Evropski parlament izglasao mere za “izvoz“ migranata “bez papira“ u treće zemlje: Levica i zeleni upozoravaju na “sramotno glasanje“
Države EU moći će da proteruju migrante u “sigurne zemlje“ kao na primer: Bangladeš, Kolumbiju, Egipat, Indiju, Maroko i Tunis, Albaniju (koja već ima ugovor sa Italijom), Kosovo, ali i Ruandu (koja već ima ugovor sa Velikom Britanijom), Ugandu itd.
(ilustracija, migrantima će moći da bude neograničeno produžen boravak u “administrativnom centru za zadržavanje“ u nekoj od “sigurnih zemalja“, foto https://www.facebook.com/financialtimes/posts/under-the-proposal-a-return-decision-in-one-country-will-now-apply-across-the-eu/1036566131850097/?locale=ja_JP)
Većinom glasova poslanika sa desnog centra udruženih sa poslanicima sa ekstremne desnice u Evropskom parlamentu usvojena je uredba kojom se olakšava proterivanje migranata iz zemalja EU i njihov “izvoz“ u “treće zemlje“ protivno osnovnim načelima o ljudskim pravima.
Ovom uredbom odobrava se deportacija u one treće zemlje sa kojima su države EU pojedinačno sklopile ugovore o smeštaju u “administrativnim centrima za zadržavanje“ koji zapravo imaju sve odlike zatvora.
Jedna od ključnih mera je stvaranje administrativnih centara za “zadržavanje“ migranata koji se nalaze u državama van EU svrstanih na listu „bezbednih zemalja“. Svaka država članica EU može sa njima da zaključi bilateralne sporazume o readmisiji.
”Sigurne zemlje” za smeštaj ilegalnih migranata
Na evropskoj listi “sigurnih zemalja“ nalaze se, između ostalog i : Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Maroko i Tunis, Albanija (koja već ima ugovor sa Italijom), Kosovo, ali i Ruanda (koja već ima ugovor sa Velikom Britanijom), Uganda itd. U “sigurne zemlje“ mogu se , prema usvojenoj uredbi slati migranti koji nelegalno borave u nekoj zemlji EU, posebno oni čiji su zahtevi za azil odbijeni.
Slede sada pregovori EP sa Savetom EU (koji okuplja šefove država i vlada EU) pre nego što Uredba bude formalno usvojena. Očekuje se da će ovi pregovori brzo napredovati.
Dok su Francuska i Španija izrazile skepticizam prema ovim „platformama“ za povratak migranata, odnosno prema “centrima za zadržavanje“, druge zemlje poput Nemačke, Austrije, Danske, Holandije, Grčke i skandinavskih zemalja razmatraju osnivanje takvih centara. Italija, sa svoje strane, već ima centre koji se nalaze u Albaniji.
Socijalisti i demokrate (S&D), Zeleni/EFA i levica u Evropskom parlamentu glasali su protiv nove “uredbe o povratku“. Socijalisti su ocenili da je uredba „više inspirisana politikama Trampove administracije i režimom deportacije u stilu ICE nego evropskim vrednostima“.
Socijalisti su takođe osudili „duboko uznemirujući politički savez i zakulisne pregovore između Evropske narodne partije (EPP) i krajnje desnice“ aludirajući na otkriće portala Euractiv da je tekst uredbe sastavljen na WhatsApp-u kroz dopisivanje poslanika Evropske narodne partije (PPE) koja okuplja poslanike sa desnog centra (demohrišćane i konzervativce) i tri krajnje desničarske grupe u Parlamentu (Evropskih konzervativaca i reformista, Evrope suverenih nacija i Patriota za Evropu).
Melisa Kamara - francuska poslanica Zelenih u Evropskom parlamentu i član pregovaračke grupe u ime grupe “Zeleni/Evropski slobodni“ savez izjavila je da “ovo sramotno glasanje predstavlja potpuno iskliznuće evropske desnice“ i očigledni savez desnog centra sa krajnjom desnicom.
“Sve barijere su probijene, a ovo je samo početak. Danas napadaju osnovna prava migranata. Sutra će to biti prava drugih delova stanovništva“, upozorila je ona.
