Posle demonstracija protiv antisemitizma u Francuskoj: krajnja desnica “normalizovana“, krajnja levica “izopštena“
Žan Lik Melanšon, lider krajnje levice nije učestvovao u “maršu“ protiv antisemitizma, ali zato jeste Marina Lepen, liderka krajnje desnice. Došlo je do revolucionarne “rokade“ figura na političkoj šahovskoj tabli: krajnja desnica i krajnja levica zamenile su mesta
(Hiljade ljudi okupilo se tokom demonstracija protiv antisemitizma u Marseju, 12. novembra 2023. (foto: francetvinfo.fr/)

U gradovima širom Francuske više od više od 182 hiljade ljudi u nedelju je demonstriralo protiv antisemitizma pod parolom “Za Republiku, protiv antisemitizma“. Ovo okupljanje pod francuskim zastavama na poziv predsednice Parlamenta i predsednika Senata ostaće upamćeno po paradoksu koji bi mogao sudbinski da odredi političku budućnost Francuske: krajnja desnica i krajnja levica zamenile su mesta.
U prvom redu povorke u Parizu nalazili su se bivši predsednici Republike Nikola Sarkozi i Fransoa Oland, predstavnici katoličke crkve i jevrejske zajednice, predsednica Parlamenta i predsednik Senata. Uočljivo je bilo odsustvo predstavnika muslimana. Predsednik Republike Emanuel Makron je u poslednjem trenutku otkazao učešće i pismeno uputio podršku, podsetivši na reči pisca Emila Zole da je antisemitizam “uvek odvratan“.
Melanšon odsutan, Lepenova diskretno prisutna
U drugom i sledećim redovima bili su lideri svih republikanski orjentisanih partija u Parlamentu, uključujući i komunističku partiju i socijaliste – svi, osim Žan Lik Melanšona, lidera Nepokorene Francuske koja se smatra krajnjom levicom i Marine Lepen liderke krajnje desnog Nacionalnog okupljanja.
Melanšon je 7. oktobra Hamas nazvao “pokretom otpora“. Obrazložio je da neće u istu kolonu sa krajnjom desnicom. Melanšon nije učestvovao u “maršu“ za Republiku i protiv antisemitizma, ali zato Marina Lepen – jeste.
Pet minuta peške od začelja povorke koje se nalazilo ispred Palate Invalida u Parizu, u Bulevaru Galieni kolonu je sledila Marina Lepen, zajedno sa pedeset pripadnika njene stranke, noseći poslaničku ešarpu u bojama francuske zastave. Liderka krajnje desnice učestvovala je u maršu “za Republiku, protiv antisemitizma“ na diskretan način. Novinarima koji su je dočekali samo je kratko izjavila: “Tu smo gde nam je mesto“.
Reči i nisu bile potrebne. Scena je bila simbolična, istorijska i paradoksalna: jedna dugo izopštena, krajnje desna stranka u Francuskoj, “normalizovana“ je. Došlo je do “revolucionarne“ rokade figura na političkoj šahovskoj tabli: na mestu “parije“ umesto krajnje desnice, sada je krajnja levica.
Konzervatini pariski dnevnik Figaro preneo je reči neimenovanog saradnika Lepenove koji je “poetično“ prokomentarisao: “To je još jedna kap u čaši. Kada bude napunjena da potrebne razine – doći ćemo na vlast“.
Hitlerovi saborci i ruski kredit
Marina Lepen nalazi se poslednjih osam godina na čelu krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje. Ova partija proizišla je iz Nacionalnog fronta koji je 1972. godine osnovao njen otac Žan Mari Lepen, zajedno sa bivšim pripadnicima nacističke francuske divizije “Šarlmanj“ koja je ratovala za Hitlera na ruskom frontu. Žan Mari Lepen odgovarao je i pred sudom jer je 1987. izjavio da je holokaust bio samo “istorijski detalj“.
Preuzevši vođstvo Nacionalnog fronta u januaru 2011. godine i “prerađujući“ ga u novu, modernu ultra-desnu stranku, Marina Lepen je već u februaru iste godine u jednom intervjuu postavila osnovu svoje nove retorike: “Holokaust je bio vrhunac varvarstva i znajte da to imam na umu“.
U vreme kada se njena stranka još zvala Nacionalni front, 2014. Godine Marina Lepen odlučuje uzme kredit od jedne ruske banke u visini od 9,4 miliona evra da bi finansirala predstojeće izbore 2017. godine. Kredit je potpisan nekoliko nedelja posle prisajedinjenja Krima Rusiji. Stranke sa desnice i levice tvrdile su da to govori o njenoj pro-ruskoj orijentaciji. U maju ove godine pred parlamentarnom istražnom komisijom Lepenova je ponovila da je dve stotine banaka u Francuskoj i EU odbilo zahtev njene stranke za kredit i da je zato uzela rusku pozajmicu što, uostalom, govori o razmerama njene tadašnje izolacije. Nacionalno okupljanje je u međuvremenu objavilo da je “ruski zajam “ uredno vraćen u celini.
