Novo Makronovo šminkanje vlade i manipulisanje glasača

Aleksandar Manić, Pariz

Makron je otpustio šefa vlade radi pripreme kampanje za drugi predsednički mandat, koja bi, prikriveno, trebala da započne krajem godine
(foto, Žan Kasteks, novi šef francuske vlade, bez harizme i bez znatnijih uspeha, neće ugroziti opadajuću popularnost Emanuela Makrona)

U Francuskoj, posebno u 5. Republici, promena šefa vlade spada u važne političke događaje, jer označava promenu političkog pravca. Međutim, odlazak Eduara Filipa sa mesta prvog ministra, 3. jula, samo je potvrdio ono što su svi već znali. Francuski predsednik otpustio je šefa vlade jer je, u javnosti, Eduar Filip bio mnogo popularniji od Emanuela Makrona. Tako se potvrdilo da Makron nema ikakvu nameru da u svom sistemu vladanja dopusti bilo čije prisustvo, naročito ako ta osoba uspešno obavlja svoj posao i time pravi senku predsedniku.

makron-filip-

Emanuel Makron, predsednik Francuske, otpustio je Eduara Filipa, šef francuske vlade, jer je Filip postao previše popularan

Šef vlade kao potrošni materijal

Jula 1972. godine, Žak Šaban Delmas, francuski šef vlade, bio je otpušten, jer predsednik Žorž Pompidu nije istrpeo uspeh svog prvog ministra. Govoreći u Parlamentu o progresističkom "novom društvu", Delmas je stekao veliku popularnost ne samo medju kolegama, nego i u čitavoj javnosti. To ga je koštalo visoke državne funkcije na koju se više nikada nije vratio. Na njegovo mesto, Pompidu je postavio Pjera Mesmera, strogog i sivog političara, bez trunke Delmasove harizme.

Maja 1991. godine, Fransoa Miteran je smenio šefa vlade, Mišela Rokara, jer je bio mnogo popularniji od sâmog predsednika. Rokara, ugledog ekonomistu sklonog reformama, Miteran je zamenio nespretnom Edit Kreson koja je smenjena godinu dana kasnije.

U oba slučaja, predsednici su šefu vlade zamerali da se previše zanima sopstvenim uspehom. Oni su od prvih ministara očekivali da rizikuje karijeru i popularnost kroz pokušaje da sprovedu teške i nepopularne reforme. U slučaju uspeha tih reformi, lovorike bi preuzeo predsednik, a u slučaju neuspeha, kriv bi bio šef vlade. Na neki način, francuski predsednici ne očekuju od šefova vlade da budu popularni, nego da igraju ulogu osigurača koji pregori kada se u sistemu prevaziđe maksimalna jačina struje.

Međutim, Makronova promena šefa vlade razlikuje se od već pomenutih Pompiduovih i Miteranovih, jer ni jedan od njih dvojice nije mogao da ide ka novom mandatu. Oni su pokušali da promenom šefa vlade povedu svoju politiku u novom pravcu. Za razliku od njih, Makron je otpustio šefa vlade radi pripreme kampanje za drugi predsednički mandat, koja bi, prikriveno, trebala da započne krajem godine.

fra-ministar-advokat-

Erik Dipon-Moreti, pariski advokat, medijski čovek i glumac, postavljen je na mesto ministra pravosuđa

Sve manje građana veruje Makronu

Pre ekonomske krize, uzrokovane epidemijom korona virusa, Makronova politika doprinela je fragmentaciji francuskog društva, povećanju nasilja, slabljenju obrazovnog sistema i pokušaju da se čitava država vodi kao preduzeće gde je sve podređeno profitu. Penziona reforma koju je Makron pokušao da sprovede, dovela je do velikih štrajkova krajem prošle i početkom ove godine.

Tokom sanitarne izolacije, Makron je pokušao da uđe u "nacionalni savez" sa drugim političkim strankama, ali svi su prozreli njegove politikantske manevre i odbili ponudu. Potom, u završnom krugu opštinskih izbora, krajem juna, građani su svoje poverenje dali drugim političkim strukturama, ali ne i Makronovim formacijama.

Uobičajeno je da predsednik menja šefa vlada zato što je prvobitni put bio loš, zato što su im se pogoršali odnosi, zato što se stvorila konkurencija u vođenju države ili zato što se vrši promena u političkom kretanju te je neophodno naći odgovarajuću osobu. Na taj način, uklanjanjem nedovoljno efikasnog prvog ministra, simbolično se ukazuje na promenu političke orijentacije.

Kada je, 3. jula, Makron otpustio Filipa, niti jedan od navedenih razloga nije bio ispunjen. Tom manipulacijom, francuski predsednik je pokušao da sugeriše naciji da je uklonjen onaj koji je kriv za sve neuspehe vlasti i razočarenja glasača. Zaobilazeći Parlament i mišljenje javnosti, Makron je otpustio Filipa, ne iz državničkih razloga, nego radi lične karijere. Makronovo politikanstvo, kao i nezainteresovanost državom i narodom, ukazuje u kojoj meri je nefunkcionalna današnja francuska demokratija.

fra-min-baslo-

Rozlin Bašlo, posle dva ministarska mandata, prešla je na televiziju u zabavne i rijaliti programe, da bi je Emanuel Makron, početkom jula, postavio za minastarku kulture

Ministri zabavljači

Posle otpuštanja prvog šefa vlade, uobičajeno je da se naredni bira iz redova bliskih, ali bezličnih saradnika koji neće bacati senku na lik i delo predsednika, jedinog pravog predstavnika vlasti, države i nacije. Žan Kasteks, novi prvi ministar, inače nekadašnji Sarkozijev kadar, upravo je takav. Nepoznat javnosti, on je na različitim nivoima obavljao organizacione funkcije i nigde nije ostavio veći trag.

Za razliku od nevidljivog šefa vlade, Makron je za ministra pravosuđa odabrao pariskog advokata Erika Dipon-Moretija, trenutno najpoznatijeg francuskog advokata. Specijalizovan za krivično pravo, Dipon-Moreti je, zbog svoje "oštre" reči i zabavljačkog karaktera, rado viđen televizijski gost. Takođe, on je igrao u brojnim filmovima, a na pozorišnu scenu je postavio komad o sebi u sudnici.

Potom, za ministra kulture, Makron je postavio farmaceutkinju Rozlin Bašlo, Širakovu ministarku ekologije (2002/04) i Sarkozijevu ministarku zdravstva, sporta, solidarnosti i društvene kohezije (2007/12). Kao ministarka, ona je bila zapažena manje po svom radu, a više po izjavama koje su se prepričavale u medijima. Po odlasku sa poslednje ministarske dužnosti, ona je prešla na televiziju, gde je radila i učestvovala u zabavnim i rijaliti emisijama, potom je igrala u filmovima i u pozorištu.

Izborom Dipon-Moretija i Bašlo, Makron je ukazao da ga, do predsedničkih izbora, pre svega zanima kako da zabavi glasače i kako da ih manipuliše. Tim manevrom on teži da skrene pažnju sa svoje nekompetentnosti i brojnih promašaja, a potom da glasače uhvati u klopku osećanja.

Slične prilike francuski građani su videli 1992. godine kada je Miteran za ministra gradova postavio Bernara Tapija, televizijskog zabavljača, pevača, glumca, korumpiranog biznismena i lopova. Međutim, zabava koju je Tapi ponudio glasačima nije spasila socijaliste od poraza na predsedničkim izborima 1995. godine.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...