Kuda ide preduzeće Francuska vođeno generalnim direktorom Makronom?

Aleksandar Manić, Pariz

Francuski građani i dalje ne žele da poveruju da je prava pripadnost njihovog predsednika Makrona ono što je, svojevremeno, Žan-Pjer Ševenman zvao "globalizovana elita". U pitanju je trans-nacionalna društvena klasa koja je svoje interese i svoju ideologiju pretvorila u tržište i ekonomiju bez granica
(foto, Makron, generalni direktor preduzeća "Francuska")

Francuski predsednik Emanuel Makron je kultivisan, upoznat sa istorijom, elokventan i bitno se razlikuje od gomile suvih tehno-menadžera koji sačinjavu većinu garde njegove partije "Republika u pokretu". Međutim, Makron je ipak menadžer tipa generalnog direktora preduzeća. Pragmatičan, dinamičan, spretan u motivisanju ekipe, ali pre svega zainteresovan za efikasnost i prosperitet države-preduzeća. Zaposleni, odnosno građani, zanimaju ga samo kao delovi velike mašinerije koji, u svakom trenutku, mogu da budu odbačeni i zamenjeni nekim boljim modelom.

Kao i svaki menadžer, on u svemu vidi kompeticiju osoba – svi protiv svih. Za njega, nejadnakost nije problem, nego osnovni princip. Pobeđuju samo jaki, vešti, sposobni, lukavi, bogati... Oni koji ne pobeđuju, ne pobeđuju jer su slabi, nevešti, nesposobni, naivni, siromašni... U svom obraćanju građanima, Makron je često spominjao "nepismene", "lenje", "nesposobne", "koji nisu ništa"... On njih, očigledno, prezire jer su gubitnici, ali smatra da su neophodni ekonomskoj eliti.

makronova-stranka-

"Republika u pokretu", skup tehno-menadžera maskiranih u ministre i državne sekretare

Socijal-demokrata ili liberal ?

Makron nije nikakav socijal-demokrata, kako su ga neki spočetka videli, nego klasičan liberal. Po njegovom mišljenju, oni koji vode preduzeća imaju veće obaveze i ako oni posrnu, za njima pada čitava struktura. Zato, zaposleni moraju da stežu kajiš svakoga puta kada je preduzeće u problemima da ne bi izgubili posao. Međutim, kada se ostvaruju veliki profiti, on smatra da oni koji vode preduzeće trebaju da uzmu najviše, jer su najzaslužniji za uspeh.

Za razliku od liberala, socijal-demakrata će tražiti rešenje i kompromis između ova dva antagionistička sveta, ekonomske elite i običnih građana, ali neće pokušati da ukine konflikt. Takođe, on će tražiti na koji način da se smanje nejednakosti, kao što je to radio Fransoa Oland, bivši francuski predsednik i tipičan socijal-demokrata.

Makron ne razmišlja na taj način, nego se svojim idejama približava Bleru i Klintonu, smatrajući da su nejednakosti motor za stvaranje radnih mesta i održavanje minimalne sigurnosti. Takav put vodi ka povećavanju nejednakosti, a pravi liberali ih pozdravljaju kao prirodne i pravedne, jer smatraju da se kapitalizam samoreguliše.

Međutim, ta prividna samoregulacija ekonomskog sistema vodi ka vrlo izvesnoj društvenoj katastrofi. Toma Piketi, vodeći francuski ekonomista, u drugom delu svoje knjige "Kapital u 21. veku" objašnjava da bogatstvo ima tendenciju da se koncentriše u malobrojnim rukama. Pre svega zato što su zarade vlasnika kapitala (akcionara) veće nego stopa porasta ekonomije. Znači, prihodi od kapitala rastu brže nego prihodi od rada. Na taj način, bogatstvo se koncentriše u rukama onih koji poseduju kapital, dok oni koji žive od svog rada nikada neće moći da ostvare značajnije bogatstvo. Posle određenog vremena pojavljuju se rentijeri koji žive od prihoda koje stvara njihov kapital, a da ne moraju da rade. Tako prošlost proždire budućnost.
Makron, liberal, ne želi da oporezuje kapital, pomažući na taj način preteranu koncentraciju bogatstva, hotimično zaboravljajući da preterana koncentracija bogatstva šteti demokratiji, a u krajnjoj liniji i ekonomskom porastu. Početkom 20. veka, antimonopolistička politika bila je jedan od najvažnijih elemenata ekonomskog razvoja. Međutim, Makron, otpravnik poslova za Ervropsku uniju, ne ide u tom pravcu, nego radi na što bržoj globalizaciji.

makronova-knjiga-zalbi-s.jpg

Na Makronov poziv, naivni građani upisuju svoje probleme u opštinske "Knjige žalbi" koje nikada niko neće čitati

Nekada francuska nacija, danas start-up nacija

Otkako je Francuska, pre 35 godina, u vreme socijaliste Miterana, ušla u globalizovane finansije i trgovinu, veliki broj francuskih građana neprekidno izražava svoje nezadovoljstvo i odbijanje da postanu jedna od provincija velike imperije po imenu Ekonomija. Istovremeno, Francuzi ne žele da žrtvuju svoju različitost i da umesto republikansog modela usvoje multikulturalizam i globalizaciju koju nemilosrdno propagira Evropska unija.

