Poseta Emanuela Makrona Srbiji kao ispit iz diplomatije

Aleksandar Manić, Pariz

Diplomatija i politika, nalik svetu Korleonovih, imaju svoje načine vršenja pritiska, upotrebljavanja i nagrađivanja. U takvom sistemu, osećanja i strasti ostaju po strani, a na njihovo mesto dolazi samo pitanje koristi
(Beograd, 15.07.2019 - predsenik Srbije Aleksandar Vučić dočekao je predsednika Francuske Emanuela Makrona na beogradskom aerodromu "Nikola Tesla")

Poseta francuskog predsednika Emanuela Makrona Srbiji, bila je planirana za decembar prošle godine, ali događaji oko "žutih prsluka" odložili su ovaj sastanak za kasnije. Makron je, iz Moskve, u Beograd stigao 15. jula, dan posle državnog praznika i velikog vojnog defilea na Šanz-Elizeu. Inače, on je prvi francuski predsednik u zvaničnoj poseti Srbiji od 2001. godine i Širakove posete.

Makronov susret sa srpskim predsednikom Aleksandrom Vučićem sadrži više delova od kojih je prvi posvećen ekonomiji vezanoj za saradnju dveju zemalja na više planova (Vinci, Michelin, Airbus, Lafarge, Alsthom). Međutim, glavni deo razgovora trebao bi da bude posvećen rešavanju  krize na Kosovu i Metohiji, kao i u odnosima Srbije sa samoproglašenom državom Kosovo. Pretpostavlja se da će oni pokušati da nađu rešenje koje bi možda moglo da ide ka razmeni teritorija i uspostavljanju normalnijih odnosa.

vucic-makron-pregovaranje

Beograd, 15.07.2019 - konferencija za novinare predsenika Srbije Aleksandra Vučića i predsednika Francuske Emanuela Makrona

Diplomatija kao biznis

Makronova poseta Beogradu vraća u javnost sliku sa komemoracije povodom stogodišnjice od završetka Prvog svetskog rata, održane u Parizu 11. novembra, koja je izazvala velike polemike u Srbiji. Prisustvo Merkelove u prvom redu zvanične tribine, nekako je i prošlo, ali prisustvo Hašima Tačija u drugom redu, iza Putina, skandalizovalo je brojne građane, koji su smatrali da je tu bilo mesto srpskog predsednika Aleksandra Vučića. Ovo mišljenje je zasnovano na istorijskim činjenicama iz Velikog rata, završenog pre jednog stoleća.

Dan posle komemoracije, francuski ambasador u Srbiji, izvinio se Srbima zbog situacije i naglasio da Francuska zaista voli Srbe. Tako je ambasador, verovatno nesvesno, ponovio scenu iz mitskog Kopolinog filma Kum, kada jedan od gangstera, pre nego što ubije svog prijatelja, kaže – Ti znaš da te ja zaista volim, tako da ovo nije ništa lično. U pitanju je samo biznis.

Stavljanje srpskog predstavnika u pozadinu, a kosovskog u drugi red, bio je samo biznis.

Diplomatija i politika, nalik svetu Korleonovih, imaju svoje načine vršenja pritiska, upotrebljavanja i nagrađivanja. U takvom sistemu, osećanja i strasti ostaju po strani, a na njihovo mesto dolazi samo pitanje koristi.

Austrougraska je započela Prvi svetski rat zasnivajući se na hladnoj političkoj manipulaciji u kojoj je povod bio atentat Gavrila Principa na nadvojvodu Franca Ferdinanda. Pravi ciljevi su bili nova podela vlasti i materijalnih dobara.

vucic-pariz-proslava

Novembarska komemoracija stogodišnjice od završetka Prvog svetskog rata, u Parizu, izazvala je velike polemike u Srbiji zbog Hašima Tačija u drugom redu, iza Putina, dok je Vučić bio skrajnut na nevažno mesto

Instrumentalizacija naroda kao deo diplomatije

Po završetku Velikog rata, nestale su neke imperije, a nastale neke druge, a od ovih drugih je najvažnija i najveća američka imperija. Od tada, ona teži porobljavanju sveta, ne zazirući ni od kakve političke i ekonomske prljavštine. U pitanju je samo biznis, a prve žrtve tog biznisa nisu ni Vijetnamci, ni Iranci, ni Rusi, niti Srbi, nego američki građani.

Stvaranje vojne baze Bond Steel na Kosovu i Metohiji, najveće vojne baze van američkih teritorija, lažno je prikazano kao neophodnost radi mira na Balkanu. Ona je, ustvari, trebalo da služi za američko projektovanje prema Iraku. Vojna baza je izgubila prvobitni značaj posle avionskih atentata Al Kaide u Njujorku i Vašingtonu septembra 2001. godine, koji su Americi omogućili da neposredno napadne Irak u želji da se dokopa energetskih izvora.

Danas je Bond Steel simbol američke vojnopolitičke kontrole Evrope. Nasilno oduzimanje Kosova i Metohije od Srbije i stvaranja fantomskog entiteta zvanog Kosovo, SAD nisu sprovele da bi pomogle Albancima ili da bi naškodile Srbima. Njihov cilj je bio stvaranje žive rane u sred Evrope, rane kojoj nikada neće dozvoliti da zaraste, jer samo dok je otvorena, ona slabi Evropsku uniju.

