Francuski mediji o bebama “surogat-majke” u Ukrajini: da li je rat obelodanio postojanje „tržišta za prodaju dece“?

Nataša Jokić, Strazbur

Procenjuje se da „surogat majke – nosilje“ svake godine u Ukrajini rode oko dve do četiri hiljade dece. Roditelji - klijenti “agencija za ljudsku reprodukciju” ne mogu sada iz inostranstva da dođu i preuzmu novorođenčad…
(ilustracija, Ukrajinske surogat-majke između frontova, izvor DW)

Pariski dnevnik Le Monde izvestio je ovih dana da je jedan bračni par homoseksualaca (pseudonim - Jacky i njegov partner) konačno, posle brojnih peripetija i opasnosti, uspeo da se vrati u Francusku iz Harkova sa svojim bebama-blizancima u naručju.

U Ukrajinu po decu

“Toliko dugujemo Ukrajincima”, rekao je Jacky novinaru, pričajći kako je sa svojim partnerom putovao 18 sati u prepunom vozu od Harkova (30 kilometara od ruske granice) do Ljvova na zapadu zemlje. Imali su prednost prilikom ulaska u voz, a jedna majka sa ćerkom pomogla im je oko beba. Opisuje dramatičnu atmosferu, plač dece i odraslih, porodice koje su se razdvajale na stanici jer su očevi i sinovi ostajali u zemlji. 

U Francuskoj je dozvoljen homosekusalni brak ali nije dozvoljeno iznajmljivanje surogat-majki, pa mnogi homoseksualni parovi - ili heteroseksualni koji ne mogu da imaju decu – kontaktiraju specijalne agencije za oplodnju u Ukrajini.

Brojni Francuzi obraćaju se agenciji za veštačku oplodnju BioTexCom, dajući svoju spermu ili ovocite, koja u zamenu za sumu od 40 do 60 hiljada evra nalazi surogat – majku i preuzima medicinsku stranu oplodnje.

Postoji čitav niz „dodatnih“ usluga koje se naplaćuju. Među njima je i mogućnost izbora pola deteta. Svake godine više desetina parova dolazi iz Francuske u Ukrajinu kako bi inzajmili surogat majku.

Od kada je iznajmljivanje surogat-majki stranim parovima od 2015. godine postupno počelo da biva zabranjeno u Tajlandu i u Indiji, Ukrajina je ostala skoro jedina zemlja u koju se upućuju parovi iz inostranstva koji iz raznih razloga ne mogu da imaju decu – ili zato što su homoseksulaci ili zato što žena ne može da iznese trudnoću.

Procenjuje se – pišu francuski mediji – da surogat majke svake godine u Ukraijini rode oko dve do četiri hiljade dece.

Mračna strana iznajmljivanja majki

Le Monde je već pisao o mukama bračnih parova u vreme blokade granica, zbog pandemije virusa kovid-19, koji su ostali “odsečeni” i u vreme rođenja beba koje su nosile surogat majke - nisu mogli da se nađu u blizini kako bi ih odmah preuzeli.  https://www.lemonde.fr/international/article/2020/07/02/en-ukraine-le-cote-obscur-de-la-gpa_6044887_3210.html

U julu 2020. godine Le Monde je preneo priču o bračnom paru Kristofu i Sonji koji su platili dve hiljade evra kako bi se ilegalno preko Belorusije prebacili u Ukrajinu i preuzeli svoje blizance.

U tom tekstu, naslovljenom kao “Mračna strana iznajmljivanja surogat majki u Ukrajini”, čitaoci su mogli da saznaju da je vlasnik BioTexCom agencije Albert Točilovski “inženjer koji se iz biznisa sa noćnim klubovima u Moldaviji prebacio na biznis oplodnje”.

Le Monde je tada pisao da je : „… (BioTexCom) umešan u utaju poreza, u trgovinu ljudskim organima i u razne skandale…“. U istom tekstu pariski dnevnik je preneo da je Ukrajinu tih dana potresala drama italijanskog para čije je dete iz Italije vraćeno na usvajanje u Ukrajinu. „Beba nije imala gene svojih roditelja (koji su iznajmili surogat majku) pa je italijansko pravosuđe, koje uvek traži genetsku analizu, posumnjalo da je reč o trgovini decom“, preneo je Le Monde.

Ovih dana – slična drama snašla je brojne parove iz Francuske – klijente BioTexCom-a - iste agencije za veštačku oplodnju o kojoj se govorilo u tekstu iz 2020. godine.

Ratne i administrativne prepreke

Granice se jesu otvorile posle popuštanja epidemije ali je ubrzo izbio rat i roditelji iz inostranstva sada opet ne mogu da dođu u Ukrajinu i preuzmu „poručene“ bebe.

Brojni roditelji - davaoci sperme ili jajne ćelije nisu u moguđnosti da dođu u Ukrajinu u vreme porođaja i odmah po rođenju preuzmu bebu, kako je to predviđeno ugovorom sa BioTexCom-om.

Problem je i administrativni. Zbog fizičkog odsustva roditelja nemoguće je izdati dokumenta za novorođenčad u kojima bi stranci koji su sklopili ugovor o „iznajmjivanju“ trudnoće bili označeni kao roditelji.

Le Monde donosi i reportažu o Nikoli i Emanuelu – homoseksulanom bračnom paru „čiji je sin rođen 10. marta“ u jednom gradu kod Harkova -  15 dana posle početka ratnih sukoba u Ukrajini.

