Britanska bitka za Bregzit: Džonson pokušava da iznudi izbore - parlament odbija

Nataša Jokić, Strazbur

Poruke podrške britanskom premijeru stižu jedino od američkog predsednika Trampa
(London, 04.09.2019 - britanski premijer Boris Džonson napušta rezidenciju u Dauning stritu na putu za Parlament gde će odgovarati na pitanja poslanika povodom Bregzita)

Britanski premijer Boris Džonson predložio je održavanje vanrednih parlamentarnih izbora 15. oktobra, ali je parlament to sinoć odbio.

Premijer će, kako je najavljeno, danas ponovo pokušati da predloži vanredne izbore.

Boris Džonson je utorak izgubio većinu u Parlamentu, pošto su ga napustili neki poslanici iz konzervativne stranke čiji je on šef. Oni su ga, između ostalog, optužili za engelski nacionalizam i za neodgovorno vođenje pitanja Bregzita. Zamerili su mu da se zalaže za izlazak iz EU 31. oktobra „po svaku cenu – čak i bez dogovora“ iako bi time, po mnogim procenama, državu izložio opasnostima od recesije i ekonomskog haosa.  

Kao što je poznato, napuštanja EU „bez dogovora“ imalo bi veoma ozbiljne ekonomske posledice, kako za Veliku Britaniju tako i za ostatak EU. Po najdramatičnijim procenama moglo bi da dođe i do privremene nestašice hrane na britanskom tržištu.

dzonson-parlament-odgovori

London, 04.09.2019 - britanski premijer Boris Džonson odgovara na pitanja poslanika u parlamentu

Džonson protiv parlamenta

Džonson je odlučio da parlamentu predloži organizovanje vanrednih izbora  pošto su u sredu poslanici podržali predlog zakona kojim se vlada obavezuje da od EU traži novo odlaganje Bregzita.

Džonson je odlazak u Brisel i „moljakanje“ hteo da izbegne po svaku cenu. On tvrdi da nudi Briselu nove pregovore jer je dogovor koji je ispregovarala Tereza Mej – neprihvatljiv.

Većina poslanika, međutim, ne veruje Džonsonu da zaista želi nove pregovore sa Briselom.

„Kakva je pregovaračka platforma premijera o Bregzitu, nismo je videli“, kritikovao ga je vođa laburističke opozicije Džeremi Korbin.

U velikoj Britaniji Bregzit je izazvao neviđeno suprotstavljanje i odmeravanje snaga između vlade i parlamenta. Sažeto rečeno vlada protiv parlamenta i obrnuto.

Parlament želi da spreči premijera da izvede zemlju iz EU „po svaku cenu, ako treba i bez dogovora“. Džonson je zato odlučio da spreči poslanike da ga ometaju. Odlučio je da od iduće nedelje privremeno raspusti parlament da bi ga onemogućio da deluje protiv njegove politike.

Ova odluka je u skladu sa njegovim zakonskim ovlašćenjima ali je po duhu diktatorska jer očigledno namerno ide za tim da suzi uticaj parlamenta u periodu kada se donose važne odluke. Kada je parlament juče izglasao predlog zakona o sprečavanju izlaska iz EU bez dogovora, Džonson je predložio održavanje vanrednih izbora 15 oktobra.

Vođa opozicije Korbin, međutim, najavio je da će podržati održavanje novih izbora samo pod uslovom da bude garantovano da će Džonson pre izbora ići u Brisel da traži odlaganje Bregzita kao što to predviđa nova odluka parlamenta. Ovo liči na pat – poziciju jer je Džonson nameravao da predloži raspisivanje izbora upravo da bi uhvatio opoziciju u zamku i preduhitrio je u nameri da odloži Bregzit.

Da li u ovom ludilu ima metode ?

Posle burnih zasedanja i dramatičnih obrta u britanskom parlamentu, nameće se šekspirovsko pitanje „Da li u ludilu ima metode?“

Parlament je odbacio predlog dogovora o Bregzitu koji je postigla bivša premijerka Tereza Mej. Premijer Džonson takođe odbacuje taj dogovor. Problem je, međutim, što je parlament odbacio i dogovor i izlazak iz EU bez dogovora!

Iako mnogi, posebno francuski analitičari, navode ovo kao primer da Britanci „ne znaju šta hoće“, kontradikcija je samo prividna. Očigledno je da britanski poslanici hoće izlazak iz EU ali pod uslovima drugačijim od onih koje je ispregovarala Tereza Mej, inače i sama protivnik Bregzita. Dakle Bregzit sa dogovorom drugačijim od postojećeg.

Premijer Džonson naprotiv - smatra da treba napustiti EU 31. oktobra čak i ako nema dogovora, ukoliko Brisel ne želi da prihvati njegove zahteve – ne zna se tačno koje. Za sada je jasno jedino šta parlament i premijer Džonson neće.

Kamen spoticanja je Backstop ili „mekana granica“ između Republike Irske i britanske provincije Severne Irske. Odbačeni dogovor sa EU podrazumeva da u toku prelaznog perioda do 3.1 decembra 2020. godine, EU i Velika Britanija ostanu „jedinstvena  carinska teritorija“ sa zajedničkim pravilima o lojalnoj konkurenciji, ekološkim i zdravstvenim normama, pravu na rad i državne subvencije. U toku tog perioda roba bi bi se slobodno kretala bez carinskih prepreka.

