PLAĆENICI JOŠ UVEK U BOSNI I NA KOSOVU

Nataša Jokić

Parlamentarna Skupština Saveta Evrope traži veću kontrolu privatnih vojski. "Pripadnici američke vojne firme “Dajnkorp”, sa kojom je vlada u Sarajevu imala ugovor, nikada nisu kažnjeni iako je pre trinaest godina otkriveno da su u Bosni trgovali ženama i drogom", kaže nemački poslanik Volfgang Vodarg

Pripadnici plaćeničkih vojski, koje se otmenije zovu vojne ili bezbednosne agencije, prolaze nekažnjeno – bilo kakav zločin da počine od Balkana do Avganistana. Parlamentarna Skupština Saveta Evrope zato je nedavno usvojila predlog nemačkog poslanika Volfganga Vodraga da 47 zemalja članica ove panevropske organizacije potpišu konvenciju koja propisuje veću parlamentarnu i pravnu kontrolu “privatnih vojnih preduzeća” kako bi se stalo na kraj morbidnom biznisu.

“Mi znamo da su privatne vojne firme imale logistiku, obuku i borbene trupe na Balkanu.

U toku rata na Balkanu privatna vojna preduzeća imala su ogromny ulogu – imaju je i dalje. Hrvatska je u ratu koristila usluge privatnih vojnih preduzeća. Reč je o uslugama vojne obuke i strategije jedne velike američke firme. U situaciji kada je na Balkanu postojao embargo na oružje i vojnu pomoć to je za Hrvatsku bio način da ipak dodje do njih. Nijedna država nije mogla da pruži vojnu pomoć Hrvatskoj ali privatna firma je mogla to da učini. Njena je pomoć bila velika i odlučujuća za Hrvatsku”, kaže Vodarg.

Vodarg tvrdi da na Balkanu i dalje "rade" privatna vojna preduzeća, obezbedjujući aerodrome, vlade, radio-stanice itd.

“Vojne agencije po potrebu zovu se i bezbednosne – zavisi od posla koji se od njih traži. U suštini oni izmedju policijskog i vojnog posla ne prave razliku”, ocenjuje Vodarg.

“U Bosni privatna vojna preduzeća bila su veoma aktivna i uspešno su regrutovala islamske borce. Dajnkorp (DynCorp) je privatno američko vojno preduzeće koje je u Bosni bilo umešano u trgovinu ženama, prostituciju, drogu itd. To je bio veliki skandal. Nije medjutim bilo načina da se oni kazne jer ne znate kome da podnesete tužbu, nemate pravnu osnovu, tim pre što mnogi pripadnici privatnih vojski imaju lažna imena.”, podseća Vodarg. On dodaje da nije jasno ko je nadležan – zemlja iz koje palćenik potiče ili zemlja iz koje potiče “preduzeće” za koje radi.

Na pitanje ko je u Bosni sklapao ugovore sa plaćeničkim agencijama Vodarg odgovara: “Ugovori su bili sklapani izmedju vlade BiH i tih privatnih vojnih preduzeća i izmedju vlade B i H i SAD. Bilo je više privatnih vojnih preduzeća u Bosni”.

On dodaje da je ista ozloglašena firma “Dajnkorp” i dalje prisutna, recimo na Kosovu, bez obzira na to što se dešavalo.

“Dajnkorp” je, koliko znam, još na Kosovu bez obzira na ono što se dogadjalo u Bosni jer kompanija kaže da ako se nešto dogodilo protiv zakona, to nije počinila kompanija već pojedinci koji su za nju radili. Nije jasno ko je odgovoran ni ko je kriv jer nema pravila”, kaže Vodarg.

On dodaje da po njegovim saznanjima na Kosovu “ima američkih, najverovatnije britanskih i drugih preduzeća iz Evrope”.

“Na Kosovu u Bondstilu bazirano je više privatnih vojnih preduzeća poreklom iz različitih država čiji poslovi obuhvataju izmedju ostalog i bezbednosnu zaštitu vlade, radio stanica i nekih osetljivih tačaka na Kosovu. Dakle postoji konkurencija kada je reč o cenama”, zaključuje Vodarg.