Rezultati ideološkog umivanja
U političkom smislu zvanično se rastala od svog oca 2015. godine kada ga je isključila iz partije kojoj je zatim promenila ime - u (sadašnje) Nacionalno okupljanje.
Posle višegodišnjeg rada na demokratskom “imidžu“ i “komunikaciji“, ideološkog umivanja i kozmetičkih mera, fokusiranja na migrante i islam i dvosmislenog odnosa prema članstvu Francuske u EU i NATO-u, partija Marine Lepen je na prošlim parlamentarnim izborima 2022. godine dobila rekordnih 88 sedišta u parlamentu – jedanaest puta više nego u prethodnom sazivu.
“Normalizacija“ i izlazak iz izolacije na francuskoj političkoj sceni doći će, paradoksalno, upravo ovih dana, posle pokolja koji su pripadnici Hamasa izvršili 7. oktobra u Izraelu i masovnog bombardovanja u Gazi koju je zatim započela izraelska vojska.
Za razliku od Žan Lik Melanšona koji je Hamas nazvao “pokretom otpora“, Marina Lepen je već 10. oktobra osudila “pogrome … u Izraelu“ dodajući da je reč o “još jednom udaru islamskog fundamentalizma“.
Pohvale Nacionalnom okupljanju
Ugledni francuski Jevreji pokazali su da cene njenu nedvosmislenu osudu Hamasa i podršku Izraelu. Pisac i prevodilac Erik Šuraki izjavio je da je „bio srećan kada je u nedelju video Marinu Lepen među učesnicima marša protiv antisemitizma“.
Serž Klarsfeld, advokat i sin čuvenih “lovaca na naciste“, rekao je da se “treba radovati učešću Nacionalnog okupljanja u maršu protiv antisemitizma“. Dodao je da “u pogledu antisemitizma i u poređenju sa Nepokorenom Francuskom, Nacionalno okupljanje zaslužuje samo pozitivne poene“.
Kolika je promena u pitanju dovoljno govori činjenica da je Serž Kalrsfeld samo pre godinu i po dana, uoči predsedničkih izbora, kada je u drugom krugu trebalo glasati ili za Lepenovu ili za Makrona, pisao u levičarskom Liberasionu: “Ne za Lepenovu, ćerku rasizma i antisemitizma“.
Bivši predsednik Nikola Sarkozi izjavio je da ne shvata proteste (Melanšonove levice) protiv učešća stranke Nacionalnog okupljanja koja je “želela da prekine sa odvratnom prošlošću“. I predsednik Makron je poručio da se više ne treba boriti protiv Nacionalnog okupljanja “istorijskim i moralnim argumentima“. Uostalom, ministar unutrašnjih poslova Žerar Darmanen preuzeo je mnoge od “refrena“ krajnje desnice u vezi s migrantima i islamskim fundamentalizmom, prigovarajući čak Marini Lepen da nije dovoljno “oštra“.
Gaspar Gancer, nekadašnji savetnik socijalističkog predsednika Fransoa Olanda, prokomentarisao je: “S obzirom da Nacionalno okupljanje tretiramo kao bilo koju drugu partiju, Marinu Lepen ništa više ne može da zaustavi“.
Glavna tema – redikalni muslimani
Posle Hamasovog pokolja 7 oktobra u Izraelu i islamističkog atentata u kome je u školskom dvorištu ubijen jedan profesor, islamski fundamentalizam sve više se izoštrava kao tema političkog razdvajanja i okupljanja u Francuskoj. U takvom kontekstu, do juče eksplozivna socijalna pitanja kao penzijske reforme i kupovna moć, demontiranje javnih servisa i prezaduženost - odgurnuta su na sporedni kolosek.
Posle ubistva profesora, na primer sindikati uopšte nisu uspeli da održe jedan već odavno zakazani štrajk. Sa krajnjeg krila krajnje desnice (Zemur i Marion Marešal – sestričina Marine Lepen) stižu zlokobna upozorenja da je Francuska “na dva koraka od građanskog rata“ zbog opasnosti od islamskog fundamentalizma koji bi – po njima – u Francuskoj mogao da eksploatiše unutrašnje podele oko sukoba na Bliskom istoku.
Pomračivanju atmosfere doprinele su i demonstracije. Prvo su odmah posle vesti o Hamasovom masakru u Parizu demonstrirali francuski Jevreji. Malo nejevreja im se pridružilo.
Usledile su širom zemlje demonstracije “za Palestinu“ čiji su učesnici protetstovali protiv akcija izraelske vojske od kojih masovno ginu civili u Gazi, ali nikada nisu osuđivali Hamasov pokolj u Izraelu, niti pominjali otetu izraelsku decu među kojima i bebe – što je do sada neviđeno u istoriji. Na Trgu Republike u Parizu odjekivalo je klicanje “Alahu akbar“.
Niko još nije sazvao demonstracije protiv rata, protiv ubijanja civila, u znak solidarnosti sa svom izginulom, otetom i bombardovanom decom: i izraelskom i palestinskom.
Podele su izgleda postale isuviše duboke.
Sva istraživanja javnog mnenja pokazuju da bi Marina Lepen ubedljivo pobedila na predsedničkim izborima da se oni sutra održavaju.