Zelenski u Kijevu, šta dalje?

Petar Popović

Na izborima za predsednika popularni glumac lako porazio Pjotra Parošenka ( 73,2% : 25,3% ), ali nema prognoza o tome kako će sada s ozbiljnim pitanjima u vladanju zemljom
(Kijev, 21.04.2019 - predsednički kandidat Volodimir Zelendski glasa u drugom krugu predsedničkih izborima u Ukrajini: Volodymyr Zelenskiy, Olena Zelenska)

“Sve je mogućno!”, izjavio je glumac, komičar i, od noćas,  ukrajinski državnik Volodimir Zelenski – pošto su nacionalni Institut za sociologiju i Centar Razumkova za javno mišljenje, objavili svoj rani podatak da je junak TV političke bajke “Sluga naroda”, na izborima u nedelju, u krajnjoj zbilji porazio šefa države na dužnosti Pjetra Parošenka i postao šesti po redu predsednik nezavisne Ukrajine.

Saglasno “egzit-pulu”, prenetom od svih svetskih agencija, glumac Zelenski pobedio je uz odnos u podršci od približno tri prema jedan ( 73,2% : 25,3% ).

Parošenko je priznao poraz.

Dosadašnji predsednik već uveče je čestitao pobedniku. Rezultat je “jasan” i nema razloga “da svom oponentu ne pozvonim i čestitam”, citiran je bogataš koji je 2014. doveden na vlast uz aktivno mešanje u ukrajinska zbivanja Vašingtona.

zelenski-pobeda-konfete-

Zelenski slavi pobedu 21. aprila 2019. uveče

Mogućno je

“Ja ću napustiti položaj, ali želim da podvučem – neću napustiti politiku!”, izjavio je gubitnik. Njegovo obećanje ostanka na sceni obezvređeno je, međutim, više nego jasnim nepoverenjem u disadašnjeg predsednika građana koji su glasali.

Tim Ukrajincima obratio se Zelenski.

“Ovo smo priveli kraju zajedno”, rekao im je izborni pobednik. “Svi građani post-sovjetskih zemalja gledaju sada u nas. Sve je mogućno”, ponovio je.

Prema prvim objavljenim podrobnostima, Zelenski je nadvladao u svim krajevima politički i verski šarolike Ukrajine, na zapadu, istoku i jugu zemlje.

Saglasno Sputnjiku, izabranik Ukrajinaca je dobio 56,4 odsto podrške na zapadu i čak 88 odsto svih glasova na istoku zemlje. Parošenko – u istim krajevima 43,6 odsto i svega 12 odsto.

Zelenski je u centralnim i južnim krajevima osvojio 72,3 odsto i 86 odsto svih glasova. Parošenko, tek samo ostatak. Itd

“Sluga naroda”

Komentara svetskih metropola na račun obrta u Ukrajini još nema.

Nagoveštaji biračkih simpatija Ukrajinaca jasno su razaznati još pri prvom izbornom krugu, pre tri nedelje, kada je odnos glasova i uz učešće brojnih kandidata bio dva prema jedan u korist Zelenskog.

Međutim, spoljni politički centri ostali su na distanci. Nije im bilo jasno, a verovatno nije ni danas, kakav “politički materijal” predstavlja taj glumac.

“Sluga naroda” Zelenskog, televizijska serija koja je glumca učinila popularnim, je nastavnik istorije Vasilij Goloborotko. On igrom slučaja postaje predsednik, i time što stiže na funkciju, stiže i na poziciju suprotstavljenosti “celoj lopovskoj i nečovečnoj nomenklaturi Sistema”, osvrće se na fenomen uspeha stvarnog kandidata, Volodimira Zelenskog, ruski sociolog i publicista Leonid Radzihovski.

Kao u bajci, sve dotle. Međutim, koliko god to delovalo dečije naivno, “gospodin predsednik” u tumačenju Zelenskog – u stvarnosti, ili bajci za odrasle, dospeva u poziciju da “gospodi ministrima i deputatima” u Radi, iz epizode u epizodu, kazuje “šta misle o njima birači”.

“Narod”! Šta taj imaginarni “narod” misli o onima koji se pozivaju na narod.

Narod pred ekranom zna da je Goloborotko fikcija.

Pitanje je šta će biti kada se skaska okonča i fiktivni Golobratko neizbežno postane Zelenski, pita se i Radzihovski, dok razmišlja nad neobičnim životnim slučajem.

I narod zna da postoji takvo pitanje. Ali pobedile su emocije. Narod, prihvatajući fikciju, afirmiše kroz uobraženje šta misli u stvarnosti, ali ima snage da samo toliko izdejstvuje...

Sve u svetu je šou

Arnold Švarceneger, glumac. Ronald Regan, glumac. Bepe Griljo...Najzad Donald Tramp, organizator parada svetskih lepotica. Ipak, otkud odjednom toliko glumaca i šoumena u konkurenciji za mesta političara?

“Očigledno, zbog toga što su danas političari sve više šoumeni”, komentarisao je Aleksandar Zotin, naučni saradnik ruske Akademije za spoljnu trgovinu, u izjavi za moskovski Komersant.

Klasična razgraničenja na “desne” i “leve” postaju prošlost, ocenjuje Zotin.

“Za koga god glasao, u svakom slučaju ćeš dobiti vladu koja se pridržava približno jedne iste politike, u velikoj meri određene spoljnim faktorima. Na primer, granicama budzetskog deficita, plafona zaduženosti države, kada je reč o zemljama EU i Ukrajini – ograničenjima od spoljnih neizbornih struktura ( kao što su Evrokomisija i MMF ).

