KUNDERINI AVETI PROŠLOSTI

Milan Lazarević

Godinu dana po izbijanju afere opet aktuelan navodni greh pisca Milana Kundere iz studentskih dana. Nađen novi dokaz ali, Kunderina krivica, da je dojavio policiji gde se nalazi vojni begunac Miroslav Dvoržaček i dalje nije jednoznačno dokazana.


Milan Kundera

Nešto više od godine dana po izbijanju afere s denuncijanstvom iz mladosti češkog pisca Milana Kundere potvrđena je autentičnost dokumenta-policijske beleške o tome iz 1950. godine. Ugledni list, Lidove novini objavljuje ovih dana izvode iz jedne brošure, u stvari, predavanja pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Jaroslava Jermana iz 1952. godine, u kome se pominje ovaj slučaj i citiraju navodi iz te beleške, s ciljem da se pokaže kako dobro funkcioniše sistem zasnovan na „budnosti“ samih građana. Time je otpala dosta često izražavana sumnja u autentičnost beleške tj. varijanta da je STB (Državna bezbednost - tajna komunistička policija) sama produkovala ovaj dokument, s mogućim ciljem da kasnije diskredituje Kunderu ili da ga time ucenjuje. Međutim, prema ocenama istoričara, ni ovo predavanje ne dokazuje jednoznačno Kunderinu krivicu, čak je, ukoliko je ima, u znatnoj meri umanjuje.
Podsetimo na okolnosti ovog komplikovanog slučaja: časopis Respekt je pre godinu dana objavio članak istraživača Adama Hradileka, koji je u arhivima pokušavao da utvrdi kako je 1950. došlo do hapšenja Miroslava Dvoržačeka, vojnog begunca, potom zapadnog vojnog agenta, po tajnom povratku u zemlju. U Pragu se ovaj ilegalac tada sreo sa sestrom svog najboljeg druga Ivom Militkom, koja ga je pozvala da prespava u njenoj studentskoj sobi, ostavio je tamo kofer i, kada je došao da prespava, tamo ga je sačekala policija. Osuđen je na 22 godine robije a izdržao je 14, u najtežim uslovima, na radu u rudnicima urana što mu je uništilo zdravlje.
Navodno potkazivanje Kundere zasniva se na jednoj jedinoj policijskoj belešci, u kojoj se jasno kaže da je student Milan Kundera došao i prijavio da je kod studentkinje Ive Militke u domu, gde i on stanuje, kako je čuo od studenta Miroslava Dlaska, kome je to rekla Militka, došao izvesni Miroslav Dvoržaček i ostavio kofer. Čak se tu i ne kaže da li taj koji prijavljuje zna da je u pitanju vojni begunac (kasnije se ispostavilo da je i strani agent). Na dokumentu nema ni potpisa Kundere, ni broja lične karte.
Zanimljivo je da nigde nema nijednog dokumenta o saslušavanju i ulozi glavne akterke u ovom slučaju – Militke. A, nejasno je, pa i sumnjivo, zašto je ona prošla bez ikakvih posledica.
Iz ovog predavanja se još jasnije potvrđuje da Kundera, inače, šef studentske samouprave u domu, nije znao ko je, u stvari, Dvoržaček, kao ni policajci, koji su pošli u dom da ga uhvate. Da je u pitanju vojni begunac i ilegalni emigrant policija je saznala od Militke, pa mu je onda napravila klopku i uhvatila ga bez većih problema. Dvoržaček je po izdržanoj kazni emigrirao u SAD, sada živi u Švedskoj, a nedavno je izjavio da „nikad nije sumnjao da ga je izdala Militka. Da li je u policiju išla sama ili je bilo više njih, to samo znači da je krivaca bilo više.“
Lane je književi istoričar Zdenjek Pešat, koji je drugovao i s Kunderom i Dlaskom, izjavio da mu je Dlask pred smrt priznao da nije Kundera nego on prijavio Dvoržačeka. Ne može se isključiti da se Dlask u policiji predstavio kao Kundera. Možda zato nema ni broja lične karte ni potpisa Kundere na belešci policije. Ili je u belešci dogovorno navedeno da je „sumnjivo lice“ u domu prijavio Kundera, kome je, inače, po funkciji bila obaveza da to učini.
To je tada mladi, zapaljeni komunist Kundera mogao da učini i iz straha jer, bilo je to vreme kada je počeo staljinistički teror i kada bi mogao da strada svako ko ne prijavi nesto sumnjivo, ali i iz ideloškog uverenja - da tako to treba. Ili „miksovano“, iz oba razloga.
U svakom slučaju, kako je lane primetio Vaclav Havel, uz opasku da on ne misli da je Kundera potkazao, na stvari se mora gledati kroz prizmu tog vremena.
Sam Kundera o svemu tome ćuti. Javio se lane, dan-dva po izbijanju afere i u telefonskom razgovoru sa agencijom ČTK nervozno i nabusito pretio sudom Respektu od čega je , ipak, odustao - ne objasnivši ništa, a razočaravši mnoge. Što bi se reklo, nimalo kunderijanski. Bolje da je ćutao.
Utoliko više što je u njegovu odbranu stalo toliko kolega - poznatih čeških i svetskih pisaca.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...