Rat je poremetio sve planove, Nikola i Emanuel nisu mogli da prisustvuju porođaju iznajmljene majke. Posle porođaja, „surogat – majka“, koja je inače već majka troje dece, ponela je novorođenče sa sobom. To nije bilo predviđeno ugovorom. 

Nikola i Emanuel smatraju da hitno treba da pronađu dete i preuzmu ga.

“Vreme curi. Što duže naše dete ostane sa surogat – majkom, to su veće šanse da se ono za nju veže“, rekao je Nikola reporteru dnevnika Le Monde.

On je veđ poslao dodatne tri dodatne virmanske uplate od više stotaina evra na račun agencije za oplodnju. Francuska ambasada ne savetuje svojim državljanima da dolaze u Ukrajinu. Nikola kaže da je spreman, ako treba, da sâm ide kako bi ponašao svog sina.

„(Nikola i Emanuel) su preko društvenih mreža stupili u kontakt sa nevladinom organizacijom Growing Families. Ona organizuje konvoje za prevoz beba koje su rodile surogat-majke. Negovateljice predlažu kao uslugu da dovedu bebe do granice Ukrajine gde ih čekaju roditelji“, piše Le Monde.

List prenosi da mnogi roditelji koji su uspeli da izađu iz Ukrajine sa decom koje su rodile surogat majke, sada u Francuskoj imaju muke da dokažu da su oni roditelji kako bi se i administrativno utvrdilo roditeljstvo i izdali izvodi iz knjige rođenih.

Advokatkinja Karolin Mekari (Caroline Mécary) smatra da treba raditi na tome da se surogat-majke, koje su sada trudne, u što većem broju izvedu iz Ukrajine kako bi se porodile u nekoj od susednih evropskih zemalja.

Tržište beba

Svetska koalicija za ukidanje supstitucije za trudnođu (surogat – majke) tvrdi da je rat zapravo obelodanio užasnu realnost  - postojanje „tržišta za prodaju dece“.

Evropska komesarka za unutrašnje poslove EU Ilva Johanson (Ylva Johansson) u više navrata je upozoravala da je potrebno evakuisati bebe koje su u Ukrajini na svet donele surogat – majke.

„Kontroverzna industrija“ je sada uhvaćena u zamku rata – zaključuje Le Figaro, takođe pariski dnevnik, čiji se izveštač našao u skloništu u Kijevu zajedno sa bebama surogat – majki i negovateljicama.

Ratna reporterka ovog lista Margo Ben (Margaux Benn) opisuje kako je više desetina novorođenčadi smešteno u skloništu stambene zgrade u prostoriji od oko 20 kvadratnih metara. To su „deca koja nemaju ni roditelje, ni državljanstvo“.

„Većina njih rođena je posle početka rata 24. februara i nikada nisu ugledali danje svetlo“, izveštava Margo Ben.

Negovateljica Ljudmila Jašenko kaže da se sa svojim koleginicama smenjuje – spavaju svaka po dva sata dnevno na madracu u uglu prostorije.

Iznajmljivanje trudnoće preko 14 firmi

„Ljudmila Jašenko je negovatlejica pri centru za ljudsku reporodukciju BioTexCom, glavnoj od ukupno 14 ukrajinskih firmi koje prodaju usluge veštačke oplodne i iznajmljivanja trudnoće“, piše Le Figaro.

Do nedavno je Ljudmilina uloga bila da se brine o novorođenčetu posle njegovog rođenja dok biološki roditelji ne završe administrativnu proceduru, ali sada je ona njihova trajna negovateljica.

„Bebe osećaju napetost i teskobu, plaču i ne spavaju dobro“, kaže Ljudmilina koleginica držeći u naručju najmlađe novorođenče – rođeno 13 marta.

„Kako tvrde u kompaniji BioTexCom, decu rođenu posle početka rata u podzemna skloništa dovodi lekar kojeg prate ljudi iz bataljona Karpatska Sić. BioTexCom ih predstavlja kao grupu civila – volontera, ali je reč zapravo o nacionalističkoj krajnje desnoj formaciji“, izveštava ratna reporterka dnevnika Le Figaro.

Negovateljica Ljudmila kaže da su njeni sinovi Artur i Bogadn na frontu, njen muž takođe. Ona nije želela da napusti zemlju. „Oni su uzeli oružje, ali i ja imam moju ulogu – čuvam ove bebe“, kaže Ljudmila.

„Negovateljica Svetlana Stetsiuk kaže da su ove bebe postale kao njihova sopstvena deca…“ Iznad kolevki negovateljice su napisale privremena imena novorođenčadi i prezime iznajmljene majke koja ih je nosila. Najstarija beba ima šest meseci i kose oči.

„Njegovi roditelji su Kinezi ali nisu mogli da doputuju zbog pandemije, a zatim zbog rata“, objašnjava negovateljica.

Le Figaro prenosi da je u Ukrajini trenutno „oko pet stotina trudnica nosi decu koja nisu njihova“. Reporterka je razgovarala i sa Anom, starom 34 godine koja je po drugi put rodila blizance za isti nemački bračni par. Još se oporavlja od porođaja. Razlog je finansijski, kaže ona.

U Ukrajini iznajmljena trudnica dobija 13 500 evra po trudnoći. Ana je samohrana majka jednog sedmogodišnjeg dečaka. Pored dve trudnoće za Nemce, nosila je i blizance za još jedan strani bračni par.

Ana radi kao poštanska službenica na šalteru „kadi ima posla“. Kaže da BioTexCom po ugovoru isplaćuje trudnice tek kada je dete preuzeo roditelj. Kako izveštava reporterka lista Le Figaro, ona „bez gorčine“ zaključuje da će dobiti novac tek kada se završi rat.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...