Softver otvorenog koda i otvoreni standardi za digitalni suverenitet

dr Italo Vinjoli*

Korisnici softvera imaju pravo da se na neutralan način obrazuju o svom digitalnom suverenitetu kako bi u potpunosti razumeli njegove prednosti. To se, međutim, ne radi zbog kompanija koje imaju očigledne komercijalne ciljeve povezane sa ograničenjem digitalnog suvereniteta
(ilustracija, Italo Vinjoli)

Digitalni suverenitet je sposobnost države ili federacije država da obezbede digitalne tehnologije koje smatraju kritičnim za svoje blagostanje, konkurentnost i sposobnost delovanja, i da budu u stanju da ih razvijaju ili da ih nabave iz drugih ekonomskih oblasti bez jednostrane strukturne zavisnosti.

Jedan jednostavan primer principa digitalne suverenosti: Na snazi je evropska Opšta uredba o zaštiti podataka (OUZP, General Data Protection Regulation, GDPR) koja uspostavlja ključne zahteve za rukovanje podacima koji se odnose na evropske pojedince ili preduzeća. Na individualnom nivou, digitalni suverenitet omogućava pojedincima da poseduju svoje podatke - uključujući sadržaj svojih dokumenata - i kontrolišu njihovu upotrebu.

italovignoli-s

Italo Vinjoli

Kvazimonopolska pozicija tehnoloških giganata

Nažalost, evolucija tržišta informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) tokom poslednjih 40 godina i nedostatak pažnje političara prema  tehnologijama koje imaju direktan uticaj na ličnu produktivnost i sadržaje, doveli su do toga da su desktop usluge uvek bile ekskluzivni domen nekoliko tehnoloških giganata i da su, kao posledica toga, ove kompanije prečesto prikupljale informacije o pojedinačnim korisnicima i na njima ostvarivale profit. Ovo ulazi u suštinu pojma digitalnog suvereniteta kao ključnog pitanja.

Neke od velikih tehnoloških kompanija razvijaju vlasnička rešenja koja štite njihovu kvazimonopolističku poziciju na tržištu tako što garantuju interoperabilnost sa sopstvenim proizvodima - koji koriste vlasničke formate dokumenata - ali veštački ograničavaju nivo interoperabilnosti sa proizvodima trećih strana dok, istovremeno, majstorski koriste komunikaciju kako bi javnost poverovala da su njihov softver i njihovi formati dokumenata najbolji za potrebe tržišta (a samim tim i za potrebe organizacija i pojedinačnih korisnika).

Ova situacija ima nekoliko negativnih efekata za tržište, a posebno za Evropu, s obzirom na to da su ove kompanije - uz kompanije koje pružaju usluge u oblaku - smeštene u Sjedinjenim Državama. Na taj način ne doprinose razvoju sektora visoke tehnologije evropskog kontinenta, a kontrolišu evoluciju inovacija u skladu sa sopstvenim komercijalnim strategijama (koje se retko poklapaju sa potrebama tržišta) i ograničavaju razvojne mogućnosti evropskih kompanija jer eliminišu mogućnost  nadmetanja za pružanje usluga na desktopu i u oblaku.

U stvari, model interoperabilnosti veba, zasnovan na zajedničkom poštovanju otvorenih standarda - zaštićen od strane W3C (World Wide Web Consortium) od bilo kakvog pokušaja sabotaže, kao u slučaju Internet Ekplorera 6 - iz kojeg proizilazi široka dostupnost softvera, pokazuje da princip interoperabilnosti funkcioniše, te da su interoperabilne usluge jednako validne i bezbedne kao i zatvorene, uz mogućnost stvaranja značajno većeg broja tržišnih igrača i niša za proizvode i usluge za kompanije svih veličina.

Lažni mitovi

Nažalost, narativ koji su ovi veliki tehnološki giganti vešto razvili, da podrži teorijske prednosti vlasničkih rešenja, uspeo je da stvori lažne mitove o principu interoperabilnosti, koji se odnose na bezbednost, inovacije i upravljanje sadržajem.

Prvo, nema dokaza da su otvoreni protokoli i distribuirane platforme manje bezbedni od zatvorenog softvera i centralizovanih usluga. U stvari, skoro uvek je suprotno. Otvorenost pomaže kolektivnoj proveri i brzom rešavanju problema čim se problemi otkriju.

