Hristovo rođenje - Božić u pravoslavnoj ikonografiji

Aleksandar Manić

Ikonografija Rođenja Gospoda našeg Isusa Hristosa zasniva se na kanonskim jevanđeljima po Mateji i Luki, te na apokrifnim knjigama Jakovljevog proto-jevanđelja (2. vek), Tominog jevanđelja (2/3. vek) i Pseudo-Matejinog jevanđelja (5/6. vek)
(ilustracija, Bogomladenac sa Majkom, tri Mudraca, anđeli i pastiri, Sopoćani, 13. vek)

Rođenje Isusa Hristosa, Sina Božjeg, istorijski je događaj koji se zbio u judejskom gradu Vitlejemu, nadomak Jerusalima, jevanđelista Mateja označio je kao razdoblje, "vladavinu Irodovu", dok je Luka bio tačniji, navodeći pojavljivanje ukaza cara Avgusta "da se prepiše sav svijet", što se ostvarilo "za vladanja Kirinova Sirijom".

Nesporazumi i greške proizašle iz tumačenja ovih nekoliko zapisa trajali su nekoliko vekova.

vo-i-magarac-milano-

Vo i magarac pored Hristove kolevke, Stilikonijev sarkofag, bazilika Svetoga Amvrozija, Milano, 4. vek

Datum Hristovog rođenja i praznovanja

Prema rimskim arhivama, car Avgust vladao je od 63. godina stare ere do 14. godina nove ere, kralj Irod Veliki, od 37. do 4. godine stare ere, a Kirin je bio prokonzularni legat u Siriji od 10. godine stare ere do 7. godine nove ere. Popis je sproveden 6. i 7. godine nove ere i, po rimskim zakonima, vršio se u mestu stanovanja, bez putovanja do mesta plemenskog porekla.

Prema hrišćanskim dokumentima, godina Hristovog rođenja bila je određena 525, po naređenju pape Jovana I (523-526). On je zadužio monaha anahoretu Dionisija Egzignusa da ustanovi vreme ovog dodgađaja tolikog značajnog za Crkvu i vernike. Svoja računanja Dionisije je zasnovao na utemeljenju rimskog carstva (ab urbe condita) što je odgovaralo 753. godini stare ere i utvrdio je da se Hristos rodio 754. godine urbis conditae. Ovo se pokazalo kao pogrešno, jer je Irod umro 750. godine urbis conditae. Mnogo kasnije, egzegeti hrišćanske crkve ispravili su ovaj račun, smeštajući rođenje Gospodnje u 6. godinu stare ere.

Datum praznovanja Rođenja Hristovog bio je utvrđen na 6. januar, što je već bio praznik Epifanije (Bogojavljenja), te je teofanijski karakter potonjeg događaja isticao značaj Rođenja i davao mu univerzalno obeležje. Međutim, antiohijski dekret iz 326. godine razdvojio je ova dva praznika i Rođenje prebacio na 25. decembar.

Tako je izbegnuto podudaranje sa mazdaističkim praznikom i Mitrinim kultom, ali se stvorilo drugo podudaranje sa rimskim paganskim praznicima Saturnalia i Dies Natalis Solis Invicti. Saturnalije bejahu slavljene u čast jednakosti i slobode ljudi, dok je Rođenje Nepobedivog Boga Sunca proslavljalo ponovno rađanje prirode vezane za zimski solsticaj. Ovo podudaranje našlo je mesto u hrišćanskoj apologetici zasnovanoj na teocentrizmu jevanđelja po Jovanu.

rodjenje-hristovo-palestina-

Rođenje Hristovo, pastiri, epizoda sa Salomijom i Josif, Palestina, 8/9. vek

Ikonografski tipovi Rođenja Hristovog

Ikonografija Rođenja Gospoda našeg Isusa Hristosa zasniva se na kanonskim jevanđeljima po Mateji i Luki, te na apokrifnim knjigama Jakovljevog proto-jevandjelja (2. vek), Tominog jevanđelja (2/3. vek) i Pseudo-Matejinog jevanđelja (5/6. vek). U odnosu na razdoblje, mesta porekla i ikonološke elemente, motiv Rođenja Hristovog možemo da podelimo u četiri glavne grupe.

