JOŠ JEDNA BRONZA

Nenad Radosavljević

Vaterpolisti su uradili ono što su svi očekivali. Popeli su se na pobedničko postolje, doduše samo na najniži stepenik. I oni sami, očekivali su mnogo više

Vaterpolisti su dobro odigrali i treću utakmicu na turniru i nagrađeni su bronzanom medaljom. Iako se sumnjalo, ispostavilo se da su srpski vaterpolisti bili mnogo spremniji od protivnika. Crnogorci su u meč ušli potpuno isceđeni i nisu imali ni najmanju šansu da se ravnopravno bore za medalju. Srbija je dominirala, vodila i sa 6:1 i tada je utakmica bila gotova. U poslednjoj četvrtini, naši su samo čuvali loptu i vreme, bili potpuno bezopasni po gol protivnika. Crnogorci su iskoristili popust „za stara dobra vremena“ i sa tri uzastopna pogotka, završili susret sa vrlo prihvatljivih 6:4.




Odbrana – ključ uspeha

Utakmica je dobijena pred našim golom. Odličnom igrom u odbrani, Crnogorci su oterani daleko od gola. Bekovi su sjajno čuvali centre i lopta nije ni mogla na dva metra. Šuteve iz daljine zaustavljao je odlični golman Soro i prolaza nije bilo. Dva gola primili smo sasvim slučajno posle naših grešaka, još jedan iz peterca. Samo poslednji gol Crnogorci su postigli iz izrađene akcije. I to govori koliko su bili nemoćni.

U napadu smo bili smo mnogo raznovrsniji nego u polufinalu protiv Amerikanaca. Lopta je išla brzo, šutiralo se češće i preciznije. Mnogo više igrača bilo je opasno po gol protivnika i Šapićev izostanak nije se osetio. To ne znači da je on loš i nebitan igrač. Naprotiv. Samo, bio je precenjen i previše se igralo na njega. Sada je izbilo na videlo da je selektor Udovičić imao na raspolaganju mnogo više taktičkih varijanti, no što ih je koristio. Za taj propust samo je on odgovoran.

Dakle, vaterpolisti su uradili ono što su svi očekivali. Popeli su se na pobedničko postolje, doduše samo na najniži stepenik. I oni sami, očekivali su mnogo više; finale sigurno – bolju igru svakako. Period čekanja produžen je za još četiri godine, do Londona. Ova generacija propustila je šansu da osvoji olimpijsko zlato. Vujasinović, Savić, verovatno Ćirić, Šapić i Šefik odigrali su poslednji olimpijski turnir u karijeri.

Ovo je bila velika škola i za Udovičića. Imao je priliku da gleda više loših, no dobrih izdanja svojih igrača. Zaslužan je za bronzu, jer su dve najbolje igre prikazane u četvrtfinalu protiv Španije i u borbi za medalju sa Crnogorcima. To su bile utakmice koje se nisu smele izgubiti. Prave ekipe, kakva je bila naša, znaju da igraju mečeve pod imperativom pobede. Ubuduće bi trebalo da bude hrabriji i raznovrsniji u taktičkoj pripremi igre i izboru „bitnih“ igrača. Na kraju, mnogo je falio Ikodinović. Da je on bio u timu, Šapić ne bi bio toliko forsiran na štetu ostalih saigrača.

Amerikancima dva ekipna zlata

Samo su mađarski vaterpolisti, uz argentinske fudbalere dan ranije, odbranili zlato iz Atine. U finalu su nadigrali Amerikance. Ipak, i Amerikanci mogu da slave. Ne baš zbog drugog mesta u vaterpolu, mada je i to ogroman uspeh, već zbog odbojkaškog zlata. Nadmašili su pobednike iz Atine, Brazilce i vratili se na zlatno postolje posle 20 godina i Olimpijskih igara u Seulu.

NBA zvezde su na terenu potvrdile da su ozbiljno shvatile takmičenje u Pekingu. „Drim tim“ je ponovo sastavljen i nije dozvolio nikakvo iznenađenje u finalu, iako su se Španci odlično držali. Olimpijsko zlato ponovo je u Sjedinjenim Američkim Državama, posle pauze u Atini. Branioci titule Argentinci mogli su samo do bronze. Pobedili su Litvance i osvetili se za poraz u grupi. Da su tada bili bolji, izbegli bi Amerikance u polufinalu i stekli priliku da izbore srebro. Zlato je unapred bilo rezervisano za Brajanta, Džejmsa, Entonija i ostale.

Islanđani su stigli u finale rukometnog turnira i postigli najveći uspeh u nacionalnoj istoriji. Neporaženi Francuzi opet su bili jači od rivala, završili su turnir sa svim pobedama i po prvi put postali olimpijski pobednici. Branioci trona, Hrvati nisu se popeli ni na pobedničko postolje. U tome su ih sprečili Španci, osvajanjem bronzane medalje.

Kinezi na vrhu

Sa okruglo osvojenih sto medalja, Kinezi su najuspešnija nacija. No, nisu osvojili zacrtanu 121 medalju. To je bio preambiciozan, nerealan, na prethodnim rezultatima neutemeljen cilj. Amerikanci su sakupili više medalja - 110, ali su imali manje zlatnih od Kineza / 36:51 /. Treći su Rusi sa 72 medalje, od kojih su 23 bile zlatne.



Svečano zatvaranje Olimpijskih igara juče u Pekingu  (foto: Fonet)

Srbija je osvojila tri medalje, jednu više nego pre četiri godine. Ni previše dobro, ni preterano loše, taman u okviru očekivanog. U ovom sastavu, blizu medalje bili su samo Jelena Janković i donekle odbojkaši. Ostali se nisu istakli, a mnogi su razočarali. Tim učinkom delimo od 62 - 64. pozicije sa Irskom i Austrijom.

Što se poređenja tiče, srebro Čavića, bronze Đokovića i vaterpolista bile su dovoljne da nadmašimo Bosance, Makedonce i Crnogorce. Oni ni nemaju medalje. Bolji od nas bili su Slovenci i Hrvati sa po pet odličja. Njihova prednost je što su sve medalje osvojili u pojedinačnoj konkurenciji. To je definitivno pravac u kojem naš sport treba da se razvija do Londona 2012. godine, ako neko uopšte ima viziju.

I još nešto o Pekingu. Drago mi je što je Ana Ivanović zalečila povredu pa će igrati na „Otvorenom prvenstvu Amerike“.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...