Francuski građani su Miterana doveli na vlast verujući u njegove laži o socijalnim i ekonomskim pravdama. Njegov naslednik, Žak Širak, tokom svoje predsedničke kampanje, lagao je glasače objašnjavajući da će rešiti društvene razlike i jak franak. Nemoralni Nikola Sarkozi je lagao da će moralizovati kapitalizam i da će svi zarađivati prema zaslugama. Iza Sarkozija, Oland je glasače lagao da su njegovi glavni neprijatelji finansijeri.

Za razliku od njih, kojima su građani verovali i za njih glasali, Makron je tokom kampanje objasnio da je njegov cilj ujedinjena Evropa, slobodno tržište, brisanje francuske specifičnosti i pretvaranje francuske nacije u start-up naciju. Građani su glasali za njega, ne verujući da on to stvarno misli. Godinu i po dana kasnije, zbunjeni Makronovim delanjem ka ukidanju francuske različitosti, vođenjem države kao velikog preduzeća i borbe da sve bude podvrgnuto tržištu, Francuzi su se našli u čudu, ne verujući i dalje da on to zaista želi da ostvari.

makron-zzuti-prot-

Građani na protestu sa panoima "RIC" (Referendum na građansku inicijativu) kojima, utopistički, traže da se sve važne državne odluke donose putem referenduma

U rukama globalizovane elite

Kada je Makron, 10. decembra, izjavio da je spreman da diskutuje o "francuskom identitetu" i "imigraciji", a dan kasnije, potpisao pakt u Marakešu o bolje organizovanoj i efikasnijoj imigraciji, građani su bili zbunjeni. Glasači, naviknuti da ih političari bezočno lažu, jednostavno ne mogu da poveruju da im je Makron rekao istinu kada je sugerisao ukidanje francuske nacije zarad stvaranja globalizovanog melting-pota.

Francuski građani i dalje ne žele da poveruju da je prava pripadnost njihovog predsednika Makrona ono što je, svojevremeno, Žan-Pjer Ševenman zvao "globalizovana elita". U pitanju je trans-nacionalna društvena klasa koja je svoje interese i svoju ideologiju pretvorila u tržište i ekonomiju bez granica.

Nova kasta, obrazovana na najboljim svetskim univerzitetima, svoj život provodi u avionima i raznim svetskim metropolama i otvoreno pokazuje u kojoj meri nipodaštava običan narod i njihove obične živote. Njihova moralnost, kao i Makronova moralnost, vrlo je jednostavna. Dobrobit njihove kaste je podignuta na nivo opšte dobrobiti. Na taj način, oni, u ime globalizovanog tržišta, počinju da vladaju protiv naroda.

U jeku protesta "žutih prsluka" kada su oni na različite načine izražavali svoje nezadovoljstvo, ispostavilo se da građani nisu državi zamerali previše vlasti, nego njihovu odluku da se ne mešaju u tok događanja. Određeni broj građana se pitao da li francuska vlada, realno, ima ikakvu mogućnost da reaguje i pregovara sa strukturama koje su manifestovale svoje nezadovoljstvo državnom politikom. Postavilo se pitanje da li je globalizacija došla do te mere da ekonomski, finansijski i tehnološki moćnici običnim građanima sužavaju fizički i mentalni prostor. Potvrdu ove teze oni su nalazili u programiranoj pauperizaciji srednje klase u Francuskoj.

makron-karik-drustvo

"Srednja klasa":  "Gospodo, evo glavnog jela !"

Egalitarno društvo i tržišna ekonomija

Kao zaključak u posmatranju svih događaju u Francuskoj tokom zadnjih tri meseca, moglo bi da da se kaže da Francuzima u Jelisejskoj palati nije potreban zaštitnički tata, ohrabrujući ujak ili dobri drugar, nego valjan političar koji će čitavu zemlju povesti ka budućnosti. Istovremeno, čitava francuska politička i ekonomska elita trebala bi da bude bolja i da se ne zadovoljava samo pridobijanjem vlasti, vladanjem i zgrtanjem novca, nego i opštim dobrom čitave nacije.

Problem Francuske u vladanju je vertikalnost nasleđena od Napoleona Bonaparte i horizontalnost nasleđena od Šarla de Gola. Napoleon je odluke donosio sâm, dok je De Gol svoju legitimnost izvlačio iz redovnih referenduma. Makron je od toga probao da napravi mućkalicu i pozvao je građane da u opštinama u "knjigu žalbi" upišu sve što ih jedi, a da će vlada sve to da pročita i da traži rešenja. Naivni deo građana već je ispunio desetine hiljada stranica beskorisnog papira, ne primećujući da se Makron sprda sa nacijom.

Istovremeno, francuski građani bi trebali da prestanu da zahtevaju egalitarno društvo u kome bi svi imali isti status u zajednici i istu platu na poslu. Ideje francuske Revolucije zanimljive su zbog svojih zavodničkih, utopističkih strana, ali ne odgovaraju nikakvoj društvenoj stvarnosti. Potom, francuski građani, ogorčeni na ekonomsku i političku elitu, zapali su u odbijanje plularizma – ili si sa nama ili si protiv nas, kopirajući primer političara.

Naravno, kao i uvek u ljudskoj istoriji, jedini dobar put je pluralizam pri čemu bi vlada, kao garant pravne države, trebala da olakša posredovanje i iznalaženje rešenja. Međutim, postavlja se pitanje da li je Makronovim nalogodavcima poželjno ovakvo rešenje ili ih više zanima što brže ukidanje francuske nacije i pretvaranja zemlje u provinciju velikog kralja samodršca po imenu Tržišna ekonomija.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...