SLOVENSKO SILICIJSKO BRDO
Tvrtke koje će se razvijati u okrilju tehnoparka Brdo u tzv. subvencioniranom okolišu, uzdanice su slovenske gospodarske budućnosti
Deseci slovenskih tvrtki ovih se dana useljavaju u 42 milijuna eura vrijedan kompleks Tehnološkog parka u predgrađu Ljubljane na lokaciji Brdo, nedaleko od zoološkog vrta. Slovenska verzija, prije bi se moglo reći silicijskog brda nego doline, mjesto je gdje će jedne pored drugih tvrtke s područja informatike, biotehnologije, kemije i zaštite okoliša raditi na novim tehnologijama, materijalima, izumima, proizvodima...
Glamuroznoj svečanosti otvorenja nazočio je i novi slovenski predsjednik Danilo Turk.
Tvrtke koje će se razvijati u okrilju tehnoparka Brdo u tzv. subvencioniranom okolišu uzdanice su slovenske gospodarske budućnosti. Evo i zašto: direktor Parka Iztok Lesjak objasnit će kako se ljudi dijele na "job takere" i "job makere". Velika ih se većina ubraja u prvu skupinu, među one koji samo traže posao, a i slovenski obrazovni sustav više je usmjeren k proizvodnji "job takera" nego onih koji će zapošljavati druge. Lesjak kaže kako možda pet posto nekog društva čine "job makeri", oni koji znaju stvoriti nova radna mjesta.
"Njih treba zadržati u svome mjestu i u svojoj zemlji, a po mogućnosti privući i nove. To je cijela filozofija tehnoparkova", objašnjava.
"Tehnološki park je alat ne samo razvoja poduzetništva nego i regionalnog razvoja. Država ima cilj stvoriti 300 novih visokotehnoloških poduzeća, a ovo su zameci toga alata", kaže Lesjak, napominjući da su Slovenci po prirodi neskloni riziku i poduzetništvu te da bi "to trebalo mijenjati".
Lista čekanja
"U EU je broj tvrtki koji se generira u tehnološkim parkovima dvostruko veći nego u nas", argumentira. No, u EU ih u skladu s tim mnogo više i propadne, čak oko polovice. Od ukupna broja tvrtki koje su prošle kroz ljubljanski tehnopark propadne ih oko 10 posto, i to zato što nisu ostvarile poslovni plan. Neke kupi veća kompanija.
Otvorenje prve četiri zgrade u koje će se useliti pedesetak tvrtki sa stare lokacije parka, te još oko 70 novih - od kojih su neke već afirmirane i imaju pet do 10 godina "povijesti", ali su pozvane u park jer je zaključeno da je za njih dobro da budu u ovakvom miljeu - tek je početak. Naime, pojašnjava Lesjak, na listi čekanja za useljenje u tehnopark još je oko stotinu tvrtki, pa će se do kraja godine uz četiri postojeće izgraditi još tri nove, te će ukupna površina poslovnog prostora dosegnuti oko 61.000 četvornih metara.
Do kraja 2007. u parku će raditi oko 1.000 ljudi koji će na raspolaganju imati i restoran, rekreacijski dio, prodavaonicu sa 24-satnim radnim vremenom, vrtić i ostale sadržaje grada u malome. Tu će biti i istraživački laboratoriji velikih tvrtki poput farmaceutske kompanije Lek.
Park smo obišli prije otvorenja, a ni loše vrijeme nije pokvarilo dojam. Budući geto za znanstvenike i poduzetnike bio je još posve prazan ako se ne računaju radnici zauzeti završnim radovima i unošenjem opreme. Bit će to uredna i organizirana sredina za one koji će većinu dana provoditi na poslu. Lesjak kaže kako za još samo 20 posto raspoloživog poslovnog prostora nisu potpisani ugovori o najmu ili leasingu, ali da će sve biti popunjeno. U konačnici će na Brdu biti oko 150 tvrtki, a kako su mnoge od njih početnici i nisu veliki "potrošači" prostorija, dovoljne su im dvije ili tri sobe.
Lesjak napominje da unatoč tome što je vlasništvo nad poslovnim prostorom samo breme za mladu tvrtku koja treba biti fleksibilna, Slovenci više vole biti vlasnici i prednost daju leasingu u odnosu na najam, pa je čak 74 posto poslovnog prostora u tehnoparku pod leasingom. Nakon deset godina otplaćivanja prostor postaje vlasništvo tvrtke.
Useljenjem prvih 150 tvrtki priči nije kraj - u 2008. tehnopark nastavlja rasti jer će se sagraditi dodatne tri zgrade za one s liste čekanja. U međuvremenu, u blizinu se doseljavaju Institut za biologiju, Biotehnološki fakultet, Fakultet elektrotehnike i računarstva i drugi, te će uz tehnopark biti sveučilišni kampus.
Od projekta do tvrtke
Lesjak vodi tehnopark od osnutka. Softverski inženjer i nekadašnji istraživač na ljubljanskom Institutu Jožef Stefan s magisterijem ekonomskog fakulteta uspio je, unatoč stalnim promjenama nadležnih ministara (kaže, njih barem devet u 11 godina) i njihovih ekipa, spretnim lobiranjem od općine Ljubljane najprije ishoditi zemljište za park, a potom i zatvaranje financijske konstrukcije za njegovu gradnju. Poluozbiljno će reći da je osim pregovaračkih sposobnosti odlučujuća bila i "pozicija planeta".
