Uoči generalnog štrajka protiv penzijske reforme: Francuska u šaci Evropske komisije

Nataša Jokić, Strazbur

Ili će Francuzi sprovesti ideološki podobnu reformu i pristati da rade 43 godine za punu penziju ili rizikuju da im budu uskraćene desetine milijardi evra kredita iz evropskog plana za ekonomsku obnovu
(ilustracija, Francuski sindikat u četvrtak najavljuje snažnu mobilizaciju protiv penzione reforme koju sprovodi izvršna vlast. - AFP)

Ujedinjeni kao retko kada u istoriji, svi francuska sindikati spremaju se za odsudnu bitku protiv penzijskih reformi. Za sledeći četvrtak zakazan je opšti štrajk koji bi mogao da preraste u dugotrajne proteste i da parališe zemlju.  

Pozadina ove drame može se bolje razumeti ako se pročita dokument

Evropske komisije objavljen u junu 2021. godine pod naslovom “Zelena knjiga o starenju“. U ovoj analizi na 28 stranica predlaže se niz mera za “aktivno starenje u dobrom zdravlju“, ali se Evropska komisija pre svega brine „kako će biti finansiran penzijski sistem i razmatra moguće smanjenje broja stanovnika u radno aktivnom dobu“.

mapa-regiona-EU-radni-vek-s

Komplementarna penzija

Nema govora da bi se kapital, dobit i dividende oporezovali, ali se govori o tome da “produžavanje profesionalne aktivnosti predstavlja odgovor“ na probleme.

Da bi se i 2040. održala proporcija između radno-aktivnih i penzionera, kakva je postojala u 2020. godini, treba produžiti obavezni radni vek do 70. godine života i čak do “72. godine u Litvaniji i Luksemburgu“.

Iz nekog razloga, ovaj dokument je ilustrovan mapom regija unutar EU a ne država članica, na kojoj vidimo da će se gotovo isprazniti, na primer, regioni u Španiji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Rumuniji kao i u Baltičkim zemljama. Tamo bi stanovništvo došlo u situaciju da mora da radi i do 76. godine.

Jedino rešenje, za koju Evropska komisija smatra da je bez alternative, je “komplementarna penzija“, odnosno okretanje zaposlenih privatnim penzijskim fondovima sa kojima, međutim, na srednji i duži rok nijedna zemlja nije dobro prošla.

Brisel prisiljava na reformu

Od 2011. godine Evropska komisija je u devet navrata tražila od Francuske da reformiše svoj penzijski sistem, a 2019. pozvala je 15 država da ga reformišu. Po ideološkoj neoliberalnoj šemi, koju sistematski sledi Evropska komisija, da bi budžet “ozdravio“ uvek je neophodno smanjiti finansiranje socijalne zaštite i penzija.

U svom programu za stabilizaciju za period 2022 – 2027. Makronova administracija uputila je Briselu dokument u kome se naglasak stavlja na reformu penzija kako bi se deficit spustio na propisanu maksimalnu granicu od tri odsto.

Da bi Francuska dobila pozajmice iz evropskog plana za ekonomsku obnovu – ona mora da pruži garancije. U tom kontekstu Francuska se angažovala da će sprovesti penzijsku reformu, podnela je svoj budžetski plan Briselu i on je u julu „dobio zeleno svetlo“. Francuska je tako u šaci Evropske komisije čije članove i predsednicu nikada niko nije demokratski izabrao. Dakle, ili će Francuska sprovesti ideološki podobnu reformu ili rizikuje da joj budu uskraćene desetine milijardi evra kredita za ekonomsku obnovu. Vlada i predsednik Makron zato ponavljaju: “Pošto živimo duže, treba duže i da radimo“, a onda to ponavljaju eksperti na privatnim tv-kanalima u vlasništvu milijardera koji su finansirali Makronovu predsedničku kampanju.

Duži staž i manje penzije

Po planu koji je predstavila premijerka Elizabet Born, od 2030. godine francuski građani ići će u punu radnu penziju od navršene 64. godine života - pod uslovom da imaju najmanje 43 godine radnog staža. Sa manje od 43 godine staža ići će se u starosnu penziju kao i do sada - od navršene 67. godine života.

Od 2023. godine starosna granica za odlazak u penziju pomerala bi se za četiri meseca godišnje uz ubrzano produžavanje dužine obaveznog radnog staža.

Vlada planira, takođe, da ovom reformom ukine 42 strukovne penzijske kase koje u Francuskoj postoje uporedo sa opštim penzijskim režimom. Ako ovaj plan prođe, zaposleni u državnoj železnici, u elektroprivredi, zatim privatnici poput notara i advokata biće prinuđeni da prihvate da se njihove posebne penzijske kase “stope“ u jedan opšti penzijski režim. To ukratko znači niže penzije i duži radni vek. 

Penzioni fondovi imaju – ili nemaju para?