Plaćenici rade i za UN

U svom izveštaju Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope (PS SE), Vodarg kaže da nisu samo države te koje iznajmljuju privatne vojske koje se po potrebi zovu i bezbednosne agencije. Velike medjunarodne organizacije kao Ujedinjene nacije, privatna preduzeća, mediji, nevladine organizacije, sve češće koriste usluge ovih preduzeća u nestabilnim zonama ili gde ima sukoba.

"Oko milion i po plaćenika i službenika radi u privatnim vojnim i bezbednosnim firmama koji nude sve od obaveštajnih do borbenih usluga. Možete, recimo, da iznajmite borbeni helihopter ili obezbedjenje ili šta drugo...Ima više od hiljadu preduzeća širom sveta koja su u 2006. godini zaradila oko 250 milijardi dolara što je mnogo. Zato mislim da to treba da brine Savet Evrope i čitav svet", kaže Vodarg.

Pojedinačne države članice NATO, kao SAD i Velika Britanija, koriste usluge privatnih vojnih firmi. “NATO upotrebljava, recimo, stručnjake specijalizovane za odredjene raketne sisteme i kompjuterske programe. Te stručnjake iznajmljuju privatne firme. Kada od neke kompanije kupite neko raketno oružje, recimo, u kupoprodajni ugovor ulazi i servisiranje, kao što kada kupite kompjuter ili neku mašinu - automatski platite i održavanje”, kaže Vodarg.

On ističe da i mnoga velika preduzeća upotrebljavaju ove usluge i navodi primer preduzeća za eksploataciju ruda u Africi koja unajme plaćenike čiji je posao jasno definisan – obezbedjenje. “Ako se lokalno stanovništvo pobuni – oni pucaju na njih”, objašnjava Vodarg.

Naš sagovornik naglašava da je neophodna demokratska kontrola nad ovim privatnim vojnim firmama jer je nužno da se zna ko u državi upotrebljava silu i raspolaže njome. To po njegovom mišljenju u mnogim državama nije uopšte jasno.

“Recimo u Iraku imate britansko preduzeće koje radi za SAD i zapošljava vojnike iz Bangladeša. Ako vi razgovarate sa tim ljudima iz Bangladeša videćete da oni i ne znaju da rade za SAD. Misle da rade za neku naftnu kompaniju ili nekog drugog. Nema pravila i rezultat toga je da zločini koje počine plaćenici nisu nikada kažnjeni”, ističe Vodarg. On objašnjava da veoma često privatna vojna preduzeća ne smeju po zakonu da nude svoje usluge ali to čine preko svojih firmi u inostranstvu, recimo u Africi.

“Takodje, veoma je štetno za države to što njihovi vojnici ili oficiri napuštaju državne armije i odlaze u privatne da bi zaradili više novca. Parlamenti u svim zemljama u kojima privatna preduzeća rade treba da imaju kontorlu nad njima, treba da budu u mogućnosti da im kažu “ne” i zabrane rad kada je to potrebno. Jako je važno da se zna ko u državi ima silu i pravo da je upotrebi”, kaže Vodarg.

Stefan Jung autor švajcarske studije “Novi ratni preduzimači” navodi da je izmedju 1987. i 1997. u armijama Rusije, Velike Britanije, SAD i Francuske broj regruta smanjen za preko četiri i po miliona. Ukoliko se uporedi sa profesionalnim vojnikom, plaćenik ima samo prednosti: ne uplaćuje mu se penzija u slučaju da pogine, ne računa se u zvanične “ljudske gubitke” i radi prljave poslove, a da pri tom za to niko ne može da prozove zemlju iz koje potiče.

“Psi rata” politički korisni

Krajem januara objavljena je vest da je iračka vlada otkazala ugovor zloglasnoj privatnoj vojnoj firmi “Blakvoter” (Blackwater) čiji su plaćenici 2007. godine ubili 17 civila u Bagdadu.

