Hrišćani u Svetoj zemlji - samo za praznike

D. Ćirović

Više od 75.000 pripadnika hrišćanske veroispovesti slije se u vreme Božića u Jerusalim i Vitlejem a stručnjaci upozoravaju da bi se Sveta zemlja, zbog represije zvaničnog Tel Aviva, mogla svesti na neku vrstu „zabavnog parka“ ili muzeja. Naime, od ukupnog broja stanovnika u Palestini i Izraelu danas je samo dva odsto njih hrišćanske vere, dok su u vreme formiranja jevrejske države hrišćani činili 20 odsto tadašnje populacije
(foto, Proslavljen Božić i u Svetoj zemlji)

Vreme božićnih praznika donosi specifičnu atmosferu u Vitlejem, rodno mesto Isusa Hrista, gde različite denominacije, poput Katoličke crkve, protestanata, grčkih pravoslavaca, Etiopljana, Jermena, imaju svečane službe i procesije. Bliskoistočni analitičari podsećaju da sveta mesta u regionu svake godine u ovo vreme poseti više od 75.000 hrišćana iz raznih delova sveta, ali ističu da je budućnost hrišćanstva ovde više nego neizvesna. Hrišćanstvo u Palestini preti da se svede tek na neku vrstu „zabavnog parka“ ili „muzeja“, ističu oni, u koje bi se hiljade vernika slivalo tokom praznika, ali u kojima nijedan ne bi i ostao.

Mesta koja vernici obilaze u vreme velikih praznika jesu Crkva Isusovog rođenja u Vitlejemu, Crkva Hristovog vaskrsenja (Svetog groba) u Jerusalimu i Crkva blagovesti u Nazaretu. Na ruti hodočasnika su i hramovi u Galileji, kao i crkve podignute na mestima gde su se, prema hrišćanskoj tradiciji, dogodila Isusova čuda. Jednu od najstarijih hrišćanskih zajednica u svetu predstavljaju upravo palestinski hrišćani, koji su ključni deo kako ove religije, tako i same nacije. Primera radi, kako podseća Midlist monitor, veruje se da je Sveti Đorđe poreklom iz Palestine a on je svetac-zaštitnik Engleske, Barselone, Milana, Gruzije...

Božicni-ukrasi-na-ulicama-Jerusalima-s

Božićni ukrasi na ulicama Jerusalima (Džerusalim post)

Palestinci obe vere

Hrišćani su od samog početka bili i u prvim redovima otpora Palestine protiv okupacije Izraela, te su značajno doprineli izgradnji palestinskog identiteta. Bliska saradnja hrišćana i muslimana ogleda se u arapskom nacionalnom pokretu u vreme britanskog mandata, pod nazivom Muslimansko-hrišćanska unija (MHU) iz 1918. Pokret je nastao kao odgovor na cionističku Balforovu deklaraciju koja je bila proklamacija buduće jevrejske države na Bliskom istoku. Logo MHU bili su polumesec i krst, što je, kako smatraju pojedini, upravo pokazatelj da palestinska borba za državu nema isključivo versku, odnosno muslimansku, pozadinu.

Pokret je bio vrlo popularan, te su se ubrzo formirale zasebne podružnice u različitim delovima zemlje, koje su na Palestinsko-arapskom kongresu u Jerusalimu 1919. udružene u jedinstvenu asocijaciju. Ovaj kongres je, inače, postavio temelje za težnje ka nezavisnoj Palestini i jačanje otpora protiv britanske vladavine.

Tokom pedesetih i šezdesetih godina 20. veka hrišćanske grupe bile su među strujama koje su formirale Palestinski oslobodilački pokret (PLO). Neki od najistaknutijih aktivista upravo su bili hrišćani. Jorgos Habaš je, tako, bio grčki pravoslavac, lekar iz Al Loda. On je osnovao Arapski nacionalni pokret a zatim učestvovao i u stvaranju Narodnog fronta za oslobođenje Palestine. Naif Havatmeh, takođe grčki pravoslavac, poreklom je iz Jordana. Pokrenuo je, i dan-danas vodi, Demokratski front za oslobođenje Palestine. I drugi Palestinci koje Zapad pamti kao glasnogovornike oslobođenja, kao što su Edvard Said i Hanan Ašravi, takođe su hrišćani.

Palestinac-u-odelu-Deda-Mraza-s

Palestinac u odelu Deda Mraza tokom sukoba u Zapadnoj obali (Anadolu-Midlist monitor)

Gopstajn traži zabranu Božića

Milenijumske veze Palestine i hrišćanstva sada se izgleda dovode u pitanje. Pre svega, izraelska politika napravila je atmosferu koja podržava i sprovodi podelu društva na različite verske zajednice. Jevrejima, koji pored ostalih naseljavaju ovaj prostor hiljadama godina, dato je ekskluzivno pravo prvenstva samim formiranjem države. Stoga ne čudi izjava vođe ekstremne jevrejske grupe „Lehave“ Benzija Gopstajna, koji je prošle nedelje pozvao da se u Svetoj zemlji „zabrani Božić“ i time uklone „vampiri (hrišćani), pre nego što nam još jednom ispiju krv“.

