PAUZA ZA SRBE

Nenad Radosavljević

Nerad i nebriga državnih organa, priča je poučna

 

Srpski sportisti nisu nastupali na Olimpijskim igrama proteklog dana, a moglo ih je biti. Ovoga puta ne krivimo ranu eliminaciju i lošu formu pred kvalifikacione turnire ili na olimpijskim borilištima, već nerad i nebrigu državnih organa po vertikali, od opštine do republike. Priča je poučna, a direktan povod za ove redove su polufinalna takmičenja u kajaku na mirnim vodama.

Kajakom iz Srbije

Pre osam godina, Srbija je imala talentovane juniore u ovom sportu. Porodica Janić: sestra Nataša, braća Stjepan i Mićo, deca nekadašnjeg svetskog prvaka Milana Janića, mnogo su obećavala. Pogotovo najmlađa Nataša. Ona je i nastupila na Olimpijskim igrama u Sidneju za Jugoslaviju i kao klinka stigla do iznenađujućeg 4. mesta. Tada se činilo da će sve biti u redu. Para ionako nije bilo mnogo, otac i trener Milan Janić uvek se dovijao na razne načine.

Pre nekoliko godina, Milan je nastradao u saobraćajnoj nesreći, u kojoj su i sinovi bili povređeni. Deca su tada ostala bukvalno sama. Mnogo je razloga za to, ponajviše možemo kriviti ljudsku narav i želju za osvetom, ma kako mizerna bila.

Milan Janić od ranije nije bio omiljen u Bačkoj Palanci. Znao je da su njegova deca talentovana i tražio je najbolje uslove za njih. Da bi to imao, vezao se za JUL i Mihalja Kertesa i pomoć je stizala: kombi, plaćene pripreme, oprema. Njima nije bilo važno kako i odakle dolazi taj novac, već za šta će ga utrošiti. Janić je osnovao i klub, istupivši iz redova lokalnog „Sintelona“. Uz to, voleo je da kaže šta misli, ne prezajući od posledica. Mnogi su mu to zamerali, prijatelji i neprijatelji.

Njegovom smrću počinju teški dani za porodicu, čemu je direktno doprinela i promena režima u Srbuji. Želja da im se napakosti bivala je sve snažnija. Veliki broj ljudi nije zaboravo Janićevo ponašanje i njegove političke zaštitnike. Mnoga vrata su se zatvorila.

Natašin talenat prepoznali su u kajakaškoj velesili – Mađarskoj, vrbovali je da dođe i uzme državljanstvo, još za očeva života. I tada je ona odlazila na pripreme u njihove centre, učila od olimpijskih i svetskih šampionki i gotovo redovno pobeđivala rivalke. Egzistencijalno ugrožena, unovčila je svetsku klasu i postala dvostruka olimpijska pobednica, već u Atini 2004. godine.

Braća za Hrvatsku

Za braću je obećana zemlja postala Hrvatska, zahvaljujući nacionalnoj pripadnosti, državljanstvu i mestu rođenja njihove majke. I oni su nešto kasnije napustili Bačku Palanku i počeli da nastupaju za novu domovinu. Nisu kvalitetni kao sestra, ali osvajaju medalje.

Stjepan Janić će veslati u dva finala na Olimpijskim igrama, Nataša Janić će sigurno osvojiti bar jednu medalju - za dve različite države. Svoju su napustili, jer ih je i ona ostavila na cedilu. Srbija nije imala predstavnike u kajaku. Upućeniji koriste ove detalje samo za predizborni marketing i brzo puste da detalji izblede, pa opet u krug, svake četvrte godine. To su činjenice.

Može se reči da svako bira svoje. Tako je i Milorad Čavić umesto Amerike odabrao Srbiju, zbog porekla i lakšeg napredovanja ka svetskom vrhu. Nekoliko stonoteniserki koje nastupaju za Hrvatsku rođene su u Vojvodini i igrale su za mlađe jugoslovenske selekcije. Primera je bezbroj i uvek će ih biti. Bogatiji tako jevtino dobijaju kvalitetne takmičare. Male zemlje kao Srbija ne mogu stvoriti mnogo asova i zato treba učiniti sve da kvalitetni sportisti ostanu ovde. Ionako vapimo za medaljama.

Atletski šokovi

Atletska takmičenja će trajati do poslednjeg dana Olimpijskih igara, ali je sigurno da Amerikanci neće pamtiti Peking po dobru. Nikada se nije desilo da budu počišćeni sa staze u sprinterskim disciplinama, ne osvojivši nijednu zlatnu medalju. Nikada se nije desilo da sva četiri zlata pripadnu atletičarima iste zemlje, a ne Amerikancima. Nikada do sada. Jamajčani vladaju svetskim sprintom, a američka agonija okončana je eliminacijama obe štafete na 4x100 metara, još u kvalifikacijama.

Jamajčani sada mogu napasti novi rekord i pokušati da osvoje svih šest zlatnih medalja. Kako nastupaju u Kini, to je vrlo realno očekivati. Samo da i oni usput ne ispuste palicu.

Iako gube u sprintu, Amerikanci ipak vladaju produženim sprintom na 400 metara. U finalu se dogodilo veliko iznenađenje. Neprikosnoveni Džeremi Voriner nije odoleo napadima večitog drugog, Lašona Merita i prepustio mu je titulu olimpijskog pobednika. Amerikanci se zadovoljavaju time što su osvojili sve tri medalje, baš kao i na 400 metara sa preponama.

Da iz atletike ne stignu samo lepe vesti pobrinula se srebrna sedmobojka Ljudmila Blonska iz Ukrajine. Jednom je već ispaštala zbog dopingovanja i sada je ponovo uhvaćena. Oduzeta joj je akreditacija i izbačena je iz Olimpijskog sela. Kontrolni „B“ uzorak potvrdio je iste nalaze. Sada se čeka zvanična odluka Međunarodnog olimpijskog komiteta, Nema sumnje da će joj biti oduzeta srebrna medalja. Zbog ponovnog dopingovanja sledi joj i doživotna diskvalifikacija. Za nauk drugima, ne treba imati milosti. Pogotovo prema takozvanim „povratnicima“.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...