Najstariji ikonografski tip pripada paleohrišćanskoj grupi 3. i 4. veka. Raširen je u katakombama i na sarkofazima tog vremena. Karakterišu ga malobrojni elementi: Hristos leži u košari ili na malom postolju ispod natstrešnice. Bogorodica sedi, dok su sa druge strane prikazani vo i magarac.

Druga grupa, označena kao vizantijski tip, postoji od 6. veka i prikazuje sirijsko predanje. Događaj se odvija u pećini, Hristos leži na postolju, dok Bogorodica, shodno hebrejskom običaju, leži na ovalnoj prostirci. Prizor je dopunjen anđelima, pastirima i dvema životinjama - volom i magarcem. Obično, babica-sluškinja kupa dete, a zvezda iznad pećine jednim zrakom obasjava Sina Božjeg.

Treća grupa predstavlja vizantijski tip prilagođen na Zapadu oko 7/8. veka. Ova ikonografija prošla je kroz Ravenu i južnu Italiju i ostala zvanično u Zapadnoj Evropi sve do 14. veka. U ovom tumačenju, Hristos leži u jaslama koje ponekad imaju oblik košare. Od 12. veka, u Francuskoj, umesto jasli može da se nađe časna trpeza ili putir. Bogorodica leži na prostirci sve do 12. veka, a onda na krevetu.

Četvrta grupa, nazvana zapadnjački tip, postoji od 14. veka i poznata je kao Poklonjenje mudraca (Tri kralja). Posebnost kompozicije jeste Bogorodica koja kleči pred Isusom.

rodjenje-pecka-patrijarsija-

Bogomladenac u kamenim jaslama, tri Mudraca, vo i magarac, Pećka patrijaršija, 13. vek

Bogomladenac, središte kompozicije

Središte svih ovih kompozicija je Hristos, stasom novorođenče, ali likom odrastao mladić, što je uslovljeno liturgijskim značajem događaja. Reč se otelotvorila, a Bog je postao čovek da bi se žrtvovao i tako spasao ljudski rod.

Njegova dvostruka priroda Boga-Čoveka i Tvorca-Žrtve izražava se već od samog početka u simbolici njegovog oreola u kome je upisan krst. Takav oreol namenjen je jedino Sinu Božjem koji je umro na krstu, dok tri grčka slova upisana u nimb odgovaraju starozavetnom objašnjenju koje je Gospod dao Mojsiju: "Ja sam onaj što jest".

U trenutku eshatološkog otkrovenja, Hristos je pojasnio Svetom Jovanu smisao ovih reči: "Ja sam alfa i omega (...) koji jeste i koji bješe i koji će doći, svedržitelj." Ova rečenica potvrđuje Hristovu preegzistencijalnost i njegovo rođenje kao unapred smišljen čin u kome se druga Hipostaza Svetoga Trojstva prikazala telesno.

Mesto Hristovog rođenja, kod Mateje, naznačeno je kao kuća u Vitlejemu. Štala u koju se Sveta Porodica preselila trećeg dana proizilazi iz Pseudo-Matejinog jevandjelja i retko je prikazivana. Uobičajeno mesto Hristovog rodjenja u ikonografiji 6/7. veka jeste pećina, element iz tekstova Justina Filozofa. Izbor pećine nije slučajan, jer je ona arhetip majčinske materice i simbol kosmosa. Izaći iz takvog kosmičkog uterusa izdubljenog u planini, predstavlja džinovsko stecište zemne energije, što se savršeno slaže sa hrišćanskom dogmom o Hristosu kao zemaljskoj pojavi trojičnog Boga.

Apostol Luka, u svom jevandjelju, piše da je Hristos bio povijen i položen u jasle. U ikonografiji, oblik jasli Bogomladenca podseća na posmrtni odar, grobnicu Josifa iz Arimateje, gde će Hristos biti položen posle skidanja sa krsta. Čak i pelene novorođenčeta podsećaju na posmrtne platnene povoje prema običajima Bliskog Istoka.

bogorodica-studenica-

Bogorodica u neobično nežnom zagrljaju sa Bogomladencem, Studenica, 12. vek

Bogorodica, devica i majka

Bogorodičin položaj pored Deteta još jedan je dokaz dogme da se Reč otelotvorila. U paleohrišćanskim kompozicijama (katakombe Priscile) ona sedi, jer je porodjaj bio bez bola, što je u saglasnosti sa dogmom o Bezgrešnom začeću oslobodjenom od praroditeljskog greha. Potom je narodna tradicija izmenila ovaj detalj i Bogomater je bila prikazivana kako leži, što je i Crkva prihvatila. Ovakav položaj sugerisao je ljudsku i telesnu stranu istinskog rođenja, a ne nekakav simboličan čin.