Gopstajnova izjava samo je poslednja u nizu neprijateljskih poruka prema drugim verskim zajednicama, koje sledstveno vode ka uništavanju bogomolja. Vređanje hrišćana zloslutno je poraslo poslednjih godina, te je ove godine, na primer, zapaljena crkva koja se nalazi na mestu na kojem je, kako se veruje, Isus umnožio hleb i ribu kako bi nahranio 5.000 duša. Prema podacima Međucrkvenog centra u Jerusalimu, slični napadi na svetinje, pojedince i organizacije širom Palestine i Izraela gotovo da su se duplirali od 2012. naovamo. Uništavanja svetinja i govor mržnje, poput Gopstajnovog, ističe Midlist monitor, pokatazelj su izraelske netolerancije. Iako su pojedini delovi društva, uključujući i umerene struje političara u Izraelu, osudili ovakve izjave, to ne menja činjenicu da su hrišćani od samog stvaranja cionističke države na meti režima, upravo kao pripadnici druge veroispovesti.

Sa 20 na dva odsto stanovništva

Procenjuje se da je u vreme osnivanja Izraela 1948, na ovoj teritoriji živelo 350.000 hrišćana različitih denominacija, koji su predstavljali 20 odsto ukupne populacije. Od 750.000 Palestinaca koji su proterani u vreme etničkog čišćenja, oko 50.000 njih bili su pripadnici hrišćanske vere. Oni su, dakle, činili sedam odsto izbeglica i 35 odsto ukupnog broja hrišćana koji su živeli u Palestini u vreme okupacije. Prema pojedinim procenama, u sadašnjoj Palestini i Izraelu broj hrišćana pao je na 175.000, što danas predstavlja jedva dva odsto stanovništva.

Cilj izraelskog plana podele iz 1948. bio je da se Palestina preobrne u jevrejsku državu, tako što će se usput uništiti svi palestinski simboli i karakteristike, piše Midlist monitor. Stručnjak za Bliski istok Anders Strindberg ističe da je jevrejska teroristička grupa „Haganah“ napala brojne manastire i crkve, pa je tako, između ostalog, uništila i jermensku pravoslavnu Patrijaršiju u maju 1948, manastire Arhangela, Svetog Jakoba, njihove crkvene i školske prostorije, biblioteke, ubila brojne civile, pripadnike hrišćanske vere. Uprkos ovome, navodi isti portal, izraelski lideri ipak koriste svaku priliku da uspostave i ojačaju saradnju sa predominantnim hrišćanskim denominacijama u svetu, žestoko se braneći svaki put kada se prstom upre u njih zbog zlostavljanja hrišćana. Mnoge istorijske činjenice vremenom su sasvim „precrtane“ a sve u cilju „’betoniranja’ savezništva sa hrišćanima i Zapadom“.

Zakon o arapskim hrišćanima

Filip Farah, koosnivač vašingtonskog Međuverskog saveza za mir na Bliskom istoku, napisao je svojevremeno za Hafington post da, ukoliko je tačno da su hrišćani bezbedni u Izraelu, tamošnji političari treba da dozvole njemu i njegovoj porodici, odnosno svim palestinskim hrišćanima, da se vrate u delove Jerusalima koje je Izrael okupirao 1967. ili u zapadne delove grada iz kojih su Palestinci isterani 1948.

„Zašto svaki Jevrejin iz bilo koje zemlje sveta da dolazi, može da dobije državljanstvo ako samo zakorači u Jerusalim, dok je meni zabranjeno da imam sva ljudska prava u rodnom gradu, iako su koreni moje (hriščanske) porodice upravo u Jerusalimu, i to vekovima unazad?“, pitao je Farah.  

Politički analitičari podsećaju i da je izraelski parlament, Kneset, usvojio zakon u februaru 2014, kojim se pravi razlika između muslimanskih i hrišćanskih Arapa. Kritičari su tvrdili da je ovo još jedan pokušaj da se podeli i zavlada arapskom zajednicom, a svakako je prvi put u kratkoj istoriji Izraela da je zakonom napravljena razlika među Arapima po pitanju vere. Iako ovaj potez može da ima dugoročni cilj podizanja još jednog zida, ovoga puta između muslimanskih i hrišćanskih Palestinaca, on neće ostaviti naročiti utisak na izbegle hrišćane, tvrde stručnjaci, jer oni sebe vide kao deo palestinskog naroda, identiteta i otpora protiv okupacije, „a takav odnos prema njima imaju i palestinski muslimani“.

Deda-Mraz-izraelski-zid-Vitlejemu-s

Deda Mraz pored izraelskog zida u Vitlejemu (Midlist monitor)

Zid u Vitlejemu, podele u Jerusalimu

Bivši anglikanski biskup u Jerusalimu Riah Abu Asal rekao je da su arapski hrišćani iz Palestine upravo deo tamošnje nacije, koji zajedno sa pripadnicima islamske vere iz ove države, dele istu istoriju, kulturu, običaje. Ipak, „hrišćani iz najsvetijeg hrišćanskog grada nastavljaju da beže upravo zbog izraelske okupacije“, naveo je on. Mnogi lideri palestinskih grupa, hrišćanske veroispovesti, poznati su po brojnim pokretima i deklaracijama koji se zalažu za „palestinsku stvar“, odnosno odbranu i očuvanje identiteta palestinskog naroda i države.

U državi koja insistira na tome da su hrišćani na njenoj teritoriji bezbedni, podignut je zid usred Vitlejema, kolevke hrišćanstva; Jerusalim potpada pod izraelske propise podela među stanovnicima, dok se unutar njegovih zidina nalaze najsvetija hrišćanska mesta, nabraja Midlist monitor. Podsećanja radi, zvanični Tel Aviv zabranjuje palestinskim hrišćanima od 12 do 30 godina da ova mesta uopšte i posete.

Kolumnista ovog portala Nasim Ahmed ističe da božićni praznici upravo i jesu pravo vreme „da se hrišćani širom sveta podsete šta zapravo podrška Izraelu znači za pripadnike njihove vere u Palestini“. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...