Kolo sila oko ubijene Libije

Petar Popović

Samit u Berlinu uspešan, prekid vatre neizvestan, politička šatra seli se u Njujork
(Berlin, 19.01.2020 - nemačka kancelarka Angela Merkel domaćin je jednodnevna konferencija povodom situacije u Libiji)

“Samiti”, susreti najodgovornijih državnih vođa, ne sazivaju se da ne bi uspeli. I “samit”, čak desetak šefova država i vlada Evrope, Rusije, Turske, Bliskog istoka, Egipta i SAD o Libiji, pre dva dana u Berlinu, nije u tome izuzetak. Nemačka je zadovoljna.

Domaćin skupa, nemački kancelar gospođa Angela Merkel, izjavila je da je pri susretu vođa okupljenih sila “kreiran novi duh”.

Novostvoreni “duh” obećava “pronalaženje trajnog rešenja sukobu” u Libiji.

“Vauu!”, reagovala je Hilari Klinton, državni sekretar SAD za vlade predsednika Baraka Obame, kada su joj pokazivali snimak kako razularena naoružana rulja mrcvari telo kratko vreme živog a onda izdahnulog Moamera Gadafija – diktatora, koji je vreću unutar-libijskih sučeljenih antagonizama, uspevao da održi vezanom.

Devet godina kasnije, račun obama-klintonovskog “vauu!”, stigao je za naplatu Evropi. Nemačkoj.

SAD se javno ne zanimaju za posledice politike Vašingtona na Bliskom istoku i drugde, izražene pritiskom izbeglica na EU, prozivajući Berlin – da Nemačka, u okolnostima američkog okretanja leđa, iskaže “liderstvo”.

Samit u nedelju, posvećen Libiji, izrazio je pokušaj tog nemačkog “liderskog” iskoraka.

Embargo na oružje

Spisak postignutog, kojim je iskazan nemački diplomatski uspeh, nije predugačak.

Racionalno saopšten, sveden je na dve postignute saglasnosti učesnika – da se podrži već postojeći “embargo” UN na slanje u Libiju oružja, i da se obustavi spoljna vojna potpora unutar-libijskim zaraćenim frakcijama.

Nije priložen spisak dosadašnjih prekršilaca “embarga”.

Čak 16 država i organizacija potpisalo je međutim nemački formulisanu obavezu da se “striktnije” poštuje postojeća zabrana.

Novost je “plan međunarodnog nastojanja” da se “nadgleda primena restrikcija” određenih od UN.

Generalni sekretar UN Antonio Gutereš “manevrisao” je u prvom planu skupa.

“Imamo primirje”, uskliknuo je u finalu događaja Gutereš.

Gutereš preuzima štafetnu palicu. Sledeća runda je u Njujorku, podržana autoritetom UN. Prisustvo u Berlinu Majka Pompea i Borisa Dzonsona, državnog sekretara i premijera, ukazuje da je Berlin obezbedio podršku “zapadnog krila” u Savetu bezbednosti.

Ispred Rusije, u Berlinu je učestvovao u razgovorima predsednik Vladimir Putin.

“Dogovorili smo se o sveobuhvatnom planu za nadalje”, komentarisala je Angela Merkel. “Mogu da kažem da su svi učesnici ( skupa ) istinski konstruktivno radili zajednički. Svi smo se složili da moramo poštovati embargo na oružje, i da se ( njegovo sporovođenje ) mora kontrolisati jače nego u prošlosti”, rekla je Merkel, citirala je štampa.

Merkel je dodala da su se lideri prisutni u Berlinu saglasili i o “dodatnim sastancima”, kako bi se “proces produžio” i “narod Libije dobio svoje pravo na miran život”.

Prisutni ali iza kulisa

Dvojica vodećih, kojih bi trebalo da se tiče ovo zavetovanje sila u zabranu doturanja oružja, su Fajez Saraj i Kalifa Haftar – predsednik “Vlade nacionalne saglasnosti” i “Libijske nacionalne armije”.

I jedno i drugo nalaže znake navoda, jer niti o “vladi” ima “nacionalne saglasnosti”, niti je “armija” “nacionalna”.

Međutim, istinito je da Fajez Saraj, gazduje u tromilionskom Tripoliju, a da Haftarova “armija” ima zaposednut Tobruk, Bengazi, Sirt.., i preti osvajanjem i prestonice.

Ipak, preti još od marta 2019.

