Posle spektakularne svađe u Beloj kući: Da li je Zelenski izgubio rat od Amerike i da li EU još postoji?
Prema najavama, “evropsko“ zaduživanje “u ime ratnog napora“, za koje se naročito zalaže francuski predsednik Makron, trebalo bi da dostigne 500 milijardi evra. Tim novcem finansirala bi se evropska industrija naoružanja kako bi se postiglo da članice još nepostojeće evropske odbrane kupuju samo evropsko oružje, ali ne i američko
(London, 02.03.2025 - samit lidera zemalja članica Evropske unije, Kanade i Velike Britanije posvećenog rešavanju sukoba u Ukrajini, FoNet/AP)

Posle spektakularne svađe američkog predsednika Donalda Trampa i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog u Vašingtonu, u Londonu danas je održan hitni “evropski samit“, posvećen evropskoj odbrani, koji je britanska štampa predstavila kao za Evropu „najvažniji posle Jalte”.
Iako se zove “evropski“ to nije samit EU. Pored domaćina Velike Britanije učestvuju lideri 15 zemalja: Ukrajine, Turske, Nemačke, Francuske, Italije, Danske, Holandije, Norveške, Poljske, Španije, Finske, Švedske, Češke, Rumunije, Kanade kao i generalni sekretar NATO-a i predsednica Evropske komisije (EU).
Baltičke države (Litvanija, Letonija i Estonija) su "veoma nezadovoljne" nakon što Velika Britanija nije pozvala njihove lidere da se pridruže samitu – preneli su britanski mediji pozivajući se na diplomatske izvore. Isti izvori su preneli da su Baltičke države upozorile da će Moskva “sa interesovanjem primetiti da Letonija, Litvanija i Estonija nisu dobile poziv“.
London, 02.03.2025 - izjava predsednice Evropske komisije posle samita lidera zemalja članica Evropske unije, Kanade i Velike Britanije posvećenog rešavanju sukoba u Ukrajini: Ursula von der Leyen, FoNet/AP
Ukrajinski predsednik Zelenski je u London došao iz Vašingtona gde je trebalo da potpiše ugovor o američkoj eksploataciji ukrajinskih strateških ruda. Do potpisivanja, međutim, nije došlo jer je sastanak propao u prenosu uživo, pred očima celog sveta, pretvorivši se u žestoku svađu, nadvikivanje pa i vređanje.
Samit u Londonu je sada dobio veliki značaj nakon “sudara“ američkog i ukrajinskog predsednika u Beloj kući.
Domaćin, britanski premijer Kir Starmer, dočekao je ukrajinskog predsednika Zelenskog izrazito srdačno, zagrlivši ga pred novinarima i izjavio da će njegova zemlja nastaviti da podržava Ukrajinu.
Većina evropskih lidera izrazila je podršku Zelenskom. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsednik Evropskog saveta Antonio Kosta poručili su mu:
"Nikada nećete biti sami. Budite jaki, hrabri, ne plašite se".
Kaja Kalas, šefica diplomatije EU izjavila je da je EU opredeljena da nastavi rat u Ukrajini sve do poraza agresora (Rusije). Ona je pozvala Evropu da „preuzme ulogu lidera slobodnog sveta“ umesto Sjedinjenih Država.
Kako se očekuje, učesnici hitnog samita u Londonu usredsrediće se na pitanje da li će i kako nastaviti da se suprotstavljaju Moskvi bez SAD.
Svaka zemlja učesnica treba da kaže kako namerava da pomogne Ukrajini, finansijski ili u naoružanju.
Razgovaraće se i o pitanju slanja trupa. Velika Britanija je već ranije objavila da je spremna da pošalje svoje vojnike „ako bude potrebno“. Berlin je sa svoje strane rekao da je otvoren za ovu hipotezu, ali samo ako se uspostavi demilitarizovana zona.
Francuski predsednik Emanuel Makron je uoči sastanka izjavio da je spreman da „otvori diskusiju” o evropskom nuklearnom odvraćanju, na zahtev budućeg nemačkog kancelara Fridriha Merca. On je u više navrata dao do znanja da je zainteresovan da Nemačka stane pod evropski nuklearni “kišobran“ s obzirom da više ne može mnogo da računa na američku zaštitu.
Samo su Francuska i Velika Britanija nuklearne sile u Evropi. Velika Britanija zavisi od SAD gde se proizvode nuklerne bojeve glave za britansko oružje, dok Francuska sama proizvodi svoje nuklearno naoružanje.
Uoči dolaska u London, Makron je u intervjuu za francuski nedeljnik JDD izjavio:
“Ako Putin ne bude zaustavljen, zasigurno će krenuti na Moldaviju i možda dalje na Rumuniju“. Upozorio je da “na našim granicama postoji Rusija koja je naoružana i agresivna. On sprovodi terorističke akcije, kampanje masovnog dezinformisanja ovde (u Francuskoj) i u Evropi“.
Makron je rekao da je cilj samita u Londonu da “poveća podršku Ukrajini i da se dâ mandat Evropskoj komisiji da što pre pokrene masovno i zajedničko (evropsko) zaduživanje za finansiranje (naoružavanja)“.
Agencija Frans pres prenela je da Ukrajina mnogo očekuje od evropske podrške na samitu u Londonu. AFP se poziva na diplomatski izvor iz ukrajinskog predsedništva koji je rekao da će “jedan novi savez sa evropskim zemljama zaštiti slobodu, demokratiju i vrednosti koje delimo“.
Predsednik Evropskog saveta Antonio Kosta zakazao je vanredni evropski samit (ovoga puta svih 27 država EU) za 6. mart.
