UMIRIVANJE KOSOVSKIH SRBA

Priredio: Milan Djukić

Pogled na posledice samoproglašenja nezavisnosti Kosova iz ugla zapadnih analitičara

Mesec dana nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, nebo nije palo na zemlju. Kako su strane zemlje, jedna za drugom, priznavale novu državu, tako su propadala i predskazanja o apokalipsi. Uprkos nasilju u Mitrovici 17. marta, masovno iseljavanje i nestabilnost u regionu, što su mnogi predviđali, jednostavno se nisu dogodili.

 

Pandorina kutija novih zahteva za nezavisnošću u Južnoj Osetiji, od strane Turske okupiranom severnom Kipru, Baskiji, Škotskoj... nije se (još, p.p.) otvorila. Međunarodni poredak se nije raspao. SAD i Evropa su i dalje u stanju da razgovaraju sa Rusijom.

 

Najvažnije je da je na samom Kosovu nova Vlada doprla do srpske manjine, usvajanjem multietničkih državnih simbola, uključujući zastavu. Usvajaju se zakoni i dovršava novi ustav. Evropska unija je delovala vrlo jedinstveno. Čak i u svetlu oklevanja nekoliko zemalja članica da priznaju Kosovo, EU je odobrila slanje misije za sprovođenje zakona i svog specijalnog predstavnika. NATO nastavlja da obavlja zadatke zaštite, dok misija UN podržava upravljanje i administraciju i priprema se da te funkcije preda Albancima (ili Kosovarima, kako ih naziva autorka, p.p.) i predstavnicima EU. Za jun je planirana donatorska konferencija, a veliki broj stranih donatora je već pripremio znatnu finansijsku podršku.

 

Naravno, ovo su tek prvi dani i razloga za oprez ima na pretek. Nasilje u Mitrovici, kada su Srbi napali snage UN i NATO pakta koji su izvodili mirne protestante iz zgrade okružnog suda (takođe Srbe, p.p.) i kada je najmanje jedna osoba izgubila život, dogodilo se na četvrtu godišnjicu divljanja bandi etničkih Albanaca. Tada je poginulo 19 Srba, nekoliko stotina kuća je zapaljeno i srušeno, a uništeno je ili oštećeno nekoliko desetina crkava i manastira. Kosovski Srbi planiraju da obeleže tužne događaje iz marta 2004. godine demonstracijama širih razmera. Međutim, za razliku od 1999. godine, većina kosovskih Albanaca i Srba zna da im nasilje nikako neće pomoći u ostvarenju ciljeva.

 

Etničke podele su ključni izazov za buduće demokratsko Kosovo. Albanci i Srbi na Kosovu naprosto ne veruju jedni drugima, ne komuniciraju i događajima ne daju jedno, istovetno značenje. Situaciju očigledno ne smiruje činjenica da Beograd podstiče Srbe da bojkotuju kosovske nove institucije sistema, uključujući sudove, policiju, bolnicu i univerzitet. Upravo to su mesta na kojima normalni stanovnici imaju priliku da stupe u međusobne odnose i prevaziđu razlike (sa izuzetkom univerziteta, zaista čudan izbor autorke, p.p.).

 

Novo rukovodstvo Kosova takođe mora da bude pažljivo prema srpskoj manjini i shvati da će morati da prođe dosta vremena pre nego što je integriše u svoje institucije i društvo. Nasilje u Mitrovici 17. marta pokazuje koliko je to težak zadatak. Odupirući se jačanju veza Srbije sa severom Kosova i srpskim enklavama, kosovski Albanci istovremeno moraju da krenu ka decentralizaciji lokalnih vlasti i stvaranju nove opštine za većinsko srpsko stanovništvo severne Mitrovice.

 

Linija najvećih tenzija na Kosovu danas ide duž reke Ibar. Severno od nje kosovski Srbi insistiraju na održanju veza i pripadnosti Beogradu kao da su još uvek stanovnici Srbije. Nekoliko ozbiljnih incidenata u proteklih mesec dana se dogodilo ne samo u zgradi okružnog suda i ispred nje, već i na kontrolnim punktovima na granici Srbije i Kosova, koje opslužuju Kosovska policijska služba i pripadnici misije Ujedinjenih nacija. Srbi ne žele da granica bude fomalizovana, jer bi tako došao kraj njihovoj iluziji da žive u Srbiji i lukrativnim švercerskim kanalima.

 

Međunarodna zajednica - UN, EU i NATO - moraju koordinirano da pošalju jasnu poruku kosovskim Srbima: mi ćemo štititi vaša prava, ali unutar granica Kosova. UN i NATO moraju efikasno da kontrolišu granicu, policijske stanice, sudove i zatvore i sarađuju na preoblikovanju prisustva na severu kako bi pomogli postepenom uvođenju misije Evropske unije (EULEX), prvo na granici i carinskim ispostavama. To će uspeti samo ako međunarodne snage budu usvojile sveobuhvatnu koordiniranu politiku.

 

Svet bi takođe mogao da više i jače prigrli novostvorenu državu. Mesec dana posle proglašenja nezavisnosti, 27 država je priznalo Kosovo, uključujući 16 članica EU. SAD, članice EU i samo Kosovo bi morali da "poguraju" bilateralna priznanja kako bi osnažili stabilnost.

 

Što se tiče odnosa Srbije i Kosova, moramo gledati na duže staze. Za nekoliko godina obe zemlje će verovatno postati članice EU. Istina, predstojeći izbori u Srbiji bi mogli da utiču na to da Beograd prvo krene nacionalističkom obilaznicom, ali će na kraju ipak stići u Evropu. Kao partnerima u široj zajednici, prirodne prednosti ekonomskih, političkih i društvenih veza dve nacije pomoći će im da prevaziđu tenzije i animozitet koji su bili prisutni proteklih decenija. Bez sumnje je poslednjih nekoliko nedelja, uprkos određenim preprekama, približilo Evropu tom krajnjem cilju.

 

Sabin Frejzer, "Guardian", 20. mart 2008.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...