Retrospektivna izložba slika Ljube Popovića u Galeriji SANU

Snežana Prokić

Izlaganjem četrdeset pet radova iz svih perioda Popovićevog stvaralaštva, pružen je kompletan uvid u opus velikana srpske i francuske umetničke scene. Prema rečima predsednika SANU Vladimira S. Kostića, Ljuba Popović je danas, makar i sa zakašnjenjem, tamo gde pripada, u galeriji jedne od svojih kuća
(ilustracija, Ljuba u ateljeu u ulici Val de Gras, 1980.)

“On jezdi morima imaginarnog sa natprirodnom posadom i poziva dobronamerne gledaoce da se ukrcaju kao putnici. Oduvek voli da slika velike formate, koji od njega zahtevaju po šest ili više meseci rada, kako bi putovanje trajalo što duže i proizvelo iznenađenja koja će ostaviti neizbrisive tragove u njegovom slikarstvu.” Ovim rečima je Saran Aleksandrijan, u monografiji iz 2003, koncizno i pogađajući suštinu, opisao raskošan i uznemirujući univerzum stvaraoca koji je govorio da je subjekt njegovog slikarstva samo slikarstvo, i čija platna bez ičeg neposredno preuzetog iz realnosti snažno deluju na posmatrača svojim likovnoim bogatstvom i neobičnim stvorenjima. U pitanju je, naravno, Ljubomir Ljuba Popović (1934 - 2016), u svetu poznat kao Ljuba, velikan srpske, ali i francuske umetničke scene, čija se dela do 20. oktobra mogu videti na retrospektivnoj izložbi u Galeriji SANU.

ljuba-Plava-maska-i-njeni-posetioci

Plava maska i njeni posetioci 2009-2010, ulje na platnu, 130 x 162 cm, privatna kolekcija 

“Naš i neporecivo svetski”

Sa četrdeset pet radova, uglavnom velikih formata iz svih perioda Ljubinog stvaralaštva, ova izložba pruža kompletan uvid u njegov opus. Prema oceni organizatora, jedna je od najznačajnijih ikad priređenih, kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu. Sva dela su pozajmljena iz muzejskih i privatnih kolekcija sa teritorije Srbije.

Autori izložbe su istoričar umetnosti Nikola Kusovac i Slavica Batos, novinar i životna pratilja Ljube Popovića. Grafički dizajn izložbene postavke i kataloga poveren je Branku Gavriću.

ljuba-otrovne-pecurkeOtrovne pečurke, 1971, ulje na platnu, 81 x 54 cm, privatna kolekcija

Aludirajući na dugo čekanje javnosti da se upravo u Galeriji Akademije upriliči ovakav događaj, predsednik SANU Vladimir S. Kostić je na otvaranju rekao:

”Hoću da verujem da ovom izložbom, makar i sa zakašnjenjem, potreban mir nalaze i Srpska akademija nauka i umetnosti i veliki slikar Ljuba Popović, njen član. Iako imam izvesnu svest o nesporazumima prošlosti, smatram provincijalnim da se, ovde i sada, pred slikama Ljube Popovića tim nesporazumima bavimo. Suština je, kako je ja vidim, da je Ljuba Popović danas tamo gde mu je mesto, tamo gde pripada, u galeriji jedne od svojih kuća, gde je neupitan i poštovan”. Kostić je podsetio da je neposredno pred otvaranje izložbe umro Vladimir Veličković, još jedan veliki slikar koji je stvarao u Parizu, i dodao da se pita da li će se neka nova mladost, poput ove dvojice “slikarskih argonauta”, usuditi da se otisne na plovidbe prateći svoje snove i drsko uverenje da im je misija da ih pokažu svetu.

“Sam Ljuba Popović je umeo da se oseti povređenim zbog čudne konstatacije da u njegovom slikarstvu nema dovoljno ‘srpskog’, ma šta to značilo, a zapravo je bio među ne posebno čestim korifejima srpskog slikarstva čija su dela dosegla dimenzije univerzalnog i koji nas čine srećnim što je ‘naš’ upravo stoga što je neporecivo svetski”, istakao je predsednik SANU.

ljuba-Triptih-

U čast DŽejmsa DŽordža Frejzera, 1976-1978, ulje na platnu, 260 x 800 cm (triptih), iz kolekcije Moderne galerije Valjevo 

