, a sindikati povezani sa Komunističkom partijom, uporedili su novu meru sa "modernim ropstvom".
Stručnjaci za tržište rada doveli su u pitanje mudrost produženja radnog vremena kada istraživanja pokazuju da takva politika šteti produktivnosti i kvalitetu usluga i robe. Stručnjaci za rad su istakli da se trinaestočasovni radni dan ne odnosi na sva preduzeća, nego je usmeren na sektore sa intenzivnim špicevima.

Novi zakon o trinaestočasovnom radnom danu izglasan je 16. oktobra u grčkoj Skupštini
Poboljšanje i fleksibilnost ili varvarsto i srednji vek
Novi zakon o radnom pravu izglasan je 16. oktobra i podržali su ga poslanici vladajuće stranke desnog centra Nova demokratija. Oni su objasnili da je novi zakon u skladu sa pravilima Evropske unije o radnom vremenu, koja ograničavaju prosečnu nedelju na 48 sati, uključujući prekovremeni rad, ali dozvoljavaju fleksibilnost tokom 12 meseci. Vlada je objasnila da duži radni dan nije obavezan, da se primenjuje samo na privatni sektor i to samo do 37 dana u godini.
Stranka levog centra Pasok, glavna opozicija, glasala je protiv zakona, dok je levičarska stranka Siriza bila uzdržana. Opozicione stranke optužile su vladu da narušava prava radnika i "gura zemlju nazad u radnički srednji vek". Oni su dodali da grčki zaposleni već rade duže od većine Evropljana (39,8 časova nedeljno, u poređenju sa od 35,8 časova proseka EU), da zarađuju manje i da se svakodnevno bore da "sastave kraj sa krajem".
Prošle godine, vlada je izazvala sličan protest uvođenjem šestodnevne radne nedelje i dobrovoljne šeme koja se primenjuje na privatna preduzeća u turizmu i drugim sektorima koji pružaju usluge 24 časa dnevno. Taj zakon je dozvolio zaposlenima da rade do 48 sati nedeljno umesto 40. Sindikati su tu meru osudili kao "varvarsku".
Od stupanja na dužnost jula 2019. godine, Micotakis je rekao da želi da učini tržište rada fleksibilnijim, smanjivanjem moći sindikata i uključivanjem kolektivnih ugovora o radu. Ministarka rada, Niki Kerameos, kazala je da je novi zakon osmišljen da poboljša tu fleksibilnost, tvrdeći da će se pravilo od trinaest časova primenjivati samo u "izuzetnim" okolnostima. Braneći meru, Micotakis je rekao da bi ona mladim ljudima, koji često rade dva posla da bi sastavili kraj s krajem, dala mogućnost da rade više časova za jednog poslodavca.
Značajna komponenta zakona je proširenje grčke digitalne radne kartice, koja elektronski prati radno vreme i prekovremeni rad. Ana Eftimiu, zamenica ministarke rada, istakla je dramatično povećanje prijavljenog prekovremenog rada od uvođenja kartice – 1.105 % u turizmu, 131 % u maloprodaji i preko 100 % u ugostiteljskim uslugama – što ukazuje da sistem efikasno beleži podatke u realnom vremenu i podržava sprovođenje prava radnika. Kartica će uskoro biti uvedena i u druge sektore, uključujući veleprodaju, energetiku i finansijske usluge.

