Kako nastaje strip (3) – strip scenario

Aleksandar Manić

Scenario je samo prelazna etapa koja biva "uništena" kroz rad crtača, ali kroz njegov rad, scenario i dobija svoju definitivnu formu – postaje strip
(ilustracija, Grafički i tekstualno vrlo razrađen scenario Jana (levo) i završena tabla crtača Konrada koji je scenario adaptirao vizuelno i tekstualno (desno)

Kada je završen izbor teme, odabran narativni pristup, kada su određeni junaci, suparnici i pomoćni likovi i kada je završena karakterizacija likova, prelazi se na sinopsis. Sinopsis je kratko ispripovedana priča, na nekoliko strana, u kojoj se vide glavni pravci zapleta. Istaknuta su najvažnija događanja, uvedeni su svi glavni likovi i naznačene su njihove motivacije.

Sledeća etapa je scenario, razvijen i detaljan oblik sinopsisa. Inače, strip scenario ne može da postoji sâm za sebe, nego samo kroz stripovsku, figurativnu naraciju i crtež. Scenario je samo prelazna etapa koja biva "uništena" kroz rad crtača, ali kroz njegov rad, scenario i dobija svoju definitivnu formu – postaje strip. Kvalitet scenarija je od ključne važnosti za kvalitet stripa. Kaže se da prvi album u serijalu prodaje dobar crtež, a da se sve ostale epizode prodaju zahvaljujući dobrom scenariju.

strip-3-scenarrio-

Scenario (levo) samo je prelazna etapa prema definitivnom obliku – stripu (desno)

Vreme kao kretanje

U svom radu na pisanju scenarija, scenarista ide ka objektivnom prikazivanju u kome pripovedač ne ulazi u introspekcije i iskazivanje sopstvenih osećanja. On opisuje mesto, ukazuje na pokret, dok su mu dijalozi kratki i eksplicitni, više nalik pripovedanju Hemingveja, Hemeta i Čendlera, nego Balzakovim i Tolstojevim detaljnim opisima.

Za razliku od romana koji je najčešće pisan u prošlom vremenu, strip je uvek dat u sadašnjem vremenu. Vreme je u stripu konstruisano događanjima i mi ga doživljavamo kao kretanje, a ne kao trajanje. Pošto je vreme povezano sa prostorom, pomeranje u vremenu uslovljava u većini slučajeva i pomeranje u prostoru.

Pored dobre karakterizacije, scenarista se trudi da što bolje zamisli raspored likova, predmeta i dekora u okviru prizor-polja. Scenarista, takođe, može da planira redosled i veličinu kadrova u odnosu na ritam pripovedanja, a povremeno i kompoziciju table u odnosu na dinamiku sekvence. Neki kadar će biti informativan i prepun pojedinosti, drugi će da sadrži neophodnu osećajnost, treći će dopustiti čitaocu da predahne...

strip-3-ttom

Talični Tom, epizoda "Žica koja peva", scenario Renea Gosinija (levo) i završena tabla Morisa (desno)

Saradnja scenariste i crtača

Scenario može da sadrži tridesetak strana i, osim teksta, on može da sadrži i skice koje crtaču vizuelno objašnjavaju određene trenutke.

"Za mene, idealni scenario ne bi trebao da sadrži bilo kakav tekst – kaže belgijski scenarista Van Am – ja se u potpunosti slažem sa Hičkokom da je za publiku izgubljeno sve što je rečeno, a nije pokazano."

Scenarista, razrađujući priču, mora da razmišlja kao crtač i da zamisli kadriranje. Instrukcije o kadriranju i planovima on daje tekstom ili skicom. Mada to može da ima i druge neobične forme. Aleksandro Žodorovski, čileanski sineasta i scenarista, na primer, svoje scenarije pripovedao je i glumio Mebijusu, Arnou ih je snimao na kasete, Žoržu Besu ih je davao u formi filmskog scenarija, a za Buka je pisao samo dijaloge. Pravilo je da crtač ima potpunu slobodu u okviru zadatih scenarističkih granica, koje mogu da budu šire ili uže.

"Kada sarađujem sa scenaristom, ja ne menjam priču, nego utičem na njen ritam, podvlačeći određene delove jakim slikama“, kaže španski crtač Huan Himenez.

„Kada sam počeo da radim sa Kristenom“, kaže Fransoa Buk, „on mi je objasnio do koje mere je nemoguća bilo kakva promena skripta prilikom crtanja, jer se time uništava celovitost scenarija.“

Serž Le Tandr, scenarista, ima drugačiji pristup: "Ja crtaču donesem već urađen scenario, a onda zajedno sve preradimo. Zato smatram da su crtači i koautori priče.“

 strip-3-dr-pjer

Pjer Kristen, doktor književnih nauka, profesor i strip scenarista, nije crtačima dozvoljavao ikakve izmene da se ne bi narušila celovitost scenarija

"Slepi" scenario i storyboard

U zavisnosti od načina saradnje sa scenaristom, crtač potom započinje razradu stripa - tablu po tablu, blok od više tabli ili čitavu sekvencu najednom.