U prvoj verziji dogovora Velika Britanija – EU, bilo je reči da samo britanska provincija Severna Irska bude u zajedničkoj carinskoj teriotriji sa EU. To je, međutim, značilo da se faktički, iako ne de jure, menja spoljna granica Velike Britanije i da se administrativno otcepljuje provincija Severna Irska.

Pemijer Džonson i većina onih koji podržavaju Bregzit smatraju da je na ovaj način doveden u pitanje suverenitet države. Odbacuju obe verzije dogovora kao i argument Evropske unije da je njen motiv briga da se ne obnove napetosti u britanskoj provinciji Severnoj Irskoj.

Osim toga odbačeni dogovor kaže da tokom prelaznog perioda Velika Britanija nastavlja da uplaćuje svoj deo u budžet EU ali da, u isto vreme, nema pravo da učestvuje u donošenju odluka.

Što gore to bolje

Boris Džonson nije preduzeo značajnije korake da obnovi pregovore sa Briselom. Istina, ni Brisel ga u tome nije ohrabrivao. Argument EU je uverljiv: kakvog smisla imau novi pregovori ako nemamo garanciju da će ih parlament prihvatiti.

Krug se tako zatvara. Kao da svim akterima ovog „realiti-serijala“ odgovara načelo što gore to bolje.

Do sada su svi kritkovali Veliku Britaniju, njenu vladu koja ne uspeva da sprovede ono što je narod odlučio na referendumu, njen parlament koji „ne zna šta hoće“ i u beskraj vodi sterilne rasprave u atmosferi koja je fascinantna mešavina dvorske etikecije i provincijske krčme.

Malo ko je, međutim, kritikovao EU. Teško je oteti se utisku da je dogovor koji je ponudila kao skrojen da bi izazvao haos u Velikoj Britaniji, isprovocirao nacionaliste, ekstremiste i separatiste.

Neko je ovih dana duhovito ali ozbiljno primetio da bi Džonson, ako dođe do vanrednih izbora, mogao da uđe u istoriju kao premijer sa najkraćim mandatom ali i kao prvi premijer „male Engleske“. Ima indikacija da bi Bregzit bez dogovora, sa Džonsonovim pristalicama na vlasti, mogao da podstakne ne samo Severnu Irsku, već i Škotsku – na otcepljenje od Ujedinjene kraljevine.

Džonsonovo opredeljenje za napuštanje EU bez dogovora podržava malo ko – čak su ga napustili i članovi njegove sopstvene stranke.

Reči podrške dolaze mu jedino od američkog predsednika Trampa. Još su sveže slike njihovog susreta u Biaricu na samitu G-7 kada su izjavili da će sklopiti sveobuhvatniji „fantastičan“ dogovor o slobodnoj trgovinskoj razmeni „čim Boris savlada prepreke“.

tramp-uragan-brifing

Washington, 04.09.2019 - brifing predsednika SAD povodom nailaska uragana Dorijan: Donald Trump

SAD u pozadini

Lider laburista Džeremi Korbin prebacio je i juče premijeru Džonsonu da, gurajući zemlju u Bregzit „bez dogovora“, zapravo gura Veliku Britaniju u naručje SAD. Ova primedba nije samo prazno ideološko etiketiranje između desnog i levog centra. Britanski mediji su u više navrata pisali o tome da zapravo među „ultra-bregzitovcima“ ima najviše onih koji su to s predumišljajem, zbog finansijske koristi.

Tako su, na primer, Tod Lemb, bivši ministar poljoprivrede u vladi Dejvida Kameruna i Dejvid Dejvis, ministar za Bregzit u vladi Tereze Mej, boravili u Oklahomi, američkoj državi poznatoj po proizvpdnji junećeg mesa „dopingivanog“ hormonima. Obojica objavluuju oduševljene komentare mogućnostima za uvoz mesa kao da ne znaju da je meso živtinja hranjenih hormonima zabranjeno za uvoz u EU.

Londonski Gradian otkiro je da su dvojica političara putovala o trošku američkih industrijskih lobističkih grupa.

Ekološka organizacija Grinpis otkrila je kako su se lobističke organizacije američke industrije služile pritiskom na britanske poslanike kako bi se postiglo potpisivanje trgovinskog dogovora sa Velikom Britanijom o uvozu mesa životinja kljukanih hormonima i ispiranih hlorom.

Ove lobističke organizacije američke industrije posredno su podržavale „tvrdi Bregzit“ - bez dogovora i čak finansirale one koji se zalažu za takav ishod izlaska iz EU. Među finansijerima je, recimo, i američka duvanska industrija.

SAD, koje imaju visok komercijalni deficit sa EU, očigledno imaju strategiju kako da ga smanje. Adam Remzi, urednik sajta Opendemokrasi ovako je sažeo zaplet oko Bregzita:

„Ako Velika Britanija ne uspe da postigne dogovor sa EU, to neće biti zato što joj nedostaju stručnost i pamet već zato što jedna moćna elita hoće da pretvori ovu zemlju u poreski raj i tako zaradi još više novca“.

Kako je prenosio Gradian, Dejvid Dejvis, bivši ministar za Bregzit, krajem januara objavio je da je postao savetnik proizvođača poljoprivrednih mašina BTP čiji je predsednik Antoni Bmford, donator konzervativaca. Za 20 sati godišnje Dejvis dobije 68 hiljada evra što je skoro isto koliko je i njegova poslanička plata.

I Boris Džonson je u januaru dobio 10 hiljada evra za svoj govor o Bregzitu, objavio je Gardian.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...