Šest celina postavke, dokumentarac i katalog

Postavka se sastoji od šest Celina, uređenih po hronološkom principu, od najnovijih ka najstarijima. Izuzetak predstavlja prva sala, jedina u koju je bez problema mogao da stane osam metara dugačak triptih U čast Džejmsa Džordža Frejzera, naslikan između 1976. i 1978. godine. Početkom osamdesetih, on je postavljen na glavni zid svečane sale Kongresnog centra Sava, i tu je ostao sve do privatizacije objekta. Odskora je u vlasništvu Moderne galerije Valjevo. Uz monumentalni triptih izložene su još tri slike iz istog perioda u kome je Popović, prema mišljenju znalaca, bio na vrhuncu svog umeća. Jedna od njih, Molitva ili Ključ univerzuma, nikada nije javno pokazana posle prvog izlaganja u Njujorku 1974. jer je bila uvrštena u jednu privatnu kolekciju. Druge dve slike u prvoj sali su Lepotica dana i Kosmička svest.

Iza postavke na ulaznom delu Galerije slede ostvarenja iz perioda posle 2000, pa iz devedesetih godina, zatim osamdesetih, prvog pariskog i na kraju beogradskog perioda.

Poslednji period Ljubinog stvaralaštva (posle 2000. godine) obeležen je izrazitom ekspresivnošću u izrazu i slobodnijim potezom. Uočljivo je suprotstavljanje svetlosti i zlokobnih sila mraka, preispitivanje oblika egzistencije posle smrti, kao i pojavljivanje džinovskih glava s velikim, razjapljenim ustima, koja simbolizuju “usta pakla” i koja privlače i gutaju sićušne ljudske prilike.

U devedesetim godinama, umetnik scenu slike obično smešta u fantastičan plavičasti pejzaž, ali se erotizam protkan nežnošću i lepotom nagovešten na slikama iz osamdesetih sve više meša s predstavama zla, ružnoće, haosa i smrti. Ljuba je ovu pojavu na svojim slikama nazvao “crnim romantizmom”. Tela koja su u početnim fazama njihovog nastanka prikazana realistično i okupana svetlošću, bivaju prekrivena u toku rada mnoštvom usitnjenih formi, često do njihovog potpunog nestanka.

U osamdesetim, na Ljubinim slikama počinje da se javlja novi, ledeno plavi tonalitet, mestimično uobličen u staklaste arhitektonske forme, izlomljene reflektujuće površine ili skupine kristala. Pojavljuju se i prvi veliki pejzaži u kojima su ljudske figure ili sasvim sićušne ili ih uopšte nema. Veći broj dela iz ovog perioda odlikuje se vrlo naglašenim erotizmom koji, za razliku od erotizma iz ranijih ili kasnijih razdoblja, nosi u sebi izvesnu optimističku notu i radost življenja.

U delu izložbe posvećenom prvom pariskom periodu, kao i u uvodnoj postavci, smeštene su slike iz vremena kada je Ljuba počeo da stiče renome u Francuskoj. Uz dva ili tri izuzetka, sve su nastale sedamdesetih godina. Slikar je u Parizu postepeno napuštao scene s jednom ili dve osobe u zatvorenom i skučenom prostoru zamenjujući ih širim i raskošnijim kompozicijama. Često su u prvom planu zavodljive ženske figure s naglašenim seksualnim obeležjima. Popović je, međutim, kategorički negirao svako evociranje figurativnosti ili naracije na svojim platnima.

Većina slika iz odeljka kojim je predstavljen njegov beogradski period nastala je u vreme kada je živeo i radio u kupoli na vrhu jedne višespratnice. Na njima dominira ljudska figura, često izbrisanog lica, nepokretna i zarobljena u prostoru ispunjenom zebnjom. Hromatska gama kreće se u rasponu između oker žute i pečene umbre, s mestimičnim izletima u crvene i zelene tonove. Dva manja platna s početka šezdesetih (oba bez naziva) pronađena su i identifikovana neposredno pred Ljubinu smrt, tako da je ovo njihovo premijerno prikazivanje publici.

Posetioci izložbe moći će da pogledaju i film o Ljubi koji je 1974. snimio Mišel Lanslo za seriju emisija na francuskoj televiziji pod nazivom “Slikari našeg vremena“. On je izuzetan po tome što se, prvi i jedini put, vidi kako nastaje jedna Ljubina slika. Reč je o Lepoti đavola. Od emitovanja na televiziji 1975. pa sve do danas, ovaj dokumentarac je bio pohranjen u arhivi audio-vizuelnog materijala INA, odakle je dobijen za ekskluzivno prikazivanje na izložbi u Galeriji SANU.

