Parlamentarna Skupština Saveta Evrope pozvala na osnivanje tribunala za zločine Rusije u Ukrajini: Nova uloga Saveta Evrope?
U rezoluciji se naglašava da je Ruska Federacija, uprkos prestanku članstva, i dalje deo Evropske konvencije o ljudskim pravima, sve do 16. septembra 2022. godine, shodno članu 33. Taj član evropske konvencije Saveta Evrope, kako se kaže, treba „iskoristiti” kako bi, pojedinačno ili kolektivino, pred Evropskim sudom za ljudska prava bile podnesene tužbe za sva navodna kršenja Konvencije za ljudska prava i njenih protokola
(ilustracija, Nemac Frank Švabe, autor izveštaja o posledicama „agersije Ruske Federacije na Ukrajinu i ulozi Saveta Evrope“ na osnovu kojeg je izglasana rezolucija o osudi Rusije)
Na prolećnom zasedanju Parlamentarne skupštine Saveta Evrope poslanici iz 46 zemalja članica ove panevropske organizacije, izglasali su rezoluciju kojom da predlaže „hitno“ osnivanje specijalnog Međunarodnog krivičnog tribunala za istraživanje „zločina agresije“ Rusije u Ukrajini. Od ukupno 306 poslanika iz 46 država glasalo je njih 116 - jednoglasno podržavši tekst rezolucije.
Tribunal bi radio na osnovu multilteralnog ugovora između grupe zemalja, koji bi podržala Generalna skupština UN i Savet Evrope.
Rezolucijom PSSE, sastavljenom na osnovu izveštaja poslanika iz Poljske Aleksandra Pochiea, predlaže se da sedište ovog specijalnog suda za zločine u Ukrajini bude u Strazburu .
Zgrada Saveta Evrope
Iskoristiti bivše učešće Rusije
U rezoluciji se naglašava i da je Ruska Federacija, uprkos prestanku članstva, i dalje deo Evropske konvencije o ljudskim pravima, sve do 16. septembra 2022. godine, shodno članu 33. Taj član evropske konvencije, kako se kaže, treba „iskoristiti” kako bi, pojedinačno ili kolektivino, pred Evropskim sudom za ljudska prava bile podnesene tužbe za sva navodna kršenja Konvencije za ljudska prava i njenih protokola.
Istom rezolucijom zemlje članice se takođe pozivaju da politički, finansijski i kroz stručnu pomoć, podrže istrage koje je već pokrenuo tužilac stalnog Međunarodnog krivičnog suda protiv „osumnjičenih za ratne zločine, zločine protiv čovečnosti, i eventualno za genocid“ u Ukrajini.
Rezolucija poziva 46 zemalja članica Saveta Evrope, među kojima je i Srbija, da stave na rapolaganje sve dokazne elemente koje poseduju, uključujući i obaveštajne podatke, satelitske snimke i presretnute komunikacije.
Da podsetimo, Rusija je u martu napustila Savet Evrope i skoro istovremeno bila isključena iz ove organizacije, osnovane 1949. godine, čija je uloga da nadzire poštovanje ljudskih prava i načela pravne države u zemljama – članicama. Kako je tada, pre 73 godine rečeno, cilj osnivanja Saveta Evrope bio je da se više nikada ne ponove događaji koji su doveli do Drugog svetskog rata.
Frank Švabe
...„koja je naša uloga u ovoj konkretnoj situaciji“...
Na juče završenom prolećom zasedanju, Parlamentarna Skupština Saveta Evrope ponovo je najoštrije osudila Rusiju rezolucijom o „ruskoj agresiji na Ukrajinu“.
Prethodno, u hitnoj rezoluciji donetoj u martu, Parlamentarna Skupština Saveta Evrope pozvala je države članice da pomognu Ukrajini u njenim naporima da zaštiti svoju teritoriju i vazdušni prostor što je podrazumevalo i vojnu podršku.
„Znam da su neki smatrali da se ovom formulacijom išlo predaleko, dok su neki smatrali da je ona nedovoljno oštra, ali de facto, vojna podrška je uključena u ovu terminologiju, i ja pozivan sve vas da se držimo ovog tipa kompromisa …“, rekao je, obraćajući se kolegama poslanicima u Parlamentranoj Skupštini saveta Zvrope, Nemac Frank Švabe, autor izveštaja o posledicama „agersije Ruske Federacije na Ukrajinu i ulozi Saveta Evrope“ na osnovu koje je izglasana rezolucija o osudi Rusije.
„Ovde je reč o tome da shvatimo ko smo mi, koja je naša uloga u ovoj konkretnoj situaciji“, rekao je Švabe, najavljujući četvrti samit (za 73 godine) u kome bi uzeli učešće ministri spoljnih poslova svih 46 zemalja članica Saveta Evrope, a na kome bi se predefinisala uloga ove panevropske organizacije.
Kao jednu od mogućnost Švabe je, kao izvestilac PSSE, predložio da u rad organizacije budu uključeni i građani čije države nisu članice Saveta Evrope.
„Mi treba da pređemo na sledeće etape, treba da razmislimo na koji način bismo uključilo rusko civilno društvo u (Savet Evrope) /…/ i trebalo bi da uradimo sve što možemo kako bismo omogućili opoziciji u Belorusiji da učestvuje u radu naše organizacije“, rekao je Švabe.
Zasedanje Parlamentarne Skupštine Saveta Evrope: govor Aleksandra Pochiea (na ekranu)
Kraj „evropske idile“
Predstavljajući poslanicima svoj izveštaj on je pomenuo finansijske probleme Saveta Evrope.
Švabe je naveo da mnoge zemlje smanjuju svoje uplate u nastojanju da štede, ali je opšte poznato da je Rusija, srazmerna svojoj veličini, unosila najviše novca u budžet Saveta Evrope. Posle njenog isključenja (napuštanja), u budžetu organizacije biće manje 33 miliona evra godišnje.
Uskraćivanje potrebnih finansija Savetu Evrope značilo bi „gušenje“ ove panevropske organizacije. Njen nestanak ili suštinska transformacija značili bi definitvni raspad poretka ustanovljenog posle Drugog svetskog rata.
Ujedno, time bi se ugasila i poslednja nada da se mir u Evropi trajno može obezbediti uspostavljanjem demokratije i pravnog poretka u kome je država odvojena od pravosuđa, a svaka vlast smenjiva na demokratskim izborima.
Prema nezavnično potvrđenim informacijama, Nemačka je pokrenula inicijativu da se „među nekim zemljama“ članicama rasporedi nedostajućih 33 miliona evra i da one za određenu sumu povećaju svoje redovne članarine.
Od kada je 28. februara 1996. Rusija ušla u Savet Evrope, smatralo se da taj datum označava kraj „hladnog rata“.
Datum isključenja Rusije iz Saveta Evrope - 16 mart 2022. godine označava kraj „evropske idile“ i sna onih na Zapadu koji su sa Gorbačovom delili ideju uključivanju Rusije u zajednički evropski bezbednosni poredak – „zajednički evropski dom“.
Rat više nije u dalekim zemljama gde zapadne sile ratuju, nazivajući to „intervencijom“. Rat više nije na Balkanu – tom „pozadinskom dvorištu“ Evrope. Zapadnoevropske zemlje više ne mogu da okrenu glavu – rat je pored vratima.
Pred slikama strahovitih ratnih razaranja i patnji, rata oružjem i rata informacijama, „nikad više“ - izrečeno 1949. godine prilikom osnivanja ove organizacije u Univerzitetskoj palati u Strazburu – skoro da više ništa ne znači.