U klopci sa S400 Vašington, a manje Ankara
Pošto predsednik Erdogan nije ustuknuo, SAD su u prilici da ne primene pretnje kojima su zastrašivali predsednika Turske.., na radost daljih kupaca ruskog oružja
(ilustracija, ruski borbeni avion suhoj 35 (SU 35) mogao bi da zameni američkog lovca F 35 u naoružanju Turske)
Kremlj je u nedelju pozdravio odluku Turske da svoje protiv-raketne projektile nabavi u Rusiji.
Govornik šefa države Dmitrij Peskov primetio je da je “(američki) pritisak na Ankaru bez presedana”. Međutim, poziciju Turske u aferi povodom kupovine ruskog S400, Peskov je nazvao “žilavom i bespogovornom” i odao je Turskoj priznanje.
“Mi smatramo da nam samo takva pozicija omogućuje da istinski slobodno i suvereno gradimo dijalog”, izjavio je Putinov šef za štampu, preneli su ruski mediji.
“U principu, na prste se mogu nabrojati zemlje koje se ponašaju samostalno i suvereno. I Rusija i Turska spadaju u kategoriju tih zemalja”, okvalifikovao je govornik Rusije.
U odnosima između Moskve i Ankare nazire se nova stranica, stiče utisak hroničar ovog zbivanja.
Gromovi iz SAD
Politički ton bliskosti i saradnje dve strane drastično je kontrastan upozorenjima Turskoj iz Vašingtona.
Na primer, da će se Ankari, ukoliko ne otkaže ruski posao, uskratiti američko visoko-tehnološko oružje, lovci-bombarderi pete generacije F35 i PVO projektili “patriot”. Takođe, da Turska, kupujući rusko oružje, dovodi u pitanje svoj status saveznika u NATO.
Sjedinjene Države “mogle bi uskoro da zamrznu pripreme za isporuku Turskoj borbenih aviona F35”, objavio je Rojters uz pozivanje na američke zvanične ličnosti. Agencija navodi da bi to bio “do sada najsnažniji signal Ankari da ne može imati oboje, i unapređeni avion i S400 sistem vazdušne odbrane od Rusije”.
Kompjuter i kompjuter
Rojters je objavio da se Sjedinjene Drzave primiču “prekretnoj tački, u godinama dugom sučeljavanju s Turskom”, povodom Erdoganove namere da kupi ruski sistem protiv-vazdušne odbrane.
“S400 je kompjuter. F35 je kompjuter. Vi ne vezujete svoj kompjuter uz kompjuter protivnika, a u osnovi to je to što bi smo učinili”, citirana je od agencije Keti Vilberger, dejstvujući pomoćnik sekretara za odbranu za međunarodne bezbednosne poslove
Ako se Turska ukloni iz Programa F35, “to će biti najozbiljnija kriza u odnosima dva saveznika tokom dekada”, citirao je Rojters.
Svedok Skaparoti
Raketni sistem S400, opskrbljen je sa osam lansirnih rampi i 32 projektila, i u stanju je da cilja u stelt-borbene avione kao što je F35, posvedočio je pred članovima komiteta Senata za oružane snage glavnokomandujući snaga SAD u Evropi, general Kertis Skaparoti.
“Moj najbolji savet bio bi da mi u tom slučaju ne sledimo sa F35, leteći ili radeći sa saveznicima koji rade s ruskim sistemima, naročito odbrambenim sistemima”, izjavio je general Skaparoti.
On je izrazio nadu da će “Turska preispitati odluku”. Jer, u protivnom, biće konsekvenci u budućim vojnim prodajama Vašingtona Ankari, objavio je CNBC.com.
Možda i ruski avion
Za sada Turska, međutim, ostaje pri svome i za taj stav ima čestitku Kremlja. Uprkos sumnjičenjima za političko kolebanje u paktu, turski razlozi deluju kao prvenstveno ekonomski.
Kupovinom S400, Ankara je na putu da za manje novca pribavi svetski prestižan proizvod, objasnio je moskovski Komersant – pominjući dve i po milijarde dolara koje će za rakete platiti Turska, i još uz ruski kredit.