Loša finansijska situacija u kasama penzijskih fondova prvi je udarni argument Emanuela Makrona.

Komitet za orijentaciju penzija (COR) saopštio je, međutim, da penzijske kase sva 42 penzijska režima u Francuskoj trenutno imaju suficit, a ne deficit. Suprotno vladinom scenariju o navodnom deficitu penzijskih fondova, COR u svom izveštaju iz 2022. godine procenjuje da će udeo rashoda za penzije u BDP biti stabilan ili će se neznatno smanjiti do 2070. godine kao i da bi bilans penzionog sistema mogao da pokaže minimalan deficit do 2032. (0,5 do 0,8 odsto BDP-a). Francuska vlada uprkos tome ostaje pri svome: jeste da sada nema deficita, ali će ga biti 2025. godine i iznosiće 12,5 milijardi evra – tvrdi vlada, pozivajući se na projekciju eksperata za koje se zna da su niko drugi do američki “Blek rok“, najveći od svih investicionih fondova, prozvan “gospodar sveta“ jer poseduje više od 700 hiljada milijardi dolara i specijalizovan je za penzijske fondove.

Francuska vlada angažovala je eksperte “Blek roka“ da je savetuju u vezi sa penzijskom reformom i njihovu projekciju navodi kao da je “sveto pismo“ iako se ona kao i svaka projekcija zasniva na pretpostavkama, a ne proverenim činjenicama.

Zaposleni plaćaju državne dugove – profiti nedodirljivi

Kritičari vladine reforme ukazuju da, čak i ako je vladina

(Blekrokova) projekcija o deficitu tačna, nije neophodno da se radni vek produži na 43 godine radnog staža kao uslov za punu penziju. Na primer, minimalno oporezivanje dividendi 40 najvećih industrijskih grupa na pariskoj berzi bilo bi dovoljno da se pretpostavljeni deficit nadoknadi. Protivnici penzione reforme sa levice traže oporezivanje super-profita, kolosalnih dobiti koje su naročito energetske kompanije zgrnule zbog rata u Ukrajini. Postavljaju i pitanje zašto se zatvaraju oči pred utajom poreza i pred praksom takozvanih pravničkih podešavanja, zahvaljujući kojima se iz Francuske u poreske rajeve odlije 80 do 100 milijardi evra godišnje umesto da završe u poreskoj kasi.

Takođe, sindikati ukazuju na mogućnost da se za navodno spašavanje penzijskog sistema, ako je potrebno, preorijentiše i deo od 160 milijardi javnog novca koji je država namenila privatnim preduzećima, a da se pri tom od tih preduzeća ne traži ništa za uzvrat.

Levica i sindikati ukazuju da je stvarni cilj reforme da što manje ljudi u relativno dobrom zdravlju uspe da stigne do potpune radne penzije posle 43 godine uplaćivanja doprinosa.

Pitanje podele bogatstva

Problem dolazi odatle što Francuska, za razliku od Nemačke, ima kolosalni ekonomski dug koji će uskoro preći tri hiljade milijardi evra što predstavlja 115 odsto BDP. To je daleko iznad 60 odsto, propisanih pravilima o finansijskoj stabilnosti EU. Poređenja radi, Nemačka ima dug čiji iznos predstavlja 50 odsto BDP. U takvoj situaciji produžavanje radnog veka jeste rešenje za oslobađanje sredstava za budžet.

Udruženje građana koji se bore za oporezivanje finansijskih transakcija (ATTAC) upozorilo je da vlada “na ovaj način meša finansiranje socijalne zaštite obezbeđeno doprinosima i finansiranje javnih delatnosti obezbeđeno porezima“.

“Budući rashodi se ne mogu pokriti smanjenjem socijalne zaštite, već uključivanjem najbogatijih i onih koji profitiraju od krize i jačanjem poreza srazmerno prihodima“, smatra ATTAC i postavlja pitanje podele bogatstva.

Kako se može pročitati u dokumentu “Zelena knjiga o starenju“, Evropska komisija nalaže potpuno suprotan model od kojeg koristi imaju jedino - ne bogati – već samo najbogatiji.

U analizi penzijske reforme ATTAC podseća da je prema podacima OECD-a 1982. godine na finansiranje rada odlazilo deset odsto više BDP-a nego danas.

Francuska vlada i predsednik Makron sada imaju razloga da strahuju od „koagulacije socijalnog gneva“ odnosno rasta nezadovoljstva kako sa levice tako i sa desnice.

Front protiv predložene penzijske reforme je širok. Odavno Francuska nije videla da se svih osam najvećih sindikata slože kako su se složili oko odbijanja penzijskih reformi. Tu su sve javne službe, od prosvete i zdravstva do saobraćaja čiji su strukovni penzijski fondovi dovedeni u pitanje, ali uz njih i privatnici poput notara i advokata - koji tradicionalno podržavaju desni centar. Uz njih su sve leve partije, krajnja desnica kao i deo desnog centra. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...