Novak Đoković kao oruđe za globalno zastrašivanje građana u novom ekonomskom poretku

Aleksandar Manić

Najveći teniski turniri najavili su da je Ðoković, iz istih razloga kao u Australiji, nepoželjan i kod njih. Sada su na redu sponzori da ponište ugovore sa njim, dok većina svetskih medija kritikuje i vređa Ðokovića. Zašto?
(ilusracija, Deportacija Novaka Ðokovića ima za cilj globalno zastrašivanje svih neposlušnih i neodlučenih građana)

Proterivanje nevakcinisanog Novaka Ðokovića 16. januara iz Australije, zbog narušavanja javnog reda, i trogodišnja zabrana ulaska u zemlju, važni su elementi za razumevanje novonastalih društveno-političkih i ekonomskih prilika na globalnom nivou. Devetostruki šampion Melburna, dvadesetostruki pobednik gren-slemova i jedan od najboljih sportista u istoriji, takođe je i efikasna mašina za pravljenje novca. Kroz takmičenja i sponzorstva, on je za sebe zaradio više stotina miliona dolara, dok je organizatorima turnira, medijima i sponzorima omogućio zarade od više milijardi dolara.

U isto vreme, najveći teniski turniri najavili su da je Ðoković, iz istih razloga kao u Australiji, nepoželjan i kod njih. Sada su na redu sponzori da ponište ugovore sa njim, dok većina svetskih medija kritikuje i vređa Ðokovića.

Postavlja se pitanje zašto je nadnacionalna ekonomska elita, koja inače poseduje sve gigantske međunarodne kompanije, odlučila da na Ðokoviću, u kratkom roku, izgubi milione dolara. Na prvi pogled deluje čudno, međutim, ovaj gest ima značenje investicije na duži rok.

fin-vladari-mapa-2-

Investicione grupe Vanguard i BlackRock, kroz većinsko posedovanje skoro svih multinacionala, preuzele su upravljanje svetskom ekonomijom

Mafijaške metode ekonomske elite

Posle raspada Sovjetskog saveza, novom Rusijom su zavladali beskupulozni političari, oligarsi i mafijaši. Borba za vlast i za materijalna dobra bila je nemilosrdna, a upotrebljavana sredstva bila su nečovečna. Dovoljno je setiti se samo jedne metode. Ruska mafija bi likvidirala protivnike i neposlušne, a onda bi im odsekla glavu i bacila u slivnik. Glavu su čuvali naoružani kriminalci da je neko ne bi uklonio. Političari i policija, na platnom spisku mafije, nisu zalazili u te ulice. Glava je ostajala u slivniku nekoliko dana kao opomena svim onima koji bi ikada poželili da naruše mafijašku vlast i poslove.

Slično mafiji, nadnacionalna ekonomska elita odlučila je da u slivniku zakotrlja Ðokovićevu glavu kao opomenu svima onima koji požele da naruše "javni red" koji oni diktiraju. Kako je to cinično rečeno u Kopolinom filmu "Kum", pre ubistava: "Nije u pitanju ništa lično. Ovo je samo posao." Tako i australijska afera Ðokovića nije ništa lično, nego samo deo globalnog biznisa. Slavni teniser sveden je na oruđe kojim se nasilno i nasiljem uvode društveno-političke i ekonomske promene, baš kao što su to i maske, vakcine, vakcinalni pasoši, zabrane okupljanja, zabrane kretanja...

Nadnacionalna ekonomska elita je navedena oruđa, zajedno sa Ðokovićem, upotrebila u ključnom trenutku, kada je ideologija globalizacije, onakva kakvom ju je uz pomoć političara, utemeljio krupan kapital tokom 80-ih i 90-ih godina prošlog veka - došla do kriznog trenutka. U starom sistemu se pojavila potreba za novim poretkom da bi se izbegle promene nepovoljne za nadnacionalnu ekonomsku elitu.

milijarderi-

Za vreme pandemije, milijarderi su svoje bogatstvo uvećali za 5.000.000.000.000 (pet hiljada milijardi) dolara; u isto vreme, skoro 4 milijarde stanovnika živelo je sa manje od 5,50 dolara dnevno

Opravdavanje krajnjih nejednakosti

Velike nejednakosti, stvorene u poslednjih četrdeset godina, dovele su do tenzija na različitim mestima u svetu. Sve češće je počeo da se javlja nacionalizam i etnocentrizam, što je moglo da dovede do društvenog i poreskog dampinga u odnosu na druge zemlje i nacije. Takve promene počele su da se naziru u Severnoj Americi, Evropi, Indiji, Brazilu, a na određeni način i u Kini.

Nove tendencije pretile su da dovedu u opasnost dalju globalizaciju, a time i poslove nadnacionalne ekonomske elite. Oni su smatrali da se tako može krenuti ka rušenju neoliberalne ideologije i skretanju ka nekoj vrsti socijalizma, socijal-federalizma i novoj organizaciji svetske ekonomije.

