ĐorĐo de Kiriko - metafizičko slikarstvo

Aleksandar Manić, Pariz

Njegovo stvaralaštvo nije počivalo na izgledu predmeta i objekata, nego na mogućem značenju i asocijacijama koje ti predmeti mogu da izazovu
(ilustrtacija, De Kiriko u grčkoj narodnoj nošnji (Volos) i kao student u Atini)

Izložbu "Đorđo de Kiriko – metafizičko slikarstvo" organizovali su pariski muzej Orsej, njihov izložbeni prostor Oranžri i hamburški muzej Kunsthale. Okupljeno je i izloženo 48 slika i isto toliko crteža, knjiga, fotografija i dokumenata. Komesari Paolo Baldači, Sesil Žirardo i Anabela Gergen-Lamers zamislili su izložbu u tri dela koji odgovaraju velikim umetničkim etapama Đorđa de Kirika.

U prvom delu, izložba ukazuje na umetničke i filozofske uticaje iz minhenskog perioda, u drugom je parisko sazrevanje, a u trećem delu prikazane su promene iz perioda Ferare. Komesari izložbe su u novom svetlu ukazali na veze De Kirika sa umetničkim i intelektualnim krugovima svoga vremena, a posebno sa metafizičkim slikarstvom Karla Kare i Đorđa Morandija.

de-kiriko-vidovnjakova-nagrada

Vidovnjakova nagrada, ulje na platnu, 135 x 180 cm, 1913

Minhen: Protometafizika

De Kiriko (1888-1978) rođen je u grčkom gradu Volosu, u Tesaliji, gde je radio njegov otac, italijanski železnički inženjer. Majka, operska pevačica italijanskog porekla, rođena je u Smirni, u aristokratskoj porodici. Đorđo je započeo školovanje u rodnom gradu, a nastavio ga je u Atini na politehnici i, kasnije, na slikarskoj akademiji. Posle smrti oca, 1905. godine, porodica je preko Milana otišla za Minhen, gde je Đorđo nastavio studije slikatstva.

Međutim, važnije od studija, tokom boravka u Minhenu, bilo je njegovo otkrivanje filozofskih dela Ničea i Šopenhauera. Istovremeno, De Kiriko se slikarski nadahnuo delima Arnolda Beklina i Maksa Klingera u kojima se mešaju mitovi antičke Grčke, natprirodno i svakodnevica. Ti svetovi, mladog De Kirika podsećaju na njegov rodni Volos i detinjstvo ispunjeno pričama o Argonautima, kentaurima, nimfama i divovima. Tako, u minhenskom periodu, pored uticaja klasične kulture i kasnog nemačkog romantizma, njegovo slikarstvo zadobija autobiografsku dimenziju.

Boraveći u Rimu i Firenci, 1909. godine, De Kiriko je počeo da crta prve skice metafizičkih dela, postavljajući temelje svom budućem stvaralaštvu. U kompozicijama sa arhaičnim zgradama, specifične, skoro ikonografske perspektive, sa oštrim senkama, nalaze se usamljene ljudske figure, sugerišući osećanja i utiske, usamljenost, nostalgiju i žudnju.

O tom periodu, De Kiriko je pisao deset godina kasnije:

"Ukidanje smisla u umetnosti nisu izmislili slikari. Budimo parvedni, otkriće pripada Poljaku Ničeu, dok je Francuz Rembo prvi to primenio u poeziji, a vaš sluga prvi je to primenio u slikarstvu".

de-kiriko-povratak-pesnika-

Povratak pesnika, ulje na platnu, 87 x 65 cm, 1914.

Pariz: Metafizika

Đorđo de Kiriko je u Pariz stigao leta 1911. Na Jesenjem salonu on je izložio nekoliko prvih metafizičkih dela. Potom je nastavio da slika nadahnut Italijom, a posebno Torinom, gradom u kome je Niče napisao "Sumrak idola" i "Antihrista", da bi njime, posle toga, ovladalo ludilo. Istovremeno, on se susreće sa slikarstvom Sezana, Matisa i Pikasa i biva nadahnut poezijom Remboa. Apoliner je De Kirika otkrio 1913. godine i bio iznenađen njegovim platnima.

