Francuzi šokirani: terorista radio u anti-terorističkoj službi!

Nataša Jokić, Strazbur

Kako je moguće da je gluvonemi inoformatičar ostao u obaveštajnoj službi, da su ga šefovi cenili iako se nije rukovao sa ženama, nije krio da se preobratio u islam i otvoreno je podržavao atentatore na „Šarli ebdo“?
(foto, Mikael Arpon, službenik antiterorističkog odeljenjna, ustreljen u dvorištu pariske policijske prefektire 3. oktobra)

Mikael Arpon (Mickaël Harpon), informatičar u obaveštajnoj službi u policijskoj prefekturi u Parizu, bio je islamski terorista! 

Bio je zaposlen u sekciji za praćenje terorističke opasnosti. Prošlog četvrtka ujutru je poslao svojoj ženi poruku u kojoj je obavestio da je kupio keramički nož! Ona mu je odgovorila „Samo Bog će ti suditi“.

Mikael Arpon je otišao na posao i nožem ubio četvoro policajaca, dok je jedna žena - pripadnica snaga reda - teško ranjena.

Nekoliko sati posle masakra, prošlog četvrtka, ministar unutrašnjih poslova Kristof Kastaner, obavestio je javnost da je Mikael Arpon, star 45 godina, bio uzoran službenik i da u njegovoj biografiji nema ničeg sumnjivog. Tužilac je zatim konstatovao činjenice uz napomenu da su „sve mogućnosti otvorene“. Tačka.

Delovalo je kao da je ovo još jedan u nizu napada nožem koji se pripisuju psihopatama. Tek nekoliko dana kasnije tužilac je obavestio javnost da će istragu preuzeti odelenje za terorizam.

Iako je Francuska doživela atentate mnogo teže po broju žrtava, ovaj će ostati upamćen po tome što je ukazao na ono što kao da niko nije želeo da vidi – islamisti postoje u francuskom državnom aparatu.

Još gore: posle ovog atentata francuski građani još dugo neće imati poverenje u vladajuću administraciju

U javnosti se pojavila sumnja, koju prenose neki mediji, da je vlada možda čak vršila pritisak na istražne organe kako bi ono što je teroristička afera bilo prikazano kao banalno ubistvo jednog psihopate.

arpon-legitimacija-s

Službena legitimacija Mikaela Arpopna koji već godinama nije krio svoje radikalne islamističke stavove

Nije se krio

Ispostavilo se, naime, da se Mikael Arpon, već pre više godina preobratio u islam i da je redovno viđan kako odlazi u zoru u tradicionalnoj arapskoj „galabiji“.

On i njegova supruga Marokanka su gluvo-nemi. Imaju dvoje dece u predškolskom uzrastu.

Arpon nikada nije krio da je prešao u islam. Štaviše, odlazio je u džamiju gde propovedi drži jedan radikalizovani imam!

Kada su u januaru 2015. teroristi pobili skoro celu redakciju satričnog nedeljnika „Šarli ebdo“ u Parizu, Mikael Arpon je u razgovorima na poslu otvoreno branio atentatore.

Kako je ovo moguće? Svi „funkcioneri“ - što je ime za sve državne službenike u Francuskoj – po ustavu imaju slobodu veroispovesti ali i obavezu da na radnom mestu, u državnoj ustanovi, budu verski neutralni.

Arpon ne samo da nije bio neutralan već je na poslu uporno odbijao da se rukuje sa ženama, kako to nalažu pravila radikalnog islama.

Ispostavilo se da su njegove kolege u jednom trenutku o tome obavestile nadređene ali da su odbili da pišu pismenu prijavu.

Uprkos tome što su dobili usmene informacije, rukovodioci su ga ostavili da radi kao informatičar u obaveštajnoj službi u sekciji za praćenje terorističke opasnosti. Imao je dozvolu za pristup poverljivim informacijama od značaja za bezbednost i odbranu. Ta dozvola trebalo je iduće godine da mu bude produžena.

Štaviše, starešine su Arponu nedavno dale najbolje ocene za rad, na šta se ministar Kastaner i pozvao prilikom konferencije za novinare na dan atentata. Kada su sve pojedinosti izašle na videlo u roku od dva dana posle masakra, svi su se okrenuli ka ministru unutrašnjih poslova Kristofu Kastaneru. 

Kako je mogao da ministar tvrdi da nije bilo sumnjivih „znakova u ponašanju“ Mikaela Arpona? Zar ministar i njegovi saradnici do te mere nemaju pojma?

Da je neko pre dve nedelje tvrdio da u prefekturi u službi za borbu protiv terorizma, sedi terorista i prima platu – svi bi mu rekli da je podlegao teoriji zavere.

kristof-kastner-fr-

Kristof Kastaner, francuski ministar policije odbija da podnese ostavku

Policija u šoku

Pripadnici policije su u šoku. Njihova služba je ionako u krizi, od početka godine skoro 60 policajaca izvršilo je samoubistvo.

Policajci su nedavno štrajkovali zbog više miliona neplaćenih radnih sati, zbog teških uslova rada i niskih plata, loših stambenih uslova.

Moral policajaca je već dugo na niskim granama tim pre što ih je vlada upotrebila kao instrument za svoju politiku represije protiv „žutih prsluka“ o čemu neki i javno svedoče, tvrdeći da su izmanipulisani.

Sada, posle atentata u prefekturi mnogi se plaše za svoju i bezbednost  svojih porodica. Ne zna se još sa kim je sve bio u vezi Mikael Arpon. Mnogo toga je svakako znao jer je kao informatičar bio na izvoru protoka informacija.

