Nova optužnica protiv bivšeg francuskog predsednika: da li je Sarkozi podmićivao svedoka da ćuti o Gadafijovom finansiranju?

Nataša Jokić

Afera “Gadafi“ samo jedna u nizu političko-finansijskih afera zbog kojih je bivši francuski predsednik dospeo pred sudove osumnjičen da je ilegalno prisluškivao, podmićivao, falsifikovao i na kraju - lobirao za ruske oligarhe?
(ilustracija, Nikola Sarkozi i Moamer Gadafi u Parizu u decembru 2007, pod beduinskim šatorom koji je libijski lider postavio u zvaničnoj rezidenciji hotela Marinji)

Protiv bivšeg francuskog predsednika Sarkozija biće otvoren i drugi proces u vezi sa finansiranjem njegove predsedničke kampanje 2007. godine libijskim novcem tadašnjeg predsednika Gadafija. 

Prvi proces otvoren je u septembru 2020. godine zbog sumnje da je ilegalno finansirao svoju predizbrnu kampanju. Drugi proces je pridodat u prošli petak zbog sumnje da je, u toku istrage, glavni svedok, trgovac oružjem Zijad Takedin povukao svoje svedočenje usled pritiska koji je na njega vršio Sarkozi.

Libijske pare za francuske izbore

Bivši šef države sada je optužen za „prikrivanje malverzacija sa svedokom” u cilju izvršenja krivičnog dela prevare.

Bivšeg predsednika Francuske Republike tri dana zaredom ispitivale su istražne sudije zadužene da ispitaju razloge Takedinovog povlačenja. Na kraju, sudije su zaključile da postoji dovoljno ozbiljnih dokaza protiv Nikole Sarkozija.

Između ostalog, osumnjičen je da je pokušao da obmane sudije.

Suđenje zbog sumnje da je režim Moamera Gadafija finansirao predsedničku kampanju Nikole Sarkozija trebalo bi da se održi 2025. godine. 

Zijad Takedin, inače dvostruki državljanin Francuske i Libana, na početku afere 2016. godine tvrdio je da je 2006. i 2007. godine predao tri kofera libijskog novca – ukupno oko pet miliona evra - Nikoli Sarkoziju i Klodu Geanu, koji će kasnije postati (bivši) ministar unutrašnjih poslova (2011-2012). Gean i Sarkozi uvek su poricali da je to tačno. 

Ove izjave i drugi preliminarni elementi doveli su do toga da je trinaest osoba, uključujući Zijada Takidina i Nikolu Sarkozija, optuženo pred krivičnim sudom. Među optuženima je još jedan bivši ministar unutrašnjih poslova u vreme Sarkozijevog mandata Bris Ortfe i bivši ministar finansija Erik Vert, kao i Tjeri Gober, blizak prijatelj i saradnik Nikole Sarkozija.

fra-ziad-sarko-s

Zijad Takedin, (Foto Nikosdjail)

Preokret u svedočenju

U novembru, a zatim u decembru 2020. usledio je preokret: za nedeljnik Pari mač i BFM TV, Zijad Takedin je izjavio:

„Nije bilo finansiranja iz Libije predsedničke kampanje gospodina Sarkozija. Kažem to jasno i glasno. Sudija je moje reči okrenuo na svoj način i iznudio mi da kažem stvari koje su potpuno suprotne onome što sam rekao i što sam uvek govorio."

Sajt za istraživačko novinarstvo Mediapart u maju 2021. godine je objavio i dokumenta koja potvrđuju da je bivši predsednik dao odobrenje da najmanje osam ljudi izvrši pritisak na Takedina u zamenu za novac.

Prema nalazima istrage, neki od osumnjičenih pokušali su da pribave dokaze da je sajt Mediapart između dva kruga predsedničkih izbora 2012. godine –  objavio lažni libijski dokument u kome se pominje finansiranje Sarkozijeve kampanje u visini od od 50 miliona evra. Takođe, istraga je dovela do saznanja da su pokušali da podmite libanske sudije kako bi pustili Gadafijevog sina, zatvorenog u ovoj zemlji, s ciljem da porodica ubijenog libijskog diktatora svojim svedočenjem doprinese oslobađanju Nikole Sarkozija od optužbe.

Od kupleraja do predsedničkog kabineta

Francusko pravosuđe u ovom kontekstu zanima delovanje najmanje devet protagonista. Među njima je svakako “najfotogeničnija“  i “kraljica paparaca“ Mimi Maršan, osoba romaneskne biografije, u više navrata osuđivana zbog upotrebe lažnih čekova i falsifikata, koja je vodila noćne klubove povezane sa prostitucijom da bi odatle prešla u senzacionalističko novinarstvo.

U tom, “novinarskom“ periodu, privatno je živela sa agentom francuske obaveštajne službe i - objavljivala skandalozne fotografije iz privatnog života javnih ličnosti, uključujući i političare. “Dogurala“ je dotle da bude uključena u prvu predizbornu kampanju predsednika Makrona 2017. godine i postane, jedno vreme, bliska prijateljica i savetnica predsednikove supruge Brižit Makron, na primer.

Na operaciju uticaja na svedoke, po nalazima istrage, utrošeno je najmanje 608.000 evra.

Niz afera bivšeg predsednika

Afera “Gadafi“  je, međutim, samo jedna u nizu političko-finansijskih afera zbog kojih je bivši francuski predsednik dospeo pred sudove.