"Umetnost ovog mladog slikara je unutrašnja i cerebralna umetnost koja nema nikakvih sličnosti sa slikarima koji su se pojavili zadnjih godina. Ona ne proizilazi ni iz Matisa, ni iz Pikasa, niti iz impresionista", napisao je Apoliner.

U De Kirikovim kompozicijama naslikane su lukovi zgrada, statua zaspale Ariane, figure muškaraca i vozovi koji ukazuju na oca inženjera, metafore ničeanske dijalektike. Tim platnima slede kompozicije nazvane "usamljenost znakova" sa raznorodnim predmetima – artičokama, egzotičnim voćem, topovima, časovnicima. Lik pesnika se pojavljuje u obliku krojačke lutke, čoveku bez očiju i lica, simbolu grčkog aeda, lutajućeg pesnika pevača, slepog za sadašnjost, ali sposobnog da vidi prošlost i budućnost. Poezija tako dobija mesto jedinstvenog izvora spasenja i preporoda.

de-kiriko-melanholija-

Melanholija polaska, ulje na platnu, 51 x 35 cm, 1916.

Ferara: Veliko ludilo sveta

U Ferari, usred rata, De Kirikovo metafizičko slikarstvo se u potpunosti promenilo i, za razliku od pariskog perioda, izgubilo kosmičku dimenziju nostalgije i melanholije. Nemajući atelje, on je slikao kod kuće, često noću kada je bivao oslobođen od svojih vojnih obaveza. Njegova platna su postala manja, a pogled mu je bio uperen ka dnevnom mikrokosmosu i analizi ludila koje je zahvatilo svet. Potreba za sigurnošću i razmišljanjem učinila je od njegovih kompozicija neme i apsurdne dijaloge između predmeta naslikanih vrlo realistički – geografske karte, instrumenti za crtanje, biskviti, vojne medalje, noge stolova, delovi krojačkih lutki...

U vojnoj bolnici gde je, 1917. godine boravio sa Karlom Karom, hladno i lucidno, on je počeo da slika predmete iz svakodnevice koja ga je okruživala – bolnički nameštaj, instrumente, proteze, stolice za elektrošokove, opremu za rehabilitaciju, delove lutki. Apsurdnu tragediju čovečanstva on je prikazivao na pozadini zastarelih salona Ferare. Uzani prostori imali su po neki prozor ili vrata, označavajući dve vrste realnosti koje jedna drugu dovode u pitanje.

de-kiriko-povratnik

Povratnik, ulje na platnu, 94 x 77 cm, 1918

De Kirikovo slikarstvo, koje je Apoliner nazvao "metafizičkim", obeležila je modernu umetnost, a posebno nadrealiste. Kroz svoja platna, De Kiriko je postavio pitanje smisla vidljivog. Po njegovom mišljenju, tajnovitost sveta i duha nije se krila u nevidljivom svetu, nego u vidljivom materijalnom svetu. Svaka stvar, po njegovom mišljenju, ima dva aspekta od kojih je jedan opštepoznat i svima prepoznatljiv. Drugi aspekt je metafizički i njega opažaju samo retki pojedinci u trenucima vidovitosti ili metafizičke apstrakcije.

Zasnivajući se na "večnoj sadašnjosti", nepokretnom trenutku zauvek uklještenom između dve večnosti, prošlosti i budućnosti, on je gradio vlastiti svet na margini svih umetničkih kretanja. Njegovo stvaralaštvo nije počivalo na izgledu predmeta i objekata, nego na mogućem značenju i asocijacijama koje ti predmeti mogu da izazovu.

Po zatvaranju, 14. decembra, izložba "Metafizičko slikarstvo" seli se u hamburški muzej Kunsthale gde će biti prikazana od januara do aprila.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...