"Ja ne bih mogao da crtam kada bih od scenariste dobijao stranu po stranu, kao što je Šarlije slao Žirou scenario za određene epizode ´Bluberija´“, kazao je jednom prilikom Žan-Klod Mezijer. „Meni je neophodno da skiciram čitavu epizodu, makar morao da je kasnije prerađujem.“

Na isti način sarađuju scenarista Žan Van Am i crtač Vilijam Vans. Međutim, Skoč Arleston ima drugačiji pristup: "Smatram da je važno da radim album istovremeno sa crtačem. Njemu treba godinu dana da ga nacrta, a meni isto toliko da ga napišem. Ja mojim crtačima nkada ne dajem više od dve do tri strane scenarija."

Postoji i poseban oblik scenarija, "storyboard" koji je prethodni crtež, vrlo siromašan u grafičkom pogledu i u kome se pazi samo na stripovsko pripovedanje – veličina prizor-polja, kadriranje, uglovi, planovi, najvažniji "oblačići"…

"Pravo rođenje stripa se događa prilikom crtanja storyboarda“, kaže francuski crtač Stefan Serven. „Scenario u obliku teksta, čak i ako se u obzir uzima njegov budući oblik, još uvek nije strip."

Storyboard na mesto scenarija rade crtači koji su istovremeno i scenaristi, ili scenaristi koji znaju da crtaju. Bez razrađivanja pisanog dela, oni se okreću kadriranju i komponovanju table, koje su pri kasnijem radu prepravljane, a nekad čak u potpunosti menjane.

 strip-3-darko

Hrvatski scenarista Darko Macan crtačima ne daje nikakve vizualne smernice: "Nema potrebe da tiraniziram bolje od sebe insistiranjem na nekom svojem videnju scene".

Darko Macan, hrvatski autor koji je istovremeno scenarista i crtač, u saradnji sa crtačima ne daje nikakve crteže, niti storyboardove:

"Za stripove koji će biti crtani realistično i, općenito, za stripove koji će biti ´filmskije´ režirani, ja doduše radim svoje thumbnail skice, ali crtačima dajem ´slijep´, otipkan scenarij, rijetko kad uz koju skicu prostora ili situacije. Naime, nema potrebe da ja - kao slab crtač - tiraniziram bolje od sebe, insistiranjem na nekom svojem ´videnju´ scene ili lika. Ta se metoda do sada pokazala najboljom."

Francuski autor Frank Maržeren, scenarista i crtač, takođe ima poseban stvaralački pristup:

"Znam autore koji pišu scenario do poslednje zapete, ali to nije moj slučaj. Crtajući, ja improvizujem od kadra do kadra i ostavljam oblačiće praznim, jer pri crtanju još uvek ne znam šta će likovi da kažu". Njegov pristup potvrđuje i Zoran Janjetov, novosadski strip autor:

"Nikakvi storyboardovi, to me mrzi... Pustiš se niz brzake, pa gde stigneš. Minimum planiranja i preprodukcije čuva mentalno zdravlje."

strip-3-zoran-

Zoran Janjetov, novosadski strip autor: "Nikakvi storyboardovi... Pustiš se niz brzake, pa gde stigneš."

Narativni postupak

Najjednostavniji način pripovedanja priče jeste da se kroz seriju planova, scena i sekvenci izloži hronološko odvijanje jedne akcije. Ovakav tip naracije najviše odgovara akcionim stripovima, ali isključuje svaku mogućnost dubljeg zapleta.

Uporedna naracija je složeniji pristup u kome se uporedo sa događanjima u koja je umešan sâm junak, odvija još najmanje jedna akcija udaljena vremenski i prostorno. Obično, strip autori pribegavaju prikazivanju akcija glavnog junaka i njegovog rivala, što omogućava česte promene dekora i ritma, čime se pripovest dinamizuje. Sasavim prirodno, u uporednim akcijama, autor se trudi da prekide postavi u presudnim trenucima, ne bi li na taj način pojačao napetost kod čitaoca.

Takođe, ovaj prosede omogućava mnoštvo iznenađujućih efekata. Tehnika uporednih naracija može da bude prepuna zamki, jer je nemoguće postaviti dve pravolinijske naracije bez ikakvih ukrštanja. Podjednako, vrlo je važno da svaka od akcija utiče na drugu, a da se rezovi pojavljuju u ključnim trenucima da bi na taj način "gurali" drugu radnju. Sasvim je prirodno da se veća pažnja posveti glavnom protagonisti i njegovom delanju, dok će sva ostala događanja na određeni način dopunjavati glavnu nit.

Analepsa ili "flash back", povratak unazad, jeste anahronija u pripovedanju kojom se vraća u prošlost. Analepsa predstavlja još jednu od mogućnosti uporednih radnji, bilo da objašnjava prethodna događanja, bilo da ukazuje na određenu paralelnu radnju koja se dešavala pre nekoliko trenutaka na drugom mestu.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...