"Krenuli smo negdje 1993. godine, tada kao projekt na Institutu Jožef Stefan, ekvivalentu hrvatskog Ruđera.
Na Institutu je bilo nekoliko grupa istraživača koji su na području informacijsko-telekomunikacijskih tehnologija, zaštite okoliša i automatizacije u industriji pretežito radili za tržište. Pridružila im se i biotehnologija, u čemu naš Institut ima background. Godine 1996. od projekta smo postali tvrtka, a već dotad imali smo desetak osnovanih tvrtki s kojima smo startali", prisjeća se Lesjak.
"Počeli smo od dna. U početku općina Ljubljana nije bila većinski vlasnik, ali su nas dokapitalizirali zemljištem, te danas imaju 60 posto udjela u Tehnološkom parku d.o.o. Institut Jožef Stefan drži 20 posto, a manje udjele imaju Nacionalni institut za biologiju, Kemijski institut, te tvrtke Iskra sistemi, Lek i Iskratel, koje smo uvjerili da postanu suvlasnici.
Kad smo od grada dobili zemlju, od vlade smo tražili novac iz strukturnih fondova. S tri glavna argumenta objasnili smo im potencijal tih tvrtki: one u pravilu rastu brže od tvrtki izvan parkova, radno mjesto u njima vrijedi više nego negdje drugdje i odmah su globalni igrači. Dobili smo osam milijuna eura. Potom smo banku uvjerili da financira projekt. Zgrade tehnoparka stoga su pod hipotekom Kreditne banke Koper, a kredit ćemo otplaćivati sljedećih deset godina, oko 400 tisuća eura mjesečno.
Za razliku od nas, tehnopark u Celovcu u Austriji ne mora vraćati kredite. Država im je dala trećinu, pokrajina Koruška trećinu, a grad Celovec zemljište. Za 50 milijuna eura sagradili su istu površinu kao i mi, ali nemaju hipoteke, pa visinu najma mogu prilagođavati situaciji, što mi ne možemo, jer moramo otplaćivati kredit", objašnjava Lesjak.
Kako se postaje član
Trenutačno su na staroj lokaciji parka u Teslovoj ulici 84 tvrtke, s tim da su polovica njih redovni članovi, odnosno tvrtke mlađe od tri godine. Preostale 42 tvrtke su tzv. pridruženi članovi, oni koji su prije tri-četiri godine "diplomirali", odnosno uspješno ispunili sve što je stajalo u biznis planovima. Park ih je onda pozvao u pridruženo članstvo jer su važne za mlađe tvrtke zbog prijenosa znanja i iskustva.
Najviše je, oko 50 posto, softverskih tvrtki, oko 20 posto ih se bavi automatizacijom u industriji, a ostale novim materijalima, biotehnologijom i zaštitom okoliša. O tome kako se postaje članom tehnoparka Lesjak kaže:
"Treba napisati biznis plan koji prouče naši eksperti, jedan za to područje, a drugi za poslovni dio priče, te napišu izvješće. Potom se biznis plan prezentira ljudima iz skupštine tehnoparka ili programskog odbora. Nakon toga daje se prijedlog za uključenje u park, nakon kojeg se mogu tražiti dodatne provjere novog člana. Sve to traje samo 14 dana.
Malo je zahtjeva koje odbijemo jer sam prvi filtar ja. Ako ideja nije tehnološka i nije u skladu s našim usmjerenjima, kažem im da trebaju neki drugi inkubator, jer mi tražimo one koji već imaju tehnologiju. Recimo, djelatnost održavanja softvera i hardvera ne dolazi u obzir, ali za neki ruralni dio Slovenije takva je tvrtka hightech. U parku ne želimo ni trgovce, osiguranja, banke, real estate developere...
Tvrtke koje uđu u park godišnje dobivaju do 10.000 eura državnih subvencija, mogu kandidirati projeke za subvencioniranje, te naravno, imaju prednosti koje za razvoj nosi ovakva sredina, koja ih je provjeravala od početka. Softverske tvrtke nakon dvije-tri godine u parku počnu pozitivno poslovati, a laboratorijima treba četiri do pet godina", objašnjava Lesjak.
Naravno, i najam poslovnog prostora jeftiniji je nego u gradu - 8,5 u odnosu na 11 eura po četvornom metru u Ljubljani.
"Želimo da tvrtka koja se ovdje razvije uzme jedan posto svjetskog tržišta i proda se nekoj multinacionalki. To je jedna od mogućnosti. Tako sav minuli rad u jednom trenutku dobijete natrag i onda stvarate i razvijate drugu tvrtku", zaključuje.
Direktor sanja novi park
Zagrebački Tehnološki park d.o.o., podružnica Zagrebačkog holdinga, postoji otprilike koliko i ljubljanski, ali se tu kad je riječ o razvoju stvari nisu pomakle s mjesta. Premda je Grad odavno otkupio dva objekta u Petruševcu za širenje parka, godinama traje "faza sređivanja dokumentacije". Direktor Marijan Ožanić "ne bi ulazio u pozadinu svega".
Hoće li i kada profunkcionirati ta lokacija ne može reći. Nadao se da će biti lani, sad se nada da će biti sljedeće godine, a u međuvremenu će se "pojesti živ od ljubomore i zavisti" zbog slovenskog parka. "Uvijek sam sanjao da i Zagreb ima takav tehnološki park", kaže. No priznaje da je loš pregovarač i da nije tip koji će kucati na razna vrata.
