Premijerke: šta spaja a u čemu se razlikuju Tačer i Merkel
Prve žene na čelu vlada u svojim zemljama, spajalo je dosta sličnosti ali jedna je, uglavnom, polarizovala, a druga mirila društvo
(foto, Tačer i Merkel)
Pokojna Margaret Tačer (Thatcher) i Angela Merkel su bile prve žene koje su došle na čelo vlada u svojim zemljama. Obe politički konzervativne, desne orijentacije, fakultetskog prirodno-naučnog obrazovanja, roditelji su im bili sveštenici...
To ih spaja, ali ima i dosta stvari koje ih razdvajaju. Kako ističe u njihovom analitičkom poređenju nemački list Špigl (Der Spiegel), najvažnija je razlika u tome što je Tačerova, nimalo slučajno nazvana gvozdena ledi, polarizovala, dok je Merkel više mirila društvo a i kad je donosila nepopularne i teške odluke i kritikovala - delovala je ljudski, daleko od tvrdoće i bezosećajnosti koju je pokazivala rodonačelnica obnove neoliberalističkog kapitalizma i monetarizma.
Prve premijerke i svojim zemljama
Razlika između njih iznosi 29 godina tako da se nisu srele na političkoj pozornici. Kada se 1990. Tačer povukla s premijerskog položaja, tada je upravo Merkel, sa ujedinjenjem Nemačke, počela da se bavi politikom. Tačerovu, rođenu 1925, obeležio je rat s Nemačkom 1939-1945, dok je Merkelovu (rođena 1954.) obeležila posledica tog rata, tj podela na dve Nemačke i život u Istočnoj Nemačkoj. Dok je Tačer bila političarka hladnog rata, Merkel je u politici manevrisala u svetu koji je bio nepregledan i teško predvidljiv posle sloma komunističkog bloka.
Uprkos tim razlikama, vezuje ih nešto što nikako ne treba potceniti. Obe su, naime, po prvobitnoj vokaciji bile naučnice. Tačer je na Oksfordu završila hemiju, Merkel u Lajpcigu fiziku. Može se pretpostaviti da im je iz toga ostao racionalni i metodičan pristup, što je značajna pretpostavka za uspeh u politici. Još jedna zanimljiva koincidenacija. Otac Merkelove je bio evangelistički pastor, a otac Tačerove bakalin ali je radio, takođe, i kao metodistički propovednik. Od očeva im je ostao bar retorski dar i poznavanje Biblije.
Put Tačerove do Dauning strita je bio znatno teži nego onaj kojim je Merkel avanzovala u nemačku kancelarku. Tu su se, verovatno, i stvorile neke razlike u političkom stilu. Ali, ono bitno što ih razlikuje jeste što je Engleskinja polarizovala, dok Nemica miri društvo. Gvozdenu ledi su ili obožavali ili mrzeli. Pri kraju vladavanine, čak je možda i većina Britanaca mrzela ledi Tačer, dok je Merkel malo i retko omražena čak i kod svojih političkih protivnika i onih koji glasaju protiv nje. Dok Merkel vodi politiku, uglavnom, pragmatski, pa i oportunistički, često bez jasne i tvrde pozicije, ubeđujući se i pregovarajući s protivnicima, Tačer je bila uvek tvrda (železna) i vodila politiku sa uverenjima koja su prelazila ponekad i u dogme.
Merkel nije tip političara-heroja, nego onog koji postiže konzervativističke ciljeve u okviru mogućeg i sa što manje šteta po društvo u celini. Kancelarka je dosad osam godina ali dosta analitičara predviđa da će vladati duže od 11,5 godina koliko je to uspelo Tačerovoj.