Francuska, novi šampion sveta u fudbalu

Aleksandar Manić, Pariz

Svetsko prvenstvo obiluje onim čega u klupskom fudbalu više nema – da je sve moguće. Mali može da eliminiše velikog, razlika od dva gola može da bude obrisana u 80-oj minuti, malo poznati igrač može da savlada najvećeg golmana sveta...

Dvadeset godina po osvajanju titule svetskog šampiona u fudbalu, francuska reprezentacija je pobedila hrvatsku reprezentaciju (4:2) i, po drugu put, postala šampion sveta u fudbalu. Francuska ekipa sačinjena, najvećim delom od vrlo mladih fudbalera, uspela je da dodje do titule kroz kolektivni duh, taktičku disciplinu i individualne kvalitete. Istovremeno, Didije Dešan, selektor reprezentacije, upisao se u istoriju postavši treći čovek sa osvojenom titulom šampiona sveta kao fudbaler i kao selektor. Pre njega su to uspeli samo Argentinac Zagalo i Nemac Bekenbauer.

Hrvatska reprezentacija, kako se i očekivalo, započela je utakmico vrlo agresivno, pokušavajući da povede protiv Francuza. Međutim, francuska odbrana u kojoj su dominirali Varan i Umtiti, nalazila je rešenje da odstrani hrvatske pokušaje. Uprkos posedu lopte i napadima, Hrvati nisu bili efikasni. Za razliku od njih, Francuzi, brzim kontrama, uspeli su da naprave razliku.

Tokom drugog poluvremena, Hrvati su napadali sa manje snage, a njihovi šutevi i dalje, kao i u prvom poluvremenu, nisu bili precizni, nego su prolazili pored gola. Za razliku od njih, Francuzi su u malobrojnim napadima i šutevima, bili izuzetno opasni i efikasni. Uostalom, ako bi nekako trebalo okarakterisati novog šampiona sveta u fudbalu, moglo bi sve da se stavi u dve reči – pragmatičnost i efikasnost.

Od utakmica pula do polufinala

U utakmicama pula, Francuska je prvo morala da se izbori sa vrlo kompaktnom odbanom Australijanaca (2:1). Protiv Perua (1:0), ispostavilo se da postoje rupe u francuskoj odbrani koje su morale da budu odstranjene. Treća utakmica, protiv Danske (0:0), bila je bez većeg interesa, jer je Dešan gledao da poštedi svoje najvažnije igrače za predstojeću osminu finala.

U osmini finala, Francuzi su se našli suočeni sa razigranom, ali naivnom Argentinom (4:3). Francuzi, takođe razigrani, ali taktički disciplinovani, puštali su protivnika da priđe, a potom ga poražavali brzim kontrama na koje argentinska odbrana nije imala odgovor.

Metodična ekipa Urugvaja vrlo razborito je prilazila svakoj utakmici i trudila se, isključivo, da učini ono što joj je neophodno, makar to bilo i neigranje. Susrevši se sa Francuskom u četvrtfinalu, Urugvajci, oslabljeni  za povređenog Kavanija, bili su nadigrani u svim pogledima. Lični napor svakog francuskog igrača omogućio je dobijanje većine duela, zadržavanje lopte kroz kratka dodavanja i brze kontranapade. Francuski nedostatak u kreiranju napada, bio je kompenzovan vrlo preciznom odbrambenom taktikom (2:0).

U polufinalu, umesto očekivanog Brazila, sasvim opravdano se našla Belgija, ekipa koja je ove godine igrala najlepši fudbal na Mundijalu. Posle teškog početka, Francuzi su počeli uspešnije da grade igru što je donelo rezultat (1:0). Istovremeno, oni su našli način kako da onesposobe, do tada, najbolji i najefikasniji napad Mundijala.

Mundijal se razlikuje od klupskog nadmetanja

Ovogodišnje svetsko prvenstvo u fudbalu pokazalo je da više nema malih ekipa, ali ni velikih. One ekipe za koje se, tradicionalno, smatralo da su fudbalske nacije i izraziti favoriti (Brazil, Argentina, Nemačka, Španija – 12 od 21 titule), uprkos odličnim igračima i savršenim uslovima tokom priprema, imale su mnoštvo problema. Kada su se nalazile pred jakim i dobro organizovanim kolektivima i igračima ponesenim žarom državnog dresa (Hrvatska, Švedska, Japan, Južna Koreja), dešavalo se da pokleknu, što smo videli u više navrata tokom Mundijala.

Potom, uobičajeno je da se red uspostavi ulaskom u polufinale, gde se uvek pronađe jedan autsajder. Ovoga puta videli smo dve ekipe koje nikada nisu osvojile svetsko ili evropsko prvenstvo (Hrvatska i Belgija) i jednu ekipu, Englesku koja je zadnji put osvojila svetsko prvenstvo pre više od pola veka (1966).
Ove godine, deo ljubitelja fudbala bio je razočaran kvalitetom fudbala na Mundijalu, kada god su ga poredila sa kvalitetom igre u evropskim kupovima. Prirodno, jer oni hotimično zaboravljaju da, na klupskom nivou, ekipe treniraju i igraju svakodnevno, te se tako stvaraju automatizmi koji igri daju dinamičnost i spektakularnost.

Na svetskom prvenstvu, bolje je očekivati iznenađenja, preokrete, nekoliko spektakularnih utakmica, nekoliko velikih drama i puno malih priča. Ustvari, svetsko prvenstvo obiluje onim čega u klupskom fudbalu više nema – da je sve moguće. Mali može da eliminiše velikog, razlika od dva gola može da bude obrisana u 80-oj minuti, malo poznati igrač može da savlada najvećeg golmana sveta...
Istovremeno, ovogodišnji Mundijal bio je Golgota za zvezde. Mesi, Ronaldo i Nejmar, koji je trebalo da nose svoje ekipe, nisu uspeli da okrpe sve tehničke i taktičke rupe u svojim reprezentacijama. Istovremeno, Nejmarovo ponašanje nalik razmaženoj planetarnoj zvezdi, koštalo je Brazil učešća u polufinalu. Neuspeh zvezda ukazao je da individualni kvaliteti, pre svega, moraju da budu ugrađeni u kolektivni napor. To su pokazale i četiri ekipe koje su stigle do polufinala. Njihova tehnika, fizička spremnost i profesionalne težnje, bile su ugrađene u potrebe kolektiva.

Fudbal, FIFA i finansijeri

Već tokom evropskog prvenstva, pre dve godine, videli smo da dobar deo spektakla zavisi od navijača i da fotografije i video zapisi kruže internetom, obezbeđujući emotivni naboj svakog trenutka i svakog susreta. Već je sâma činjenica da su desetine hiljada Azijata i Južnoamerikanaca prešli nekoliko hiljada kilometara samo da bi prisustvovali fudbalskom slavlju, čitavu priču čini mnogo zanimljivijom.
Naredni događaj, evropsko prvenstvo 2020. godine biće raštrkano u 12 zemalja, a Mundijal 2022. godine održaće se u mikro državi Kataru koja je bez ikakve fudbalske tradicije i fudbalske budućnosti. Istovremeno, FIFA razmatra ekspresno uvođenje 48 ekipa umesto današnjih 32, da bi tako osigurala veći spektakl, odnosno još veću rentabilnost događaja. Svi ovi elementi ukazuju da FIFA i finansijeri ne vide fudbal kao sport, nego kao još jedan vid masovne zabave koja donosi kolosalne profite.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...