To bi moglo biti znak, da su “Nacionalna armija” Kalife Haftara bez kapaciteta za pohod na Tripoli, a i Sarajeva “Vlada saglasnosti” – bez muskula za Bengazi i Tobruk.

Mada, tamo je biljur koji Libiju čini atraktivnom silama spolja – nafta.

Uz Francusku i Italiju, članice EU, unutar kruga “naftom primamljenih prijatelja” Libije, od skoro je i Turska.

Ankara i Sarajev Tripoli imaju i “sporazum”. Njime, Fajez Saraj “otpisuje” deo morskog dna u libijskoj ekonomskoj zoni Sredozemnog mora, te to parčence “svog” Mediterana, ustupa na korišćenje Turskoj.

Predsednik Redzep Taip Erdogan, respektujući međunarodno priznat status “Vlade nacionalne saglasnosti”, poručio je Kalifi Haftaru da će ga Turska “podučiti lekciji”, ako se ne okane ideje o pohodu na Tripoli...Štaviše, početkom januara, predsednik Turske odaslao je Libiji i “trupe”.

Moskva i Ankara

Iznenađenje se zbilo kada su Ankara i Moskva pojavile kao prvi “organizatori primirja”, pozivom obema stranama da 12. januara u ponoć prekinu vatru, i sledećeg dana doputuju u Rusiju. Haftar, navodno, pod određenim uticajem Rusije, napustio je sastanak.

Bila je to, međutim, prva runda u većoj meri evropeizirane evropske diplomatije, mimo naslaga neprijateljstva Zapada prema Rusiji, podsticanog iz Britanije, Varšave i SAD.

Merkel je prihvatila poziv i, dan ranije, doputovala u Moskvu, na razgovore.

U odnosima dve sile sklonjena je prepreka “Ukrajine”.

Učinjeni su koraci dobre volje Rusije u poslovima sa Ukrajinom, pre svega u zoni transporta gasa, boljim ugiovorima za Kijev. Smanjena je zategnutost u zoni Donbasa, povlačenjem sučeljenih snaga unazad i oslobađanjem zarobljenika.

I Nemačka i Rusija pogođene su sankcijama SAD, zbog Severnog toka 2.

Javno mišljenje građana Nemačke sve više je u prilog normalizovanja odnosa Berlina i Moskve... Fotografije predate Mreži, ponudile su svedočanstvo o donekle promenjenoj političkoj atmosferi.

“Na margini” Berlina, predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen snimljena je u razgovoru s Putinom. Putin je snimljen, pognut prema sagovornicima Evropljanima.

Kao da zbivanja već teku bliže javnim očekivanjima.

Poziv Moskve i Ankare zaraćenima u Libiji, podržao je Berlin – brzim sazivanjem širokog foruma, okupljenog u Kancelarijatu, u nedelju.

Pokušaj koji je započet kao rusko-turski, produžen je kao evropski. Vrlo praktično. Nemačka, dejstvujući “evropski”, “premošćava” francusko-italijansko navijanje, Pariza za feldmaršala Haftara, i Rima, za “junaka” u Tripoliju.

Pregovori u separeu

Egzotično za posmatrača, Fajez Saraj i Kalifa Haftar prispeli su u Berlin, na sastanak o Libiji – međutim, ne prisustvujući debati sila koja bi trebalo da ih se životno tiče. Slikovito, sa stanovišta utiska o tome “ko se, zapravo, pita” o zemljama svetskim nesrećnicima.

Nema novinara koji je uspeo da pristupi prostoru gde su ta dvojica bila smeštena. U prošlosti, bila je jedna tako organizoavana situacija u SAD, u Dejtonu.

Navodno, ova dvojica jedan s drugim i ne komuniciraju. Pregovarao je – s jednim, pa s drugim, onda ponovo sa onim prvim i tako dalje, nemački ministar šef diplomatije Hajko Maas. Međutim, šta je Maas eventualno izdejstvovao, nije objavljeno. Nije mnogo, reklo bi se.

“Razlike među njima su tolike da oni u ovom trenutku jedan s drugim  ne govore”, citiran je šef nemačke diplomatije. Kasnije, to je ponovila štampi i Angela Merkel.

Nemačka, UN, forum Berlina u celini, insistira na obećanom “prekidu vatre”.

“Moramo imati prekid vatre. Šta da ‘održimo’ ako nema prekida vatre”, ponavljao je štampi Antonio Gutereš.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...