Žurba Erdogana u Libiju

Petar Popović

General Kalifa Haftar, baziran u Tobruku, odbio odluku Ankare da Turska trupama priskoči u pomoć njegovom rivalu u Tripoliju, navodeći da će se armija kojom komanduje “sučeliti i izbaciti” spoljne snage
(foto, Turski predsednik Recep Taiiip Erdogan prilikom obraćanja članovima svoje vladajuće stranke, u Ankari, Turska, 26. decembra 2019. Turski parlament je u četvrtak 2. januara 2020. glasao o tome da se turske trupe pošalju u Libiju, kako bi podržale vladu u Tripoliju i koja se bori protiv snaga lojalnih rivalskoj administraciji na istoku Libije u Tobruku, koja želi da zauzme glavni grad te zemlje)

Parlament Libije – telo bazirano u Tobruku, gradu s najdubljom mediteranskom lukom na istoku te zemlje, odbacio je u subotu ideju o vojnom savezu Libije i Turske, za koji se prethodno, na politički sasvim suprotnom polu mrcvarene i ratom podeljene Libije, bila založila međunarodno priznata Vlada, koja kontroliše Tripoli.

Parlament i Vlada “nacionalne saglasnosti” su ne samo nesaglasni, nego i međusobno zaraćeni unutrašnji tabori.

Parlament, u senci Kalife Haftara, vojnog komandanta prostora koji gravitira Tobruku. Vlada, podređena Fajezu al-Saraju, lideru s podrškom SAD, kojeg su priznale i UN.

Međutim, samo do te linije se stiglo u unutar-libijskom bilansiranju osmogodišnjeg građanskog rata, u koji je Libija gurnuta američki inspirisanim ubistvom Moamera Gadafija i vojnom intervencijom u Libiji članica NATO,  2011.

Uspešan na istoku, bliže granici Libije s Egiptom, general Haftar nije imao daha još i za Tripoli.

erdogan-alsaraf

Turski predsednik Redžep Taip Erdogan (desno) sastao se 15. decembra 2019. u Istanbulu s Faiez al-Sarrafom, šefom Vlade nacionalnog sporazuma sa sedištem u Tripoliju

Vojni entuzijazam Turske

Vojni sporazum Tripolija i Turske je političko čedo Ankare. Njen entuzijazam u odnosu na Libiju privukao je više spoljne pažnje nego zalaganje za istu stvar same Libije.

Sporazum je podrazumevao da Turska prebaci u Libiju trupe. Logično – pristajući uz Vladu Al-Saraja, a potiskujući Haftara utvrđenog u Tobruku.

Haftarova armija je u ofanzivi na Tripoli od aprila 2019. Međutim, tapka u mestu “ofanziva”. Ankara je poželela “da kucne prstom u tas” i dohvati se konaca uticaja unutar Libije.

Odluku predsednika Turske Taipa Redžepa Erdogana, da Turska interveniše vojskom, odobrio je nacionalni parlament, u četvrtak prošle nedelje.

Već u petak, general Haftar “otpozdravio” je Turskoj izjavom da će se njegova Libijska nacionalna armija “sučeliti i izbaciti” spoljne snage (“Libyan forces claim to have shot down Turkish aircraft after Haftar declares ‘jihad’ on Ankara”, RT com).

“Mi objavljujemo džihad i generalnu mobilizaciju, da se suprotstavimo turskoj invaziji”, izjavio je Haftar.

“Prijateljski turski narod mora da ustane, i suprotstavi se avanturistima, koji njegovu armiju primoravaju da bude počišćena iz Libije”, rekao je.

libija-haftar

General Kalif Haftar

Još jedanput “odlučna bitka”

Vladu u Tripoliju, Haftar je optužio za izdaju.

General je i ovom prilikom, istina ne prvi put, objavio početak “odlučne bitke” da se zauzme Tripoli.

Ima jedna stvar koja generala u Tobruku čini “interesantnijim” od dvojice, međusobno konfrontiranih aktera – kontrola nad libijskom naftom. Haftar je zaposeo glavna nalazna polja i izvozne terminale.

Predsednik Erdogan i Fajez al-Saraj imaju ratifikovan sporazum o vojnoj saradnji. Ukoliko se sporazum ostvari, Turska bi bila prva spoljna sila koja se i zvanično upliće u rivalstvo libijskih unutrašnjih frakcija u vlasti.