Hašim Tači u drugom redu zvanične tribine pariske komemoracije, novembra meseca, samo je bio instrument međunarodne politike i diplomatije čiji je cilj priprema daljnjih pregovora sa Srbijom, tokom decembra meseca. Instrumentalizaciju Tačija nije trebalo shvatati kao poraz Srbije, jer u diplomatiji, kao i u biznisu, definitivno "ne" i definitivno "da" ne postoje.

Diplomatija kroz upornost, fleksibilnost i lični odnos

Srbija je mala zemlja i ona svoju diplomatiju ne može da vodi nezavisno, jer nema dovoljno veliku političku, ekonomsku, finansijsku, industrijsku i vojnu snagu. Njena diplomatija mora da se zasniva na posebnim odnosima sa strateški važnim zemljama u regionu i van regiona. Personalizacija tih odnosa mora da ide kroz različite oblike saradnje, ali i kroz stvaranje ličnih odnosa koji u nekim ključnim trenucima mogu da prevagnu prilikom pregovaranja. Ma koliko izgledalo smešno što jedan ministar peva narodne pesme na prijemu stranog državnika, takav gest personalizuje odnos male zemlje sa velikim partnerom. Taleran, francuski diplomata i jedan od najvećih diplomata u evropskoj istoriji, trudio se da tehničke poslove prepusti ljudima od poverenja da bi on sâm mogao da se posveti stvaranju korisnih poznanstava, kao i održavanju ličnih odnosa sa partnerima.

Diplomatski pregovori se sastoji od ravnoteže između upornosti, fleksibilnosti i kreativnosti, postavljenih u široki kontekst u kome su prepreke relativizovane i dedramatizovane. Pregovaranje u sebi ne nosi mnogo improvizacije. Pre početka, neophodno je imati jasne kvantitativne i kvalitativne ciljeve. Bez pripreme, pregovarač je žrtva prilika, sreće ili sagovornika. Pripremiti se znači imati mogućnost da se dinamika sagovornika i prilika okrene u sopstvenu korist. Suviše upornosti ne daje dobre rezultate, osim ako iza toga ne stoji ogromna sila.

Primer za dobro vodjenje diplomatskih odnosa u regionu jugoistočne Evrope, u periodu posle II svetskog rata, bio bi Josip Broz Tito. Vešt i pragmatičan političar, on je od malog partijskog aparatčika postao državnik planetarnog značaja. Pored lične harizme i čvrste ruke na unutrašnjem planu, on je donosio vešte političke, diplomatske i strateške odluke – raskid sa Staljinom, okretanje ka Americi, "socijalizam sa ljudskim likom", samoupravni sistem, pokret nesvrstanih... Na taj način stvorio se osećaj da je SFRJ, u međunarodnim odnosima, imala značajniju ulogu nego što bi zemlja te veličine i važnosti uopšte mogla da ima.

taleran-

Taleran, francuski diplomata koji je služio Luja XVI, revolucionarne vlasti, Napoleona, Luja XVIII i Luja Filipa, važio je za jednog od najvećih diplomata u evropskoj istoriji

"Porodičan" i "trgovački" model diplomatije

Brozova diplomatija bila je uspešna zato što je on znao da je shvatanje interesa sagovornika ključno za iznalaženje novih rešenja. Potom, vremenska dinamika je izuzetno važna, jer nije svaki trenutak pogodan za predlaganje novih elemenata. Na kraju, neophodno je zadržati jedan deo malo zamagljen. Ta konstruktivna dvosmislenost svakom pregovaraču daje mogućnost da određene elemente, na kraju pregovora, interpretira na sopstveni način.

broz-kenedi

Josip Broz Tito, vešt i pragmatičan političar, stvorio se osećaj da je SFRJ, u međunarodnim odnosima, imala značajniju ulogu nego što bi zemlja te veličine i važnosti uopšte mogla da ima

Francuski sociolog Lik Boltanski i ekonomista Loren Tevno razradili su tipologiju različitih principa po kojima se određuje ko je viđen kao poželjan, a ko je devalorizovan. Oni smatraju da ovi principi slede "porodičan" model u kome je važnost određena mestom koje osoba zauzima i stepenom zavisnosti od drugih. Istovremeno, "trgovačka" logika ukazuje na principe ličnog interesa u razmenama, znači, na zakon ponude i potražnje.

Zato bi srpska diplomatija trebalo da pronađe sopstveno mesto u "porodičnom" modelu svetske diplomatije, a potom da primeni "trgovačku" logiku i da pragmatično pristupi pregovaranju sa stranim diplomatskim partnerima, ne zaboravljajući da u svakom diplomatskom i poslovnom "da" postoje tragovi odbijanja, dok u svakom "ne" postoje elementi prihvatanja. Makronova poseta Srbiji pretstavlja važan trenutak u srpskom iznalaženju mesta u "porodičnom" modelu svetske diplomatije.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...