Ministri ekonomije 14 država EU - traže više nuklearki: Nuklearni lobisti pretvoreni u ekološke borce

Nataša Jokić, Strazbur

Šema izložena u peticiji svodi se na sledeće: Ekologija i nuklearna industrija nisu više neprijatelji, kao što je to bio slučaj proteklih decenija, već je nuklearna industrija u stvari – ekološka industrija
(ilustracija, Nuklearna elektrana Chooz nalazi se u gradu Chooz na vrhu Giveta, blizu granice između Belgije i Francuske. Elektrana proizvodi 20 milijardi kWh godišnje, odnosno 5% francuske godišnje proizvodnje)

„Nama Evropljanima potrebna je nuklearna energija!“.

Ako ste pomislili da je ovo opet neka nova parola nuklearnih lobista – prevarili ste se. Ovo je poruka iz peticije koju je početkom oktobra potpisalo 14 ministara ekonomije država članica EU među kojima je čak i Hrvatska u kojoj su zemljotresi poslednjih godina česti skoro kao na Novom Zelandu.

Pored hrvatskih ministara ekonomije i finansija i njihove kolege iz Francuske, Rumunije, Češke, Finske, Slovačke, Slovenije, Bugarske, Poljske i Mađarske potpisali su da je „od vitalnog značaja“ da se nuklearna energija uvrstiti u „zelene mere Zelenog plana“ EU. Lider u zalaganju za nuklearnu strategiju EU je svakako Francuska, najveća civilna nuklearna sila u Evropi, koja u borbi za dekarbonizaciju ekonomije sada vidi ekonomsku šansu za svoju atomsku industriju.

fra-mapa-nuklearke

Francuska: Mapa atomskih reaktora u radu (izvor: IRSN)

Nuklearna industrija proglašena čistom

Šema izložena u peticiji svodi se na sledeće: Ekologija i nuklearna industrija nisu više neprijatelji kao što je to bio slučaj proteklih decenija već je nuklearna industrija u stvari – ekološka industrija.  

Ovome je prethodilo proglašavanje „dekarbonizacije ekonomije“ za glavnu dogmu EU koja je u središtu Zelenog plana EU. Sada je usledila faza proglašavanja nuklearne industrije za ekološku industriju zato što emituje minimalne količine ugljen dioksida. To je dovoljno da se nuklearna energija proglasi „čistom“ i najvažnijom u borbi za „dekarbonizaciju“.

Potpuno je, međutim, prećutano pitanje odlaganja radioaktivnog otpada koji će zračiti milionima godina i za koji nema ekološkog rešenja, kao i pitanje uticaja klimatskog zagrevanja na bezbednost nuklearki. Ništa o katastrofi u Fukušimi, na primer, gde se jasno pokazalo kakve su posledice privatizacije nuklearnih elektrana: Štedelo se na merama bezbdnosti, proverama i održavanju kako bi dividende akcionara bile veće.

Stara obećanja – bez osnova...

„Poskupljenje energije pokazuje koliko je važno da što brže smanjimo našu energetsku zavisnost od stranih zemalja. Teškoće vezane za isporuku energije biće sve brojnije. Nemamo izbora nego da umnožimo različite energetske izvore, pazeći da ne povećavamo uvoz energije koja dolazi izvan Evrope“, piše u peticiji. 

Ministri kažu „da“ i vodoniku ali naglašavaju da atom mora da bude deo rešenja energetskog rebusa i da nuklearna energija ima „suštinsku“ ulogu u „dekarbonizaciji ekonomije“. Oni obećavaju ono što su obećavali zagovornici nuklearki sedamdesetih godina u Francuskoj: Struja će biti jeftina i bićemo energetski nezavisni. Ipak, više decenija kasnije Francuska je daleko najnuklearizovanija država Evrope – trenutno ima čak 27 atomskih centrala koje rade ali je struja skupa a Francuska je ponekad i uvozi. Najnoviji tip nuklearke EPR doneo je kolosalne gubitke od više desetina milijardi evra i višegodišnja zakašnjenja u izgradnji zbog tehničkih problema.

„Važna prilika“

U tekstu ove peticije možemo pročitati i da je nuklearna energija „sigurna i novatorska“ i da je tokom više od šest decenija - dokazala koliko je pouzdana.

„Sa 126 reaktora u pogonu u 14 evropskih zemalja, ona je jedan od sektora sa najuređenijim sistemom pravila funkcionisanja. Zahvaljujući stalnoj razmeni (informacija i mišljenja) među agencijama, ova industrija ima kapacitet da garantuje poštovanje najstrožijih standarda bezbednosti u svetu. To je naročito tačno kada je u pitanju tretiranje otpadaka (iz nuklearki)“, piše dalje u peticiji.

Ministri uveravaju da je evropska nuklearna industrija „svetski lider“ u svojoj branši i da bi njen razvoj omogućio otvaranje skoro milion radnih mesta.

„Saradnja država članica omogućiće izgradnju savremenih reaktora kao što su mali pokretni nuklearni reaktori  (SMR)“, najavljuju ministri 14 zemalja i poručuju: „Potrebna nam je nuklearna energija da bi bitka za klimu bila dobijena… Ne propustimo ovako važnu priliku.“

„Sve naučne analize, koje je tražila Evropska komisija, o ekološkim posledicama nuklearne energije zaključuju: Ne postoji naučni dokaz da nuklearna energija više doprinosi zagrevanju planete od energija koje su uključene u mere Zelenog plana EU“, piše na kraju peticije.

Nerealni planovi ministara

Indirektan odgovor na peticiju 14 ministara predstavlja ovih dana objavljen izveštaj francuske Mreže za prenos energije (RTE) “Energetska budućnost 2050” u kome se jasno kaže da će do 2050. godine udeo nuklearne energije u mešavini energetskih izvora u Francuskoj spasti sa sadašnjih 70 odsto na 50 odsto.

Francuska je za 30 poslednjih godina izgradila 60 nuklearnih reaktora, ali taj podvig iz više razloga više ne može da ponovi. Između ostalog, za izgradnju nuklearki potrebna je radna snaga – koje nema dovoljno. Samo za jedno gradilište atomske centrale sa EPR tehnologijom traži se oko 10 hiljada ljudi.

„Ničemu ne služi optimizam oko novih atomskih centrala ako ne uspemo da nađemo radnu snagu za njihovu izgradnju“, izjavio je jedan stručnjak za nuklearke dnevniku Le Figaro. Kolosalni gubici i zakašnjenje od deset godina u izgradnji centrale EPR u Flamavilu na severu Francuske, objašnjava se upravo nedostatkom stručnog kadra umesto kojeg su radili „nestručni kadrovi“.

Ideja da polovina energije potiče iz nuklearki „predstavlja veliki industrijski izazov“ piše u izveštaju RTE, uz ocenu da bi za to bilo potrebno „produžiti život“ i nuklearkama starijim od 60 godina i uz to izgraditi 14 reaktora EPR2 najnovije generacije, kao i nove male mobilne reaktore koji još ne postoje. Da bi ostvarili ovu ambiciju „bilo bi potrebno raditi sa stranim partnerima… pogotovu onima iz Azije“, piše u izveštaju.

Sve u svemu, peticija ministara deluje nerealno čak i onima koji nisu protiv nuklearki, a ministri – potpisnici deluju kao potpisnici lobističkih tekstova nuklearne industrije.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...