Ne želeći da iz ruku ispuste ni delić zarade i vlasti, nadnacionalna ekonomska elita uvidela je slabosti svoje ideologije i rešila da je promeni. Znajući da ni jedno ljudsko društvo ne može da živi bez ideologije koja daje smisao društveno-političkim i ekonomskim nejednakostima i nepravdama, oni su iskoristili epidemiju da bi uneli željene promene. Da se široke narodne mase ne bi bunile protiv planiranog povećanja nejednakosti u svetu, oni su pre svega uveli sanitarnu strahovladu, a kroz nju i početak nove globalizovane ideologije koja se brzo i nesmetano širi, zahvaljujući novim tehnologijama i sredstvima komunikacije.

novak-orudja-

Najvažnija oruđa za uvođenje zabrana i smanjivanje građanskih sloboda kao prethodnica društveno-političkim i ekonomskim promena u korist elite

Strukturalne promene ekonomije u korist elite

Za shvatanje današnjih prilika, neophodno je analizirati poslednje četiri decenije i razmotriti kako je ekonomska dominacije malog broja stanovnika planete danas dovela u pitanje demokratske sisteme koje su mnoge zemlje izgradile po izlasku iz II svetskog rata.

Može se konstatovati da je ekonomski rast najbogatijih ljudi planete neuporedivo veći nego kod drugih društvenih slojeva. Prema analizama magazina Forbs, između 1987. i 2017. godine, velika bogatstva su rasla stopom od 7 odsto godišnje (van inflacije), što je četiri puta više nego svetski prosek i pet puta više nego prosečan prihod. Prema rečima stručnjaka, taj fenomen ne može da se nastavi u nedogled, jer bi takvom stopom rasta došlo do stopostotnog prelaska bogatstva u ruke malobrojne nadnacionalne ekonomske elite.

Većina ekonomista kaže da bi to bila katastrofalna greška, jer takve prilike nisu ni poželjne, niti održive. Međutim, sve govori da se upravo ide ka tome. Na primer, ako se pažljivo analizira decenija koja je usledila posle finansijske krize 2008. godine, vidi se da ona izgleda potpuno isto kao i decenija koja je prethodila krizi.

Trenutna situacija na tržištu ukazuje da, uprkos finansijske krize iz 2008. godine, nadnacionalna ekonomska elita ne doživljava trajne gubitke. Naprotiv, ona se neprekidno bogati, što ukazuje na strukturalne promene ekonomije. Očigledno je da su finansijska tržišta stvorila paralelne sisteme koji elitama, nezavisno od prilika, omogućavaju zarade od 8 do 10 odsto godišnje. Istovremeno, najbogatiji ljudi imaju čitav arsenal pravnog i ekonomskog oružja koje im omogućava da plaćaju minimum poreza i da se na taj način i dalje bogate.

Početkom 20. veka, porezi na zaradu bili su mali, a porast je došao posle I svetskog rata i vrhunio je od II svetskog rata do 1980. godine. U tom periodu, porezi su uspeli da smanje ekonomske nejednakosti i izgledalo je da svet ide boljim putem. Dolaskom ljudožderskog neoliberalizma iz vremena Ronalda Regana i Margaret Tačer, prilike su se promenile i pogoršale.

novak-berza-

Za vreme pandemije, svetske berze su oborile sve rekorde

Zaštita imovine kao glavni argument milijardera

Neoliberalna evolucija ekonomskih odnosa, u zadnjih 40 godina, dovela je do stavaranje ideologije  koja služi za opravdavanja ovih neverovatnih ekonomskih nejednakosti. U Evropskoj uniji, Severnoj Americi i Australiji, postoji jaka kritika ruskih oligarha, kineskih komunističkih milijardera, bliskoistočnih naftaških milijardera i ostalih meksičkih, indijskih i brazilskih milijardera. Za njih se kaže da su taj novac stekli nelegalno, zloupotrebljavajući državne sisteme i korumpirajući političare na vlasti.

Za razliku od njih, evropski, australijski i severno-američki milijarderi, a posebno kalifornijski, hvaljeni su kao radni i pošteni ljudi, čiji uspeh doprinosi boljem životu svih građana. Najčešće se dodaje da bi njihov ekonomski uspeh trebalo da bude još veći i još bolje nagrađen, što bi implicitno (navodno) dovelo do još većeg blagostanja svih ostalih građana.

Takva zapadnjačka ideologija, koja se zasniva na manipulantskom viđenju "svakome prema zaslugama", vrši neprekidno blagosiljanje najkrupnijeg kapitala kao zasluge jednog čoveka ili grupice ljudi. Manipulacija se, pre svega, sastoji u neprikazivanju stvarnog stanja. Bil Gejts, Džef Bezos, Mark Zakerberg, Ilon Mask, Lari Pejdž i Sergej Brin nikada ne bi uspeli da postanu milijarderi da se nisu okoristili stotinama milijardi dolara poreskih obveznika koje su, decenijama, bile ulagane u obrazovanje i istraživanja. Potom, njihova tehnološka i ekonomska dominacija, kao i zaštita proizvoda i usluga, nikada se ne bi ostvarili bez aktivne podrške i zaštite poreskog i pravosudnog sistema.