Birač je u slepom sokaku političara bez politike i politike bez političara. U takvom kontekstu, svaki političar prinudno se oslanja na tim tehnokrata koji, više manje, sprovode jednu politiku,” ocenio je Zotin.

Bolje ume pred kamerama

Reakcija na takvu situaciju je “deideologizacija politike kao takve”.

“Ako se ideološka razlikovanja, uobičajena za političare u 20. veku stapaju sva u jednu kašu, onda jednom biraču i ne ostaje ništa nego ‘da glasa srcem.”

Političar-šoumen “ume pred kamerama”. Kratko i razumljivo izlaže to što misli. “Nije obavezno da bude kompetentan, jer masa birača to ni ovako neće primetiti. Važno je biti ubedljiv i glumiti iskrenost.”

Zotin je naveo primer na koji je svojevremeno ukazao bugarski politolog Ivan Krastev, povodom svojevremenih izbora u Poljskoj.

U Poljskoj, tada, “glavni faktor pobede Partije prava i pravde nije bilo nikakvo ideološko razgraničenje, već mišljenje o jednoj stvari: ‘Ko snosi odgovornost za avio nesreću kod Smoljenska?” ( u kojoj je poginuo predsednik Leh Kačinjski, P P ).

“Onaj koji je verovao u ruski trag, glasao je na jedan način, onaj ko nije, na drugi. Bitno, glavni faktor nije bila neka složena ideologija, nego verovanje u jednu od verzija događaja, svojevrsni politički ‘rašomon’.

Elem, udaljujući se sve više od ideologije, politika sve više zapada u konspirologiju”, izneo je mišljenje Aleksandar Zotin...povodom izbora u Ukrajini. 

ukr-viktor-juscenko-

Viktor Juščenko, pobednik iz 2004. posle tri izborna kruga

Prvi Kravčuk

U svakom slučaju, Ukrajina je još jedanput na početku još jednog puta. s još jednim novim predsednikom. U kratkoj istoriji njene nezavisnosti, ovo su sedmi izbori.

Prvi su održani 1991, kada je prvi šef države, već u prvom izbornom krugu, postao dotadašnji, ( sovjetski ) šef ukrajinske komunističke partije, Leonid Kravčuk.

Glasala su 32 miliona birača. Zemlja je imala više od pedeset miliona stanovnika. Deset miliona ljudi više nego danas.

Tri godine kasnije ( 1994. ), glasalo je za četvrtinu manje birača ( 26 miliona ), ali su tada izabranom predsedniku Leonidu Kučmi, pre toga direktoru sovjetskog zavoda za gradnju raketa Južmaš, bila potrebna dva kruga glasanja da bi postao pobednik.

Zakoračilo se u velikoj zemlji u politički pluralizam. 

Kučma je i 1999. izabran za državnog šefa Ukrajine, pri učešću 27,7 miliona Ukrajinaca na izborima.

Bivši direktor jedini je koji je dva puta bio predsednik i na normalnim izborima, reklo bi se sada.

Sva potonja ukrajinska izjašnjavanja, ponela su na sebi pečat vanrednosti okolnosti i svojevrsnog političkog folklora, u koji je, dejstvima na ukrajinske događaje sa Zapada, tesno upleten i Majdan – kijevski trg, na kojem su zaplitane i rasplitane nasilne “demokratske” bune.

ukr-parosenko-glasanje

Kijev, 21.04.2019 - ukrajinski predsednik i predsednički kandidat Petro Porošenko glasa u drugom krugu predsedničkih izborima u Ukrajini

Era biranja na Majdanu

Tako su predsednički izbori 2004. održani u čak tri izborna kruga. Mimo ustava, međutim, moralo je da se na vlasti instalira američki poduprt Viktor Jušćenko.

Izbačen je u vrh na talasu “narandzaste revolucije”, treće u nizu američkih prevrata, posle ulice ubačene u političku funkciju prvo u Beogradu, pa onda u Tbilisiju, u Gruziji.

Poraženi Viktor Janukovič ipak se potom revanširao, pobedivši 2010, u drugom krugu, i uz učešće 24,6 miliona glasalih Ukrajinaca.

Kada se očekivalo da Janukovič bude predsednik i drugi put uzastopno, izlasku pred glasačke kutije još jedanput je prethodio još jedanput američki priređen “Majdan” – istorijski po epizodi otvorenog mešanja u popunjavanje mesta u vlasti Ukrajine Viktorije Nuland, tada pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Aziju.

ukr-viktorija-nuland-

Viktorija Nuland, 2014. godine u Kijevu tokom protesta na Trgu Majdan 

Antologijski je telefonski razgovor Nulandove o tome sa američkim ambasadorom u Kijevu, provaljen i objavljen.

Nuland je vagala između tri ličnosti za vrh vlasti, rešivši da Vitalij Kličko ipak dođe na mesto gradonačelnika Kijeva a ne u vladu, da Viktor Jacenjuk ( Klič i Jac, oslovljava ih Viktorija Nuland ) bude predsednik vlade, a da Pjetro Parošenko postane predsednik Ukrajine.

U haotičnim okolnostima na izborima za šefa države, posle udara sa ulice na Janukovicca, učestvovalo je 18 miliona Ukrajinaca.

Parošenko je u takvim okolnostima izabran uz 9,8 miliona za njega upisanih glasova.

Ukrajina je zaslužila okolnosti u kojima bi se mogla okrenuti razvoju. A da li će joj taj put otvoriti Volodimir Zelenski, videće se. Narod mu je poverio da ostvari ukrajinski san.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...