Telo i ruke Bogomateri, prema hebrejskom običaju, potpuno su prekriveni njenim maforionom. Kasnija ikonografija, ponekad je prikazuje otkrivenih ruku koje su u molitvenom stavu, ističući tako liturgijski karakter događaja. Bogorodičin maforion ukrašen je trima zvezdama koje podsećaju na astrološki znak zvezde Spice (klasa), simbola plodnosti koji je u isto vreme hrana i seme. Predstavljajući savršeno ujedinjenu dušu u kojoj je Bog postao plodan, Bogorodica nosi tri zvezde kao znak njenog devičanstva, nedirnutog bilo kakvim ljudskim posredovanjem.

To je i zabrinulo Josifa, jer on bejaše siguran da Marija "nije znala za čoveka". Ikonografija, od 6. veka, prikazuje muža Deve Marije kako sedi duboko zamišljen. Često, ispred njega stoji starac ili mladić obučen kao pastir, čiji identitet crkvena učenja nikada nisu utvrdila. Međutim, narodno predanje kaže da to bejaše Satana preobučen u pastira, ponekad nazvanog Tirsos, koji je došao da iskuša i zabrine Josifa i da mu uzdrma veru.

"Isto kao što ovaj štap ne može da olista", rekao je on, pokazujući svoj pastirski štap, "Tako ni starac kao što si ti ne može da ima poroda, a takođe ni devica ne može da rodi." Priča kaže da je štap istog trena procvetao.

Ova pripovest oslanja se na starozavetnu epizodu o Aronovom štapu koji je procvetao i tako postao znak svešteničke dužnosti potomstva starijeg brata Mojsijevog. Hrišćanski apologeti preuzeli su ovaj događaj kao prefiguraciju Marijinog devičanskog materinstva (Virga Aaronis) i Bezgrešnog začeća.

pastir-andjeli-deccani-

Pastir pokazuje anđele na nebu, Dečani, 14. vek

Tri Mudraca

Kompozicija Rođenja Hristovog neodvojiva je od poklonjenja triju Mudraca, prizora punog didaktičkog i simboličkog značenja. Razvijen rano, još u katakombama, ovaj prizor prikazuje tri Mudraca na kolenima pred prestolom na kome sedi Bogorodica držeći Bogomladenca. Ova kompozicija bila je prikazivana na sarkofazima 4. i 5. veka, dok je na mozaiku Svete Marije Mađiore u Rimu i na mozaiku iz 6. veka u crkvi Svetog Apolinara Novog u Raveni, bila dodata grupa anđela, tako ističući liturgijski i monumentalni karakter prizora.

Osnova književnih izvora koji govore o ovom događaju nalazi se u jevanđelju po Mateji, ali narodna tradicija dodala je mnoštvo živopisnih pojedinosti. Pre svega, bila su to imena triju Mudraca: Gašpar, Melhior i Valtazar, a onda njihova različita dob i, na kraju, odeća. Oni su obučeni prema persijskom običaju, dok su im kape frigijske, što u vizantijskoj umetnosti predstavlja znak starozavetnih proroka.

Prema crtama lica, oni ukazuju na tri najvažnija doba ljudskog života: mladost, zrelost i starost. U isto vreme, svojim etničkim obeležjima, oni ukazuju na tri poznata sveta: Evropu, Aziju i Afriku. Ova ikonografska tipologija odgovara apologetskoj misli prema kojoj je Isusovo poslanstvo sveobuhvatno, što je predstavljalo jedan od osnovnih elemenata hristiološkog učenja Svetoga Pavla.