Da se građani ne bi dosetili (prevare), uobičajeno je da se govori o opštoj stabilnosti posedovanja i zaštiti imovine. Ekonomisti kažu da ove neverovatne ekonomske nejednakosti nisu ni opravdane, niti korisne. Krupan kapital odgovara da bi promena sistema dovela do teških poremećaja u kojima bi najviše stradali siromašni. Njihov odgovor je zasnovan na premisi da je neophodna društveno-politička stabilnost i, što je najvažnije, apsolutna zaštićenost vlasništva. Takvo opravdanje je već postojalo u prošlosti i nalazilo se u središtu velikih nejednakosti koje su bili stvorene u Evropi i Americi krajem 19. i početkom 20. veka. Ista argumentacija je, pre toga, postojala u društvima zasnovanim na robovlasništvu.

novak-skot-

Skot Morison, šef australijske federalne vlade, kao i drugi svetski političari, zaposlen je kao poslovođa i otpravnik poslova za prave vlastodršce, nadnacinalnu ekonomsku elitu

Siromašni su sâmi krivi za svoju sudbinu

Ideologija novovlasništva koja se razvila krajem 20. i početkom 21. veka, bitno se razlikuje od sličnih ekonomskih fenomena od pre jednog veka. Danas je ona vezana za velike manipulacije u kojima se ističu zasluge onih koji zarađuju puno novca, a kritikuju se oni koji zarađuju malo. Siromašnima se sistematski prišivaju različite mane od neukosti, preko lenjosti, do nedostatka volje, a zaključak je da su upravo oni sâmi odgovorni za svoje stanje. Ovaj deo globalističke ideologije postao je najvažnija mantra ekonomske manipulacije.

Sa druge strane, današnji milijarderi su, veštom komunikacijom i "story tellingom", uspeli da stvore ideologiju koja ih slavi do tog stepena da široke narodne mase počinju da vide Bila Gejtsa kao čoveka koji je izmislio kompjuter i internet, Džefa Bezosa kao nekoga kome dugujemo modernu trgovinu, a Marka Zakerberga kao da je izmislio prijatelje. Takođe, dovoljno je setiti se scena ulične histerije i tuge kada je umro Stiv Džobs, uspešan stručnjak za marketing i milijarder.

U okviru te nove ideologije, ima se utisak da milijarderi neće nikada postati dovoljno bogati, a da narod nikada neće uspeti da im se dovoljno zahvali za sve što su nesebično uradili za  čovečanstvo.

Homo Politicus je vlast predao Homo Economicus-u

U novoj hladnoratovskoj borbi, američki, a posebno kalifornijski milijarderi, prikazani su kao dobrotvori, za razliku od istočnih milijardera koji se koriste državnim novcem. Globalistička ideologija nadnacionalne ekonomske elite prikriva istinu da se i oni sâmi služe istim sredstvima kao i milijarderi sa istoka, samo im je komunikacija različita. Istovremeno, njihov diskurs je ojačan izuzetno važnim elementom da država nije dovoljno efikasna, te da je privatna filantropija mnogo fleksibilnija brža i delotvornija.

Filantropija koju praktikuju milijarderi, takođe je velika manipulacija zasnovana na komunikaciji i stvaranju nove ideologije. Stiče se utisak da oni nesebično pomažu siromašne, dok je istina potpuno drugačija. Njihova "filantropija" je samo drugačiji način ulaganja novca i stvaranja profita. Oni koriste već postojeće državne dispozicije, a njihove maskirane investicije su oslobođene plaćanja poreza. Na taj način, njihove poduhvate još većeg bogaćenja finansira novac poreskih obveznika, dok svu dobit oni zadržavaju za sebe.

Sagledavajući trenutne prilike kroz prizmu globalnih smanjivanja ljudskih i građanskih sloboda, a sve pod maskom zdravstvene zaštite, afera Ðoković dobija svoju pravu dimenziju. Zaustavljanjem njegove sportske karijere, nadnacionalna ekonomska elita kratkoročno gubi novac, ali ukazuje da je spremna na sve u svom osvajanju apsolutne vlasti.

Ako bi Ðoković primio pravu ili lažnu vakcinu, pa čak i ako se uopšte ne bi vakcnisao, ali ako bi pristupio taboru koji preuzima globalnu vlast u ruke, njegova karijera bi se nastavila. U protivnom, njemu su zatvorena vrata svih velikih turnira, a verovatno i sponzora. Ako ne prihvati da podrži nosioce globalne vlasti, njegova glava će ostati u slivniku kao opomena svima onima koji bi stali na put nadnacionalnoj ekonomskoj eliti oličenoj, pre svega, u akcionarima investicionih grupa Vanguard i Blackrock.

Danas, mi prisustvujemo trenutku kada je Homo Politicus dobio status poslovođe, dok je apsolutna vlast prešla u ruke Homo Economicus-a. Prema rečima mnogih ekonomista, takav sistem, ne samo što je nepravedan, nego je i neodrživ. Nadnacionalna ekonomska elita je ubeđena u suprotno i neće odustati od pokušaja da preuzme apsolutnu vlast i sva svetska bogatstva u svoje ruke, nezavisno od krajnjeg ishoda.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...