Pristalice nove regulative o povratku migranata tvrde da se trenutno sprovodi samo 20% naloga za napuštanje državne teritorije izdatih u EU tražiocima azila čiji je zahtev odbije. Evropski komesar za migracije, Magnus Bruner, opisao je tekst kao „deo koji je nedostajao“ i koji je “neophodan za pravilno funkcionisanje evropske migracione politike“.
Francuski poslanik Fransoa-Gzavije Belami, lider grupe LR (desni centar Republikanci) u Evropskom parlamentu, ocenio je da će nova regulativa o povratku migranata biti efikasna iz najmanje tri razloga: “Prvo - prisilni odlasci migranata bez papira postaće norma, drugo - periodi pritvora biće produženi na dve godine, sa mogućnošću produženja na neodređeno vreme u slučajevima koji predstavljaju bezbednosni rizik i treće: neće biti moguće nikakve institucionalne prepreke“.
Drugim rečima nacionalni parlamenti, koji su zakonodavno telo u svakoj državi - biće zaobiđeni.
Beskonačni boravak u ”administrativnom centru”
Osim toga migrantima će moći da bude neograničeno produžen boravak u “administrativnom centru za zadržavanje“ u nekoj od “sigurnih zemalja“. ”Administrativni pritvor je u Francuskoj ograničen na 90 dana, a kada je Bruno Retaijo, ministar unutrašnjih poslova, pokušao da produži period pritvora, njegov predlog je odbio Ustavni savet. To više neće biti moguće sa novom ´regulativom o vraćanju´“, rekao je Fransoa-Gzavije Belami za pariski Figaro.
Evropski sud za ljudska prava, koji je institucija Saveta Evrope i “čuvar“ Evropske konvencije o ljudskim pravima koju je potpisalo 46 država članica – uključujući svih 27 članica EU - u više navrata je osuđivao upravo praksu koju promoviše “uredba o povratku“ migranata, izglasanu u Evropskom parlamentu.
Praksa deportovanja azilanata i njihovog smeštanja u administrativne pritvorske centre, što znači bespravno lišavanje slobode, uskraćivanje prava na advokata i optužnicu – sve to predstavlja flagrantno kršenje onoga što je EU decenijama nazivala “našim vrednostima“ .
Evropski sud za ljudska prava do sada je već osuđivao Nemačku zbog “automatskog“ proterivanja stranaca kojima nije ni data prilika da traže azil, što je univerzalno pravo koje svi ljudi na svetu u načelu imaju po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Isti sud je blokirao 2022. godine slanje tražilaca azila iz Velike Britanije u Ruandu sa kojom je Velika Britanija sklopila ugovor o prijemu proteranih sa njene teritorije.
Francusku je (do 2024.) Evropski sud za ljudska prava čak jedanaest puta osudio zbog zatvaranja migrantskih porodica sa decom i bebama u takozvane Centre za administrativno zadržavanje (CRA), smatrajući da su ih nadležni organi ”podvrgli (nehumanom ili ponižavajućem) postupanju“.
U izveštaju pet francuskih asocijacija o centrima za administrativno zadržavanje objavljenom 2022. godine https://www.lacimade.org/wp-content/uploads/2023/04/RA_CRA_2022_web.pdf navodi se da je od prve osude Francuske 2012. godine do 2023. godine, više od 35.000 dece boravilo u pritvorskim centrima.
U ove centre, koji imaju odlike zatvora, strance koji ilegalno borave u Francuskoj zatvaraju administrativne, a ne pravne vlasti, sa ciljem da budu proterani u treće zemlje.
Koncept vraćanja tražilaca azila u “treće zemlje“, iz kojih ne potiču i iz kojih nisu emigrirali, već je testirala italijanska premijerka Đorđa Meloni sa pritvorskim centrima koje je Italija sagradila u Albaniji, ali su do sada deportacije migranata blokirali italijanski sudovi koji smatraju da je ovakva praksa protivna ustavu.
Slična je situacija u skoro svim zemljama EU. Brojni izveštaji govore o veoma lošim uslovima, nehumanom tretmanu i odsustvu kontrole kršenja osnovnih ljudskih prava bespravno zatvorenih ljudi širom Starog kontinenta.