Uoči samita u Londonu u nedelju, mađarski premijer Viktor Orban i njegov slovački Robert Fico otvoreno su osporili ujedinjenu podršku EU Ukrajini. U pismu predsedniku Evropskog saveta Antoniju Kosti Orban je juče pozvao EU da se uključi u direktne pregovore o prekidu vatre sa Rusijom i pohvalio nastojanje američkog predsednika za „hrabri“ mirovni sporazum.
Slovački premijer Fico je išao još dalje, izjavivši da će njegova zemlja odbiti finansijsku ili vojnu podršku Kijevu i odbacio pristup Zapada kao nerealan. Fico je takođe zahtevao da svi budući zaključci samita EU uključuju zahtev da Ukrajina obnovi tranzit ruskog gasa u Slovačku i zapadnu Evropu.
Osim toga, Italija najavljuje organizovanje samita EU – SAD. Premijerka Meloni podržava Ukrajinu, ali želi da ta podrška bude uvek u dogovoru i saglasnosti sa američkim predsednikom Trampom sa kojim, kako se smatra, ima privilegovane odnose.
U kontekstu tekuće krize u transatlantskim odnosima terminološka konfuzija prilikom upotrebe prideva “evropski“ simptom je zapravo opšte konfuzije.
Kako, na primer, shvatiti da predsednik Makron očekuje davanje mandata Evropskoj komisiji za kolektivno zaduživanje, a na tom sastanku učestvuju i države koje nisu članice EU dok su brojne države koje jesu članice – odsutne?
Prema najavama, to “evropsko“ zaduživanje “u ime ratnog napora“ trebalo bi da dostigne 500 milijardi evra. Tim novcem finansirala bi se evropska industrija naoružanja kako bi se postiglo da članice još nepostojeće evropske odbrane kupuju samo evropsko oružje, ali ne i američko.
Podsećanja radi, 2017. godine Francuska i Nemačka su se dogovorile da proizvedu neke elemente naoružanja ali je pokušaj propao. Berlin je odustao jer su SAD insistirale da Nemci kupe analogno američko oružje.
U čije ime govori predsednica Evropske komisije fon der Lajen kada Ukrajini obećava novu pomoć u milijardama? Odluka o tome moći će da se donese na samitu EU isključivo jednoglasno.
Očigledno je da Evropska unija, kao političko-ekonomski savez i NATO kao vojni savez, koji oduvek funkcionišu pod pokroviteljstvom SAD, sada tonu u sve dublju pukotinu koja deli SAD od EU.
Nameće se pitanje da li EU realno uopšte još postoji, naročito kada se čuju nesuvisle borbene izjave šefice evropske diplomatije Kaje Kalas koja realno ne predstavlja nikoga jer svaka zemlja u EU ima svoju diplomatiju.
Da EU ne postoji za SAD najbolje govori avantura Kaje Kalas koja je krajem februara došla u Vašington na već zakazani sastanak sa svojim “kolegom“ Markom Rubiom. U poslednjem trenutku Rubio je otkazao sastanak zbog “problema sa kalendarom“.
Uprkos retorici, malo je verovatno da će - bilo ukrajinski predsednik Zelenski, bilo “Evropljani“ - okrenuti leđa SAD i predsedniku Trampu. Zelenski je i u subotu, uoči samita u Londonu, naglasio da je podrška SAD Ukrajini “od ključnog značaja“.
Članice EU i NATO-a zavise u velikoj meri od američkog oružja, američke vojne opreme i iznad svega - od američkih obaveštajnih vojnih podataka.
Ideja o osnivanju evropske odbrane koju naročito zagovara francuski predsednik Makron, već decenijama je nerealna iako su upravo SAD posredno pokušale da je nametnu šezdesetih godina prošlog veka tadašnjoj Evropskoj zajednici za ugalj i čelik. Ako nema političkog jedinstva EU, odnosno ako nema evropske nad-države, nema ni evropske odbrane.
Pljusak što patetičnih, pretećih i ispraznih izjava državnih i evropskih funkcionera, koji uglavnom brinu o dobiti za “svoje“ industrije, govori zapravo da se rat u Ukrajini, kao i svaki drugi rat uostalom, može svesti na rečenicu francuskog pisca i učesnika Prvog svetskog rata Anatola Fransa:
“Verujemo da ginemo za otadžbinu, a ginemo za industrijalce“.
Podele između Trampa i zapadnih saveznika grubo bi se mogle svesti na borbu oko podele ratnog plena, to jest Ukrajine.
Po okončanju rata Ukrajina će, računa se, postati džinovsko gradilište – što znači prilika za veliki biznis.
Velika Britanija je još 16. januara ove godine sklopila stogodišnji ugovor o saradnji sa Ukrajinom koji obuhvata i energetiku i eksploataciju strateških ruda. Nema govora da bi se London okrenuo protiv Vašingtona od kojeg u velikoj meri zavisi, naročito na vojnom planu.
Što se tiče novog nemačkog kancelara Merca (bivšeg direktora investicionog fonda Black Rock) njegova je strategija da se u trgovinskom ratu sa SAD služi Evropskom unijom za postizanje ciljeva u interesu Nemačke. Tako je bilo prilikom ujedinjavanja Nemačke, tako je bilo i prilikom širenja nemačke zone uticaja na istok i jugoistok Evrope.
Posle svega, istorijska svađa u Beloj kući između ukrajinskog predsednika Zelenskog i američkog predsednika Trampa i podpredsednika Vensa nametnula je jedno neočekivano pitanje:
“Da li je Zelenski izgubio rat od Amerike?“.