Francuski mediji juče su preneli da je tokom pretresa njegove kuće pronađen fleš na kome su se nalazili snimci islamista kako rituelno odsecaju glave zarobljenicima i uz to brojevi telefona i ostali podaci o kolegama sa kojima je Arpon radio.

Ministar Kastaner u nedelju je priznao da je policijskom aparatu „ima pukotina“. Juče se ispostavilo da je obaveštajna služba u kojoj je Arpon napredovao sa dobrim ocenama šefova, već zakazala kada je 2017. godine ubijen jedan katolički sveštenik. Informaciju koja je mogla da spreči atentat, nisu prosledili na vreme.  

Pitanja i odgovori

Šta se dešava sa Francuskom? Kako je sve ovo moguće? Na ova pitanja mnogi od juče pokušavaju da odgovore.

Sa desnice krici očajanja: „Ovo pokazuje do koje mere su državne službe zahvaćene kancerom islamizma“, piše dnevnik Figaro.

Iz opozicije stižu pozivi da ministar unutrašnjih poslova Kristof Kastaner podnese ostavku jer se, po ko zna koji put, pokazalo do koje mere je nesposoban i nestručan.

Za krajnju desnicu masakr u Prefekturi je dokaz više da je istinita teorija o planskoj zameni belog, hrišćanskog stanovništva došljacima tamnije boje kože i uglavnom islamske veroipsovesti.

Marion Lepen, nećaka Marine Lepen, u bliskim odnosima sa američkom krajnjom desnicom, ovih dana je otvoreno govorila o „divljacima“ koji prete da preuzmu hrišćansku Francusku. Nije samo jasno koji to elemenat u hrišćanskom učenju daje osnovu za ovakve supematističke doktrine o nižim i višim rasama.

Francuska krajnja desnica, oko Nacionalnog okupljanja (bivši Nacionalni front) i ekstremnog crnog bloka, proglasila je jednog neprijatelja od koga će da brani otadžbinu - kratko i jasno to je islam.

Nisu banke, nije činjenica da jedan odsto najbogatijih ne plaća porez, da industrija uništava i truje ljude i njihovu okolinu.

Nisu zaboravili Hitlerovo pravilo iz knjige „Moja borba“:  „…u svrhu postizanja uspeha, masi već iz duševnih razmatranja nikada (se) ne smeju pokazati dva ili više protivnika …“.

Milioni za propagandu

Levi centar ne zauzima jasan stav jer se boji da će izgubiti birače kojih je svakim danom ionako sve manje.

Neki levo orjentisani teoretičari tvrde da se „usisavanje“ jeftine radne snage sa siromašnog muslimanskog juga planete, isplati velikim zapadnim korporacijama i poslodavcima. Dobijaju jeftinu, robovsku radnu snagu, bez sindikalnih ambicija, koja radi i ćuti itd.

Ove postavke o zameni i preseljavanju stanovništva, s predumišljajem ili bez njega, ne daju odgovor zašto se islam radikalizuje na Zapadu.

Malo detaljniji pregled činjenica ukazuje da je u Francuskoj i drugim evropskim državama već decenijama na delu širenje vehabitskog i drugih radikalnih verzija islama.

Ovo je moguće pre svega zato što su zemlje kao Katar, Arapski Emirati i Saudijska Arabija, još od vremena ratnog raspada Jugoslavije, uložile milione i milione evra u izgradnju džamija, verskih škola itd širom Francuske i Evrope.

Jedno novinarsko istraživanje, nedavno objavljeno na nemačko-francuskom kanalu Arte, pokazuje da milionske sume, iz Katara na primer, i dalje prelaze granice nelegalno u torbama i kesama i dospevaju u Francusku, Švajcarsku itd. u kase islamskih zajednica radikalne orjentacije.

Partneri i neprijatelji

Jedna organizacija francuskih majki muslimanske vere, koje su pokušavale da spasu svoju decu od indoktrinacije i odlaska u Siriju, upozorila je pre nekoliko godina da i dalje slobodno rade kuranske škole radikalne orijentacije.

U traženju odgovora „šta se dešava sa Francuskom“ kao da je zaboravljeno pitanje „zašto se dozvoljava širenje radikalnog islama?“

Jedan od ključnih elemenata odgovora na ovo pitanje je svakako novac – onaj koji Katar, saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati daju tamo gde je potrebno da bi verska fanatična propaganda mogla i dalje da se širi.

Francuska je prošle godine prodala najviše oružja u poslednjih 20 godina. Među glavnim kupcima su upravo ove tri zemlje.

Kada je pre godinu dana u saudijskoj ambasadi u Turskoj sadistički ubijen saudijski novinar – disident, francuski predsednik na pitanje novinara nije odmah hteo da osudi Rijad. Saudijski princ mu je „prijatelj“. Malo posle ubistva novinara – Makron ga je sreo. Zaboravivši da kamere i mikrofoni mogu da snime razgovor na velikoj udaljenosti, prijateljski se nagnuo rekavši  princu: „Eto vidiš kada me ne poslušaš – ne bude dobro“. Snimak je bio hit na društvenim mrežama.

Ovih dana objavljena je vest koja najbolje ilustruje dvosmislene veze između partnera koji izigravaju neprijatelje: „Nacionalno okupljanje, partija Marin Lepen dobila je pozajmicuu visini od 8 miliona evra koji su uplaćeni sa jednog računa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima“. Dobrotvor i vlasnik tog računa je jedan francuski biznismen.

Žrtveni jarci ovog morbidnog trgovačkog cinizma – mogli bi da budu milioni nedužnih muslimana u Francuskoj.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...