Američka roba je skuplja i podrazumeva keš.
“Turski stručnjaci su već izrazili interesovanje i za ruske višefunkcionalne lovce SU35, u slučaju da SAD otkažu dalju prodaju F35”, naveo je taj list. Međutim, fakat – za sada nema takve turske odluke.
“U slučaju da rukovodstvo Turske pokaže volju, ruski pregovarači će za kratko vreme oformiti komercijalnu ponudu”, objavio je ruski list.
Postoji F35, postoje i ruski avioni...
Do sada, Turska je primila četiri F35 dok porudžbina, koja je iznenada sporna, podrazumeva čak stotinu takvih aparata.
Turci i u tome brane svoj ugled tradicionalno dobrih trgovaca.
Ukoliko Vašington ostane pri svome, Ankara je gotova da se u naoružavanju još više okrene Rusiji, nagovestio je Komersant. “Turska može da kupi i dodatnu partiju S400 a i ruske borbene avione”, saopštio je taj list.
Navod Komersanta počiva na izjavi ministra Turske Mevluta Čavušoglua. Šef diplomatije je rekao da bi to mogao biti turski izlaz “ukoliko SAD odreknu dostavu oružanim snagama zemlje kompleksa ‘patriot’ i aviona F35”.
“Postoji F35, a postoje i ruski borbeni avioni”, izjavio je ministar Turske pred kamerama ruske NTV. Čavušoglu je nadahnuto govorio “o planovima proširivanja vojno-tehničke saradnje Ankare i Moskve”.
Osim toga, ukoliko SAD otkažu Turskoj prodaju sistema “patriot”, Ankara može pribaviti “i drugu partiju S400, ili čak i druge sisteme”, dopunio je ministar.
“Ruska industrija može da odgovori takvim zahtevima. Ključni uslov je politička volja turskog rukovodstva”, komentarisao je izjavu “neimenovani izvor” Komersanta.
Komentarisao je i Kremlj. Kremlj je podsetio da “Rusija raspolaže odgovarajućim mogućnostima, tehnološkim kompetencijama i, najzad, da i traži mogućnosti proširivanja vojno-tehničke saradnje dve strane”.
Prevagnuli trgovački uslovi
Ipak, “na današnji dan, Rusija i Turska imaju jedan čvrst sporazum o oružju, i on predviđa dostavu Ankari četiri diviziona S400 ‘trijumf’ do leta 2019. godine”.
Nagodba, koja uključuje dostavu različitih komponenti sistema, rakete 40H6 i obuku turskih specijalista, procenjuje se na dve i po milijarde dolara, od čega se 55 odsto namiruje ruskim kreditom.
“Doslovno taj uslov je ruskim pregovaračima omogućio da teg na vagi pomere na svoju stranu”, objasnio je ruskom listu izvor u ruskoj vojnoj industriji.
“Amerikanci su Turcima zavrtali ruke, obećavajući im svoj ‘patriot’ tek pošto uplate veći deo cene, a davanje kredita nije po nekim podacima čak ni razmatrano”, objavio je Komersant.
I tako, utisak je, da se povodom ultimatuma Amerike Turskoj, u većoj meri znoji Vašington a manje Ankara.
Tokom dve stotine godina, Turska i Rusija su (u sedamnaestom, osamnaestom i devetnaestom veku) vodile dvanaest međusobnih ratova (britannica. com). Redak rekord. Međutim, u isto vreme to je i prvi protivargument pretpostavci da je Ankara na eventualno nesigurnom tlu, dok sledeći linijom predsednika Taipa Erdogana nastoji da stabilizuje i učvrsti odnose Turske i Rusije.
Erdogan vrlo dobro oseća da novi vetar duva iz Amerike s Donaldom Trampom. I da je NATO u sve većoj meri bazar trgovine američkim vojnim spravama, a još najmanje ili već nikako, logor za uterivanje discipline saveznika. Prohujalo, sa odbijanjem Evropljana da plaćaju danak za zaštitu.