Gluvo slavlje NATO pakta

Petar Popović

U Vašingtonu zapažena sedma puna decenija starosti vojnog saveza čije parazitsko bitisanje na trošak američkog vojnog budžeta zabrinjava Donalda Trampa, a slavlje s liderima saveznicima prepušteno Londonu. Šef SAD nije bio raspoložen da izađe pred goste, uočeno u Evropi
(foto, Stoltenberg i Tramp)

NATO ima “feler”. Alijansa živi u strahu da joj je na izdisaju američki entuzijazam za savezništvo.

U četvrtak, 4. aprila, bilo je 70 godina otkako su SAD i 12 država Evrope zaključili pakt o međusobnoj odbrani (1949.). U tronutosti povodom jubileja, čak su oživela i sećanja na ratnog lidera Britanije Čerčila, nezaobilaznog protagonistu ideje o “specijalnim odnosima” Londona i Vašingtona, o podeljenom svetu i o jednom, pre svega, britansko-američkom vojnom savezu posle Drugog svetskog rata.

U Fultonu, u državi Misuri u SAD, 1946. kao gost predsednika Trumana, Čerčil se založio za ideju da “engleski govoreći narodi i kolonije zaštite svoj prostor”. Da se ujedine u savez čija sila mora biti takva da učini izlišnom makar i samo dilemu o vojnom preimućstvu Zapada.

To je idejna osnova iz koje se posle razvio NATO.

nato-mapa-izdvajanja

Izdvajanja članica iz Evrope za NATO

Rusi van, ali i Nemci...potčinjeni

Čerčil je autor izraza “gvozdena zavesa”. Izjavio je da se od Šćetina na Baltiku do Trsta na Jadranu proteže “gvozdena zavesa” koja demokratiju odvaja od tiranije.

Aludirao je na Rusiju i na, u ono doba, ne baš retke simpatije Evropljana za komunizam. Strahovao je da ruski uticaj ne prodre na zapad Evrope. Ideja je dugo posle rata podgrevala političku dušu Francuza, Španaca, Italijana...

Simbolično, prvi generalni sekretar NATO, malo kasnije, bio je Britanac, lord Hestings (Lajonel Izmej). On je bio kolonijalni oficir Kraljevstva u Indiji i bio je Čerčilov vojni pomoćnik tokom Drugog svetskog rata. Hestingsu se pripisuje antologijska iskrenost – da je NATO tu zato da bi “Sovjetski Savez zadržao van, Amerikance u, a Nemce potčinjene”, u Evropi posle rata.

Guverner SAD za Nemačku

Sve je to i sada tu, i u stvarnosti, ne samo na papiru.

Na sceni su, umesto Sovjeta, Rusi.

“Gvozdena zavesa”, tu je, ali pomerena hiljadu milja na istok, do same ruske granice. Komunizam nije više aktuelan. Ali ideološka postavka zamenjena je novom, diskriminatorski obojenom porukom o stalnoj opasnosti po Evropu od Rusije.

Ponovo je obećano članstvo u NATO Gruziji. Potencira se članstvo u savezu Ukrajine.

U Nemačkoj, čak i toliko dugo posle rata, čuju se glasne zamerke političkih ličnosti zbog toga što se Ričard Grenel, ambasador SAD u Berlinu, “u Nemačkoj ponaša kao kolonijalni upravnik”.

Nemci saveznici ne osećaju se ravnopravno saveznički. Ni 70 godina od nastanka NATO. Nezamislivo je da nemački ambasador na isti ili bilo koji drugi način deli lekcije Vašingtonu...

Da SAD napuste NATO?

Nikada, ni jedan drugi vojni savez nije potrajao 70 godina. A opet – unutar NATO nema radosti članica povodom te pojedinosti.

Nešto neočekivano nedostaje iznenada. “Feler” je u otsustvu volje za ostankom u zagrljaju onog glavnog u savezničkoj postelji, Amerike.

U Vašingtonu, gde je trebalo da sve puca od trijumfa, to je prvo što se zapazilo. Na sastanak saveznika nisu došli šefovi država i vlada saveznika, već ministri diplomate.

Prisustvo šefova država skrenulo bi objektiv kamere u pravcu Donalda Trampa, a predsednik pri razgovoru o NATO deluje kiselo. Tramp razmišlja da SAD možda čak i napuste NATO.

U opisivanju krize vojnog saveza to je sada “šlag na torti”. Pikanterija svoje vrste.