Drugo, standardizacija protokola i interfejsa za interoperabilnost ne ometa inovacije; naprotiv, ona stvara nove mogućnosti jer omogućava novim akterima da uđu na nova tržišta i podstiče sve da inoviraju i obezbede nove funkcionalnosti.

Konačno, različiti pristupi upravljanju sadržajem, koje su usvojile kompanije aktivne u različitim evropskim zemljama, nude mogućnosti za javnu konverzaciju i kulturnu raznolikost, bez smanjenja obaveze - na strani svih pružalaca usluga - da se pridržavaju svih postojećih i budućih pravila o odgovornosti za sadržaj i uklanjanje.

„Podrazumevana pristrasnost“

Ciljevi evropskih političara treba da budu otvaranje tržišta i stvaranje situacije u kojoj će prodavci biti u mogućnosti da se takmiče na osnovu svojih snaga, a ne na osnovu svog tržišnog udela. Za postizanje ovih ciljeva, interoperabilnost je ključni princip i mora biti garantovana za sve platforme, sve osnovne usluge i sve dokumente.

Stoga bi bilo prikladno da korisnici mogu da biraju softver za produktivnost i komunikaciju, a ne da budu „usmereni“, na gotovo podsvesni način, ka aplikacijama i uslugama koje je unapred definisao provajder platforme - kao u slučaju pametnih telefona ili operativni sistem - kao u slučaju računara.

Kompanije koje razvijaju operativne sisteme i čine ih podrazumevanim izborom na hardverskim platformama - tvrde da žele da pojednostave zadatak korisnika koji na taj način dobijaju visoko integrisano produktivno okruženje i ne moraju da brinu o tehnologiji već samo o svom radu.

Ove kompanije dobro znaju da 95% ljudi nikada ne menja podrazumevana podešavanja, bilo računara bilo pametnih telefona, na osnovu ponašanja poznatog kao „podrazumevana pristrasnost“, pri čemu oni jedva da dovode u pitanje izbor proizvođača. Isto važi i za aktivaciju probnih verzija softvera, koji su i dalje prisutni na mnogim računarima - čak i ako nisu traženi - i često skrivaju ugovore sa prećutnim klauzulama o obnavljanju koje korisnika odvode u „baštu sa zidovima“ iz koje je sve teže izaći.

Politika za slobodu izbora tehnologije

Između ostalog, unapred instalirane aplikacije - koje su skoro uvek bile razvijene za američke korisnike, a ne za evropske - često uopšte nisu u skladu sa evropskim propisima o privatnosti jer su strukturisane na takav način da izvoze podatke na servere koji se nalaze na drugim kontinentima, a da korisnik toga nije svestan (toliko da ih neke presude Evropskog suda proglašavaju nekompatibilnim sa Opštom uredbom o zaštiti podataka),  kao i da ubijaju konkurenciju i guše inovacije.

Ako je cilj evropskih političara povećanje otvorenosti tržišta, osnaživanje korisnika softvera i stvaranje uslova da u potpunosti uživaju svoja prava državljanstva - uključujući digitalni suverenitet - neophodno je da se zakoni pišu i sprovode na takav način da stvore fer situaciju u kojoj se prodavci takmiče na osnovu vrednosti koju pružaju njihove tehnologije i usluge, koje korisnici biraju prema svojim potrebama, bez ikakvih (skrivenih ili otvorenih) uslovljavanja.

Korisnici softvera imaju pravo da se na neutralan način obrazuju o svom digitalnom suverenitetu kako bi u potpunosti razumeli njegove prednosti. To se ne radi - kao što vidimo u poslednjih 40 godina - zbog kompanija koje imaju očigledne komercijalne ciljeve povezane sa ograničenjem samog digitalnog suvereniteta, kao u slučaju dokumenata u pseudostandardnim formatima koji su napravljeni tako da zaključaju korisnike u određeni kancelarijski paket.

Iz tog razloga, mi - građani Evrope - očekujemo odgovorno ponašanje političara i niz odluka koje će uspostaviti ravnotežu na tržištu koja nam omogućava - mi plaćamo njihove plate svojim porezima - da uživamo svoja prava, uključujući slobodu da izaberemo tehnologije koje su razvijene za zaštitu naših prava, kao što su softver otvorenog koda i otvoreni standardi za čuvanje dokumenata.

 

*PR u The Document Foundation

Autorizovani sažetak predavanja održanog na beogradskom Elektrotehničkom fakultetu


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...