Zbog afere prisluškivanja, poznate kao “afera Bizmut“, korupcije i zloupotrebe uticaja - u maju ove godine apelacioni sud u Parizu osudio je Nikolu Sarkozija na tri godine zatvora od čega na jednu godinu strogog zatvora izdržavanog kod kuće, uz nošenje elektronske narukvice i na dve godine uslovne kazne. Uz ovo, apelacioni sud je dosudio da se Sarkoziju oduzmu građanska prava u trajanju od tri godine tokom kojih neće imati pravo ni da glasa ni da se kandiduje za javne funkcije ili na izborima. Sarkozijeva odbrana saopštila je da će se žaliti na ovu presudu.

U septembru prošle godine u „aferi Bigamalion“ (ime agencije za komunikacije) Sarkozi je osuđen na godinu dana strogog zatvora zbog ilegalnog finansiranja predsedničke kampanje 2012. godine kada je premašio zakonom dozvoljeni izborni budžet i izgubio trku za drugi mandat. Ovo je prvi put da neki bivši predsednik Republike u Francuskoj bude osuđen na kaznu strogog zatvora. Odbrana Nikole Sarkozija najavila je da će uložiti žalbu kasacionom sudu. Kao i dvanaest drugih optuženih u predmetu, on je uložio žalbu, a naredno suđenje zakazano je za 8. novembar ove godine.

Sarkozija takođe čeka veoma teška “afera Karači”, vezana za navodno primanje mita od prodaje oružja Pakistanu, kako bi se finansirala predsednička kampanja Eduara Baladira 1995. godine.

U to vreme Sarkozi je bio ministar finansija i portparol predsedničke kampanje Eduara Baladira koji će tada izbornu trku izgubiti od Žaka Širaka.

Šef kabineta kao kurir za mito

Istražni sudija Van Rimbek je još 2010. godine dobio dokumentaciju od policije Luksemburga koja potvrđuje da je Nikola Sarkozi 1994. godine otvorio račun u luksemburškoj banci na ime preduzeća „Hajne“ (kasnije „Euroliks“) u cilju finansiranja predsedničke kampanje Eduara Baladira. Na taj račun Libanac Zijad Takedin uplaćivao je deo od provizija koje mu je francuska država plaćala za posredništvo u prodaji oružja.

Sarkozijev šef kabineta i blizak prijatelj iz mladosti bio je tada Tjeri Gober, oženjen princezom Helenom od Jugoslavije (kako su je oslovljavali francuski mediji), unukom kneza Pavla i italijenskog kralja Umberta.

Tjeri Gober osuđen je u junu 2020. u „aferi Karači“ na dve godine strogog zatvora, dve godine uslovno i 120 hiljada evra kazne zbog ključne uloge u preuzimanju provizija od ugovora o prodaji oružja Pakistanu.

U avgustu 2020. isti Gober i njegova supruga Helena, osuđeni su zbog utaje devet miliona evra. Tjeri Gober je dobio još tri godine zatvora, dok je njegova supruga osuđena je na uslovnu kaznu. Prethodno je Helena Gober izjavila sudijama i medijima da je njen muž otvarao bankarske račune u inostranstvu na njeno ime i bez njenog znanja kao i da je redovno išao po novac u Švajcarsku, odakle ga je donosio u torbama kao i da je to činio ponekad zajedno sa Zijadom Takedinom, libanskim trgovcem oružjem.

Zašto su ubijeni francuski inženjeri

Praksa uzimanja retro-provizije od prodaje francuskog oružja obustavljena je kada je Širak 1995. godine dobio, a Baladir izgubio izbore. Naime država je ilegalno isplaćivala provizije posrednicima kao što je Takedin, a onda su isti posrednici pojedincima u državnom aparatu “vraćali“ procenat od tih provizija.  

Mnogi smatraju da se Širak, ukidajući ovaj “sistem“ svetio Baladiru jer ga je “izdao“ odlučivši da se kandiduje za predsedničku funkciju.

Sumnja se da Takedin zbog toga nije mogao da isplati druge posrednike u prodaji francuskih podmornica Pakistanu pa su oni organizovali ubistvo 14 francuskih inženjera u Karačiju, iz osvete zbog neisplaćenog novca. Porodicama ubijenih inženjera rečeno je da ih je pobila teroristička organizacija Al kaida, ali su oni tvrdili da iza zločina stoji Takedin i posrednici u prodaji vojnih podmornica.

Takedin je kasnije osuđen u Francuskoj na pet godina zatvora. Uhapšen je 2020. u Libanu na osnovu međunarodne poternice. Nikola Sarkozi je već saslušan u maju 2017. godine kao pomoćni svedok u „aferi Karači“.

Na kraju i – ruski oligarsi?

Konačno, tu je i afera “Reso-Garantia“. Prema informacijama koje je sajt Mediapart otkrio 2021. godine, otvorena je preliminarna istraga protiv Nikole Sarkozija zbog  „trgovanje uticajem“ i „krivičnog dela prikrivanja prekršaja“.

Sumnja se da je bivši šef države, koji je ponovo postao advokat, početkom 2020. godine dobio 500.000 evra od ruske osiguravajuće kuće Reso-Garantia, na ime konsultantskog ugovora zaključenog 2019. godine.

“Istraga će da proveri da li je Nikola Sarkozi učestvovao u potencijalno kriminalnim lobističkim aktivnostima za račun ruskih oligarha“, izvestili su francuski mediji.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...