Jevanđelje pripoveda da su Mudraci Hrista darivali zlatom, tamjanom i mirom, simbolima triju glavnih uloga Gospodnjih. Zlato, oduvek smatrano kao najdragocenije od metala, predstavlja vladarsko obeležje i upućuje na Isusa Hristosa kao Gospodara Univerzuma. Tamjan, čiji dim uzdiže molitvu ka nebu, simboliše svešteničku dužnost i ukazuje na Hristosa kao Arhijereja. Miro, sjedinjujući u sebi dve prethodne dužnosti - pomazanje vladara i sveštenika, služilo je takođe, u drevnim vremenima, za balsamovanje mrtvih, te je ono i simbol buduće žrtve Hristove.

Ponekad, jedan od Mudraca drži otvoren svitak čiji natpis podseća na jednu od vizija proroka Isaije i Valama. Te vizije su poslužile kao osnova za pojavu zvezde i svetlosti iznad mesta Hristovog rođenja. Vitlejemska zvezda predstavlja znak savršenosti, tajanstvenosti i nadprirodnosti.

rubljov-

Andrej Rubljov, jedan od najvećih slikara svih vremenma, stvarao je kroz velike kompozicione i hromatske finese, Rusija, 15. vek

Vo, magarac i pastiri

Motiv pastira koji prisustvuju događaju, zasniva se na jevanđelju po Luki i ono se pojavilo posle ikonoklastičkog razdoblja. Bivajući uvek budni i u pokretu, pastiri posmatraju prirodu i njene promene, te kroz njihova svojstva, oni predstavljaju zemaljske glasnike Dobre Vesti koju su njima otkrili anđeli, vesnici Božji.

Prikaz vola i magarca pored Hristovih jasli postoji u ikonografiji već u 4. veku i nije vezan za bukoliki karakter scene. Njegovo značenje se pruža sve do izvora drevnih verovanja. Vo je simbol dobrote, mira, tihe snage i žrtve. Magarac predstavlja nagonski deo čoveka na zemaljskom i čulnom nivou. Judaizam ga smatra za simbol mira, siromaštva, smernosti i strpljenja.

U donjem delu kompozicije, često je prikazano kupanje Deteta. Ovaj element, pozajmljen iz antičke umetnosti, označava obredni čin prve velike životne etape. Nova dimenzija, vrlo didaktična, bejaše data kroz apokrifnu priču o babici po imenu Salomija, koja je došla da pomogne Bogomateri prilikom porađanja. Legenda pripoveda kako ona nije poverovala da je Marija rodila dete ostajući devica, te je htela da to i proveri. Kao kazna za njenu nevericu, njoj se najednom osušila ruka. Međutim, pojavio se anđeo i rekao joj da, ako dodirne Hristove pelene i ako ga okupa, ruka će joj isceliti.

poklonjenje-mudraca-damaskinos

Poklonjenje mudraca, Damaskinos, kritski ikonograf, vešto je usaglašavao grčki i italijanski stil, 16. vek

Hristos Bogočovek i savršenstvo

Ikonografija uopšte, pa tako i kompozicija Rođenja Hristovog, bila je obeležena narativnim pristupom tipičnim za paleološku umetnost. Tako je Rođenje postalo središni motiv okružen sporednim prizorima. U ruskoj umetnosti 16. i 17. veka, u oblastima oko Dvine i Volge, kompozicija Rođenja postala je kaligrafski ispunjena različitim epizodama: Beg u Egipat, Pokolj dece, Rahiljin plač, prizori iz detinjstva Svetog Jovana Preteče, itd.

rodjenje-hristovo-rusi-

Rođenje Hristovo u narativnoj ikonografiji jaroslavske škole, Rusija, 17. vek

Značaj Rođenja Gospoda Isusa Hristosa izuzetno je veliki u hrišćanskoj soteriologiji. Želja da se ono prikaže pokazuje se kroz brojne apokrife napisane od 2. do 6. veka, na grčkom, aramejskom i hebrejskom. Pravoslavna učenja tesno vezuju tajnu spasenja sa tajnom Reči koja se otelotvorila.

"Hristos nije Bog filozofske apstrakcije ili verske uzvišenosti", kaže Otac Justin Popović, "On je Bog istorijske stvarnosti, Bog među ljudima – Bogočovek. Njegova dvostruka priroda predstavlja spasenje, jer čovečanstvo u tom jedinstvu pronalazi potpunu svetost, potpunu dobrotu, potpunu istinu, potpunu ljubav, drugim rečima – savršenstvo."

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...