Zašto ni u Bosni, ni na Kosovu niko nije još podigao glas protiv američkih privatnih vojnih preduzeća, uprkos činjenici da su pripadnici “Dajnkorp” bili umešani u skandal trgovine ženama i oružjem u Bosni za koji nikada niko nije bio kažnjen. Zauzvrat, “Dajnkop” je dobio poslove na Kosovu.

Neki poznavaoci problematike smatraju da je tajna munjevitog “uspeha” i bogatstva privatne vojne industrije u njenim vezama sa političkim centrima moći i veštom lobiranju na političkoj sceni SAD. U tekstu “Irak novi plaćenici” objavljenom u pariskom “L Mondu”, autor Peter Singer navodi da je deset najvećih privatnih vojnih firmi potrošilo 32 miliona dolara za lobiranje a budžet za donacije političkim strankama iznosio je 12 miliona dolara. Na primer, firma “Halibarton” (Haliburton) dala je političkim strankama 700 hiljada dolara izmedju 1999. i 2002. godine – 95 odsto te sume otišlo je u kasu Republikanske partije. “Dajnkop” je Republikancima uplatio pola milioan dolara u istom periodu. U nastavku priče direktor “Halibartona” Dik Čejni postao je potpredsednik SAD i “Halibarton” nije više morao da troši mnogo novca na lobiranje pa je budžet firme u te svrhe smanjen za polovinu.

Halibarton je samo u pozadinskoj podršci u Iraku 2003. godine dobio ugovore vredne šest milijardi dolara. “Dajnkorp “ je dobio ključne ugovore za obuku iračkih policajaca i snabdevanju trupa. Peter Singer kaže da je početni ugovor “Dajnkorpa” bio 50 miliona dolara ali je verovtano dostigao i cifru od 800 miliona. Skandal u Bosni je unekoliko bacio senku na reputaciju ove firme čije je sedište u blizini aerodroma Washington – Dulles u državi Virdžinija.

Kako je i kada došlo do procvata plaćeničkog biznisa i preduzeća u vreme kada se najviše govori o ljudskim pravima? Volfgang Vodarg, nemački poslanik i izvestilac PS Saveta Evrope o ovoj temi kaže da plaćeničke kompanije počinju uočljivo da se razvijaju devedesetih godina prošlog veka posle pada Berlinskog zida, kraja hladnog rata i raspada Varšavskog pakta.

“Kako na istoku tako i na zapadu, bilo je mnogo ljudi iz vojne struke i oblasti bezbednosti koji su ostali bez posla i dospeli su na tržište radne snage. Stvorio se vakum i privatna preduzeća su tu našla svoj prostor. Ta preduzeća žive od ratova”, kaže Vodarg. On dodaje da ove privatne vojno- bezbednosne firme mogu da ponude usluge slabim državama i nastoje da okolnosti budu takve da njihovi klijenti budu zavisni od njihovih usluga.

“Ako hoćete da stvorite novo tržiste – ljudi treba da veruju da ste im potrebni. Bušova adinistracija je izmislila rat protiv terorizma – genijalna ideja koja je otvorila tržište privatnim vojnim i bezbednosnim firmama. Terorizam je u suštini kriminalni akt protiv kojeg se bori policija. Buš je objavio rat i tako je odmah u taj “rat” bio uključen NATO i vojska – ne policija”, objašnjava Vodarg.

Države sve češće pribegavaju uslugama privatnih vojnih firmi što povlači slabljenje državnih armija. Privatne vojske nikome ne polažu račune – zvanično u Iraku ima desetak privatnih firmi u kojima su zaposleni plaćenici iz 30 zemalja (uključujući i balkanske) i čiji je ukupni gubitak 50 poginulih. Plaćenici su duplo jeftiniji od klasičnih pripadnika državnih vojski, a velika je prednost što države ne odgovaraju za ono što plaćenici rade, za zločine koje eventualno počine. Mnogi profesionalni vojnici prelaze zato u plaćenike, postajući takozvani “psi rata”. Na ceni su pogotovu oni koji su obučavani u elitnim državnim jedinicama.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...