Ministarka rada, Niki Kerameos, tvrdi da će se novi zakon o 13 časova primenjivati samo u "izuzetnim" okolnostima
Šta predviđa novi zakon?
Novi zakon o radu fokusira se na tri glavne ose. Prvo, pojednostavljenje procedura kroz uklanjanje obrazaca i ubrzanje zapošljavanja. Drugo, donošenje novih propisa koji poboljšavaju uslove rada. Treće, snaženje kontrole inspekcije rada sa ciljem boljeg poštovanja radnog zakonodavstva.
Osmočasovni radni dan ostaje stečeno pravo i njegova primena se nastavlja. Mogućnost trinaestočasovnog rada, koja je već postojala kao dvanaestočasovno radno vreme za zaposlene kod dva ili više poslodavaca, proširena je na zaposlene kod jednog poslodavca. Poslodavac ne može da primora zaposlenog da radi 13 časova dnevno, jer je potreban njegov pristanak. Istovremeno, poslodavac ne može da odbije plaćanje prekovremenog rada ako zaposleni radi van predviđenog radnog vremena (dodatak od 40 %). Zakon eksplicitno zabranjuje smanjenje plate po stvaranju digitalne radne kartice, što bi se smatralo jednostranom štetnom promenom.
Važno je napomenuti da zaposleni ne može da radi 13 časova dnevno tokom cele godine. Maksimalno radno vreme je 48 časova nedeljno u referentnom periodu od četiri meseca, sa maksimalnim ograničenjem prekovremenog rada od 150 časova godišnje. Ovo se odnosi na sektore sa intenzivnim periodima špica, kao što su turizam, ugostiteljstvo i usluge, koji će sada moći da iskoriste trinaestočasovni radni dan.
Radnici u smenama dobijaju pravo na prekovremeni rad sa dodatkom od 40 %. Ovo omogućava zaposlenima, kao što su oni u restoranima koji rade određenim danima, da dopune svoje prihode prekovremenim radom. Takođe, zaposleni dobijaju veće slobode u upravljanju svojim radnim vremenom. Na primer, zaposleni roditelji mogu da rade četiri dana u nedelji (10 časova dnevno) tokom cele godine, što je ranije bilo ograničeno na šest meseci.

Radni dan od 13 časova zamenio je radni dan od 12 časova u turizmu, restoranima i sezonskim sektorima
Turizam, sezonski poslovi i restorani
Novi zakon o radu pruža i veću fleksibilnost u korišćenju godišnjeg odmora. Dok se ranije odmor koristio u celini u jednom periodu, sada je dozvoljena raspodela na više vremenskih perioda. Zaposleni može da traži podelu svog odmora, na primer, na četiri različita perioda u istoj godini. Vremenski period za korišćenje odmora bira se u dogovoru sa poslodavcem.
Pored proširenog radnog vremena, zakon uključuje ubrzane procedure za zapošljavanje putem jedinstvenog digitalnog obrazca i posebne mobilne aplikacije. Uvode se ubrzana zapošljavanja na određeno vreme do dva dana, koja pokrivaju hitne potrebe. Ukidaju se mnogi obrasci čiji su podaci već dostavljeni informacionom sistemu. Ovi procesi su posebno namenjeni za hitne potrebe zapošljavanja. Pored toga, obezbeđeno je izuzeće od doplata na doprinose za socijalno osiguranje za prekovremeni rad, noćni rad i praznike.
Što se tiče otpuštanja, zakon ne predviđa nikakvu promenu trenutnog institucionalnog okvira. Ne postoji mogućnost otpuštanja zaposlenog jednostavnom SMS porukom, jer se apsolutno ništa ne menja u postupcima otpuštanja, osim što se ubrzava procedura putem jedinstvenog digitalnog obrazca i posebne mobilne aplikacije.
Dimitris Rizos, stručnjak za radno pravo objašnjava da "postoji propis koji kaže da ako zaposleni odbije da radi trinaestočasovnu smenu ili ne pristane na ovaj rad, to se ne može smatrati razlogom za smanjenje plate. Takođe ne može biti razlog za otkaz." Štaviše, on pojašnjava da je za postojanje trinaestočasovnog radnog dana potrebna jasna, a možda "čak i pisana saglasnost zaposlenog". Na pitanje koja preduzeća bi želela zaposlenog na 13 časova, Rizos kaže: "Sva. Ovo će u velikoj meri koristiti preduzećima koja posluju sezonski i naravno restoranima, posebno u danima sa velikim prometom."






