NOVI BORILAČKI SPORT
Korišćenjem nogu i ruku, borci svom silom pokušavaju oboriti protivnika radi pobede u meču
K-1 World Grand Prix je borilački sport koji kombinuje tehnike iz Muay Thai, Karate, Taekwondo, San Shou, Kickbox i tradicionalni boks. Ime je izvučeno po uzoru na skraćenicu od Formule 1. Privatna organizacija Fighting and Entertainment Group iz Japana je odlučila da sponzoriše tu modernu vrstu borbi, pod nazivom K1.
Sport je prvi put zasnovao Kazuyoshi Ishii, bivši Kyokushin karatista koji je formirao svoju organizaciju, Seido-kaikan karate, 1980. godine. Uspešno je organizovao nekoliko manifestacija protiv drugih borilačkih vještina. Originalno je koristio pravila Kyokushin karatea ali polako adaptirao i menjao pravila koja su danas više slična onim iz kikboksa. Gospodin Ishii je 1993. godine osnovao K-1 organizaciju kao kikboks organizaciju u bliskoj saradnji ali nezavisno od Seido-kaikan.
Svake godine se održava više K-1 turnira po celom svetu na kojima se takmičari mogu kvalifikovati za finale u Tokiju.
K-1 pravila
Svaki meč se sastoji od tri do pet rundi koje traju tri minuta. Meč se može završiti nokautom, tehničkim nokautom, odlukom sudija, diskvalifikacijom i ako jedan od boraca ne učestvuje.
Sudija i ring doktor imaju potpuni autoritet da prekinu borbu u slučaju povrede borca.
Meč ocenjuju trojica sudija sa tim da se pobedniku daje deset poena a gubitniku devet ili manje. Ako je runda neodređena, obojica boraca dobijaju deset poena.
Ako posle tri runde nema pobednika, dolazi do produžetaka tj. do dodatne runde ili rundi. Tada sudija obraća pažnju na detalje iz dodatnih rundi i proglašava pobednika. Ako je posle ekstra runde - rundi meč još uvek nodredjen, sudije odlučuju ko je pobednik po toku cele runde gledajući čak na najmanje razlike. Meč se može završiti nerešenim rezultatom samo u slučaju pada obojice boraca i njihove nemogućnosti da nastave meč ili u slučaju nenamerne povrede u zadnjim momentima meča.
Tri nokdauna pravilo - kada se borac nadje tri puta na zemlji, nokautiran, automatski se završava meč tehničkim nokautom. Sudija mora odbrojati najmanje do osam posle svakog nokdauna.
Stojeće brojanje do osam - sudija ima pravo da proglasi nokdaun borcu koji po njemu izgleda u teškom stanju da bi mogao da nastavi meč.
Borac je spasen zvonom samo u poslednjoj rundi - kada zvono prekine odbrojavanje sudije, dok je borac na podu.
K-1 World Grand Prix šampioni
1993 Branko Cikatic 1999 Ernesto Hoost 2005 Semmy Schilt
1994 Peter Aerts 2000 Ernesto Hoost 2006 Semmy Schilt
1995 Peter Aerts 2001 Mark Hunt 2007 Semmy Schilt
1996 Andy Hug 2002 Ernesto Hoost 2008 Badr Hari
1997 Ernesto Hoost 2003 Remy Bonjasky 2009 Semmy Schilt
1998 Peter Aerts 2004 Remy Bonjasky
Na turnirima K1 mogu učestvovati samo najspremniji, najhrabriji i najjači borci u toj godini. Korišćenjem nogu i ruku, borci svom silom pokušavaju oboriti protivnika radi pobede u meču. Najprijatnije iznenadjenje u poslednjih nekoliko godina je Badr "Ubica" Hari.
Badr Hari
Pred njim su padala najveća imena ovoga sporta. Proteklih godina K1 je dao vrhunske borce, medju kojima Holandjani imaju primat. Kako u Srbiji K1 nije zastupljen kao u drugim zemljma, ostali smo uskraćeni za fantastične mečeve, vrhunske nokaute, gladijatorske borbe. To je sport koji je prevazišao boks po popularnosti. Nadajmo se da će jednog dana i u Srbiji ovaj sport postati popularan, kao u drugim zemljama.