Pored reprodukcija svih izloženih dela Ljube Popovića, u katalogu koji prati ovu retrospektivu objavljeni su tekstovi Nikole Kusovca i francuskog filozofa Alena Vijoa. Hronološki pregled Ljubinog života i slikarstva, ilustrovan fotografijama, priredila je Slavica Batos.

ljuba-Usta-pakla

Usta pakla, 2011, ulje na platnu, 137 x 97 cm, privatna kolekcija

Ljubin život i karijera

Ljuba Popović je rođen 14. oktobra 1934. u Tuzli, odrastao je u Valjevu, a studirao u Beogradu, najpre na Akademiji za primenjenu umetnost, a potom Akademiji za likovnu umetnost. Kada je u jesen 1963. otišao u Pariz, jedino što je poneo bio je blok sa crtežima i pet oslikanih platana smotanih u rolnu. Samo osam godina kasnije, ugledni teoretičar umetnosti Rene de Solije objavljuje monografiju o njemu – prvu ikada štampanu u Francuskoj o nekom našem slikaru.

Ljubina internacionalna karijera obeležena je velikim brojem samostalnih i kolektivnih izložbi (Pariz, Brisel, Njujork, Ženeva…), izlaskom čak trinaest monografija, bogatom filmografijom i velikim brojem članaka u umetničkim i književnim časopisima.

Paralelno sa aktivnostima na međunarodnom planu, Ljuba je ostavio vidljive tragove i u kulturnom prostoru svoje zemlje. Uz njegovu podršku osnovana je Moderna galerija Valjevo, koja je 2015. proslavila tridesetu godišnjicu postojanja.

Slikar je umro 12. avgusta 2016. u Beogradu - dva meseca po otvaranju njegove poslednje pariske izložbe. Sahranjen je u Valjevu, na brdu iznad kuće u kojoj je proveo detinjstvo i mladost.

ljuba-otvaranje-sanu-

Beograd, 04.09.2019 - Otvaranje izložbe slika Ljube Popovića, u Galeriji SANU.

Izmicanje klasifikacijama

Kako naglašava Slavica Batos, Ljubino slikarstvo se u Francuskoj najčešće označava kao nadrealističko, fantastično ili simbolističko. U Srbiji je ovim kategorijama pridružena i četvrta, vezana za istorijski i teorijski kontekst Mediale, budući da je Ljuba bio fasciniran ličnošću i intelektom Leonida Šejke i da je jednom, 1960. godine, izlagao s grupom Mediala. Sada ga neki teoretičari svrstavaju u neoekspresioniste. On se, međutim, nikada nije poistovećivao ni sa jednom grupom, pravcem ili školom, niti je imao direktne uzore. Sledio je sopstveni put ka cilju koji je, još iz vremena druženja sa Šejkom, definisan kao “integralno slikarstvo“. Iz Ljubinih izjava i zapisa zaključuje se da bi integralno slikarstvo bilo ono koje u sebi objedinjuje filozofski stav u odnosu na sudbinu čoveka u svetu, osluškivanje najintimnijih treptaja slikarevog bića i izvrsno poznavanje zanata.

-Ja ne mogu da se složim sa onima koji cene moje slikarstvo samo zbog nadrealističke ili fantastične ikonografije koju misle da su u njemu prepoznali. Ono što je na slici predstavljeno - a za šta se oko površnog posmatrača neizostavno kači - nevažno je u odnosu na slikarski posao u užem smislu reči. Pravi zadatak slikara je da uskladi osećaje. Slikarstvo nije predstava, nego simfonijsko moduliranje vizuelnih senzacija. Taj slikarski tonalitet povezan je sa stanjem u kojem se nalazim u trenutku kad slikam: slika je površina koja odražava najtananije varijacije mojih misli i mojih osećanja u datom momentu. Konstrukcija njenog prostora - ono arhitektonsko istraživanje vertikala i horizontala - tu je samo da smiri baroknu igru koja preplavljuje platno. Ono što ja najpre opažam kad gledam sliku u toku rada, to su disonance koje treba uskladiti, akordi koje treba naglasiti… I kad slika zazvoni u simfonijskoj harmoniji, tad znam da je završena. Tek kad je sve svršeno posmatrač misli da je u delu otkrio fantastičnu ili nadrealističku tematiku, ali ja uopšte ne stvaram u tom duhu… Ono što za sliku predstavlja smrtnu opasnost, to je kad se na njoj vidi samo predstava nečega ili priča, kad je pikturalna snaga izgubila bitku sa ilustracijom ili, eventualno, onim “što je slikar hteo da kaže“, objašnjavao je Ljuba dodavši na kraju:“U stvari, slikarstvo počinje tamo gde prestaje reč”.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...