Zanimljivo sa stanovišta mogućnih motiva Ankare, sporazum o vojsci, praćen je i jednim “momorandumom o pomorskim granicama” – sa markiranim “vodenim koridorom kroz istočni Mediteran”.

Koridor povezuje tursku i libijsku morsku obalu, “ne mnogo daleko na jug od grčkog ostrva Krit, i preseca popreko prostor koji Grčka smatra svojim pomorskim”.

libija-bengazi-prot-tur

Demonstracija u Bengaziju, u istočnoj Libiji, u petak 3.01.2020. protiv odluke Turske da pošalje vojne snage u Libiju

Grčka ogorčena

Grčka je tursko-libijski dil nazvala “kršenjem međunarodnog prava”, a ambasadora Libije u Atini, vratila iz tih razloga kući, u znak protesta.

Predsednik Erdogan, nije pridao značaj “svojoj” markaciji Sredozemnog mora, priloženoj uz sporazum. Izjavio je da u obeleženoj zoni mogu operisati i druge zemlje takođe – “pošto, prethodno, dobiju dopuštenje od Turske”.

Turske firme Libiju smatraju lukrativnim terenom za investicije, još iz vremena Gadafija. Turski biznis već ima “milijarde dolara u različitim projektima širom Libije”, i nada se mnogim novim poslovima, “čim se okonča građanski rat”. Libiji predstoji obnova infrastrukture.

tur-libya-map

Mapa pomorskog koridora od Libije do Turske. Turski parlament je u četvrtak uveče 5.12.2019. ratifikovao memorandum o razumevanju sa Libijom. Memorandum o razumijevanju je u stvari sporazum preimenovan u memorandum kako bi se izbjegla ratifikacija od strane libijskog parlamenta koji se nije sa njim složio

Tramp i Haftar o demokratiji i nafti

U turskom vojnom poslu s Libijom Vašington nije strogo opredeljen.

Aprila 2019, pre početka svoje ofanzive na Tripoli, general Haftar govorio je telefonom s predsednikom Donaldom Trampom

(Erdogan’s power play in Libya, RT.com). Libijski general je i građanin SAD, ne samo Libije.

Posle razgovora Trampa i Haftara, Bela kuća je izdala saopštenje, kojim je skrenuta pažnja na “značajnu ulogu” generala “u borbi s terorizmom i osiguranju libijskih naftnih resursa”.

Tramp i Haftar imali su tokom razgovora “usklađenu viziju tranzicije Libije na stabilan, demokratski politički sistem”, saopštila je Bela kuća.

Rusija i Turska

Egipat, libijski sused, osudio je tursko glasanje o odašiljanju vojske Tripoliju. A i Moskva.

Kairo je zapazio u nameri Ankare “flagrantno kršenje međunarodnog prava i rezolucija Saveta bezbednosti UN o Libiji” (“Libya’s parliament votes against Turkey deployment”, DW com). Egipat podržava Haftara.

Moskva “veruje da spoljno mešanje teško može pomoći rešenju sukoba” (“Moscow fumes at Ankara over meddling in Libyan crisis”, Euraktv, com). Rusija je za pronalazak “mirnog rešenja” za krizu.

Grčka je reagovala optužbom Turske za “neo-otomansku ekspanziju”.

Saglasno Ankari, uz generala Haftara ima i angažovanih ruskih plaćenika.

“Povodom Haftara, ja neću dopustiti da se u odnosima s Rusijom (u Libiji) izrodi nova Sirija”, komentarisao je Erdogan.

Među posmatračima, ima onih koji procenjuju da Libija, kao pozornica angažovanja Moskve i Ankare uz suprotstavljene unutrašnje aktere, može podvrgnuti iskušenju razumevanje Rusije i Turske, uspostavljeno u Siriji.

Ali, i drugih, koji predviđaju repliku političke igre dve strane, samo na novom terenu.

To, čija je prognoza bliže stvarnosti, nagovestiće susret Redžepa Taipa Erdogana i predsednika Vladimira Putina, već u sredu – povodom aktiviranja gasovoda Turski tok. Teško je prihvatiti ideju da će Ankara i Moskva lako žrtvovati novonađeno političko razumevanje – i to baš u trenutku iskušenja za SAD na Bliskom istoku.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...