Toksičan manjak solidarnosti

“Trampov manjak solidarnosti s NATO toliko je toksičan”, da je početna ideja o samitu lidera u Vašingtonu degradirana na sastanak ministara, “kako ne bi moralo da Tramp bude domaćin”, otkriva Dzeremi Šapiro, na sajtu E.C.F.R ( Evropskog saveta za spoljne odnose ).

NATO samit povodom sedamdesete godišnjice uslediće iz tih razloga u Londonu, osam meseci posle stvarnog rođendana, a NATO – prekriva pocrveneli obraz puderom, govoreći štampi da je stvar logična “jer London je bio prvo štab-sedište NATO pakta”, ironiše Šapiro.

Danas, najveća opasnost za pakt nije spoljna. Ona je iz centralnog oslonca pakta, od SAD i njihovog “nepredvidivog predsednika”, zastupa autor E.C.F.R.

“Trampovo postojano dovođenje u pitanje cl. 5, o obavezi kolektivne uzajamne zašite, njegove učestale tvrdnje da bi branio samo zemlje koje su dovoljno platile Americi, njegov plan da NATO-članicama naplaćuje za prisustvo trupa SAD, i njegovo odbijanje da kritikuje Putina, učinili su da se mnogo Evropljana i Amerikanaca pita – da li bi se Tramp, u nekoj krizi, stvarno našao uz NATO saveznike.” 

I živ savez može biti mrtav

Ukoliko Evropljani izgube poverenje u američku privrženost obavezi njihove odbrane, “savez će i uz sve namere i razloge biti mrtav”, piše Šapiro. Čak i ako bude izgledalo da je u štabu NATO u Briselu i u evropskim vojnim bazama sve kao i pre.

Trampova administracija zadržala je brojno stanje američkih trupa u Evropi. Čak je i povećala finansiranje programa Obamine administracije za odvraćanje Rusije u istočnoj Evropi.

Međutim, NATO “se ipak oseća manje složnim nego ikada od okončanja Hladnog rata”. Nije teško razumeti zašto. Cifre o broju američkih vojnika jesu važne ali one nisu “životni krvotok saveza”. Trupe su dobre u meri u kojoj postoji spremnost da budu upotrebljene, piše analitičar.

I ne samo Tramp

“A stvar se ne svodi samo na Trampa. Američki problem NATO će, mogućno je, nadživeti njegovo predsedništvo. Jer, uz svu njegovu sirovost i radikalizam, Tramp izražava trend u domaćoj politici da se stavi pod upitnik  uloga Amerike u svetu, naročito njene obaveze prema Evropi.

Ni jedan od kandidata za predsedničku trku SAD u 2020. ne učestvuje uz ideju o preuzimanju veće odgovornosti za evropsku bezbednost u odnosu na ono što čini Tramp. Budući predsednik će možda imati lepše reči za saveznike SAD u Evropi, ali produžiće da skreće fokus američke pažnje i resurse negde na drugu stranu”, piše Evropljanin koji povodom jubileja razmišlja o savezniku preko Atlantika.

Statističar Stoltenberg

U Vašingtonu, NATO se povodom jubileja u dugom trajanju pojavio predstavljen Jensom Stoltenbergom.

Najviši činovnik pakta, već dve godine usrdno gradi statistiku koja bi trebalo da kaže da su se saveznici na meti Trampovih kritika ozbiljno trgli, i da užurbano pridonose svoje milijarde za vojsku.

To je i u Americi bilo Trampova izgleda jedina tema razgovora, s posebnim osvrtom na Nemačku.

U perspektivi, šef SAD podiže lestvicu obaveznog finansiranja već i na tri odsto BDP ( Amerika već izdvaja 3,6 procenta! ) – dok Berlin ima nameru da tek pri sredini naredne decenije posegne za “šlajpikom”, i Bundesveru ustupi to što Amerikanac od Nemaca  traži danas.

Više od polovine upitanih Nemaca smatra da je to ispravno. Pod pritiskom socijal-demokrata, Berlin namiruje socijalne izdatke.

Uznemireni Stoltenberg došao je do više vazduha u Kongresu, gde je njegov oratorski  pledoaje u korist ostanka SAD uz NATO pozdravljen aplauzom.

Bio je vešto i sastavljen, od sve samih potsećanja na nesebičnost Amerike u zaštiti leđa američkih saveznika, tamo predaleko, na starom kontinentu. A i od celih venaca refrena o opasnosti koju Rusija predstavlja za Evropu. Ukoliko SAD pronađu preče stvari i zaborave saveznike na drugoj strani Atlantskog okeana.  


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...