INAUGURACIONI GOVOR BARAKA OBAME

Preveo: Milan Djukić

Barak Obama, 44. predsednik SAD, položio je juče zakletvu i preuzeo dužnost, održavši govor koji prenosimo u celini

Moji dragi sugrađani,



Danas stojim ovde skrušen zbog zadatka pred nama, zahvalan na poverenju koje ste mi ukazali, brižan prema žrtvama naših predaka. Zahvaljujem se predsedniku Bušu na služenju našoj naciji, kao i velikodušnosti i saradnji koju je pokazao tokom ove primopredaje.

Četrdesetčetvorica Amerikanaca su do sada položila ovu zakletvu. Reči su izgovorene tokom bujica prosperiteta i mirnih voda mira. Ipak, s vremena na vreme zakletve su polagane usred pretećih crnih oblaka i oluja koje besne. U tim trenucima Amerika je istrajavala, ne samo zbog veštine ili vizije osoba na najvišim položajima, već zato što su ljudi ostali verni idealima naših predaka i našim temeljnim dokumentima.

Tako je do sada bilo. Tako mora da bude i sa ovom generacijom Amerikanaca.

Sada je svima jasno da smo usred krize. Naša je nacija u ratu protiv dalekosežne mreže nasilja i mržnje. Naša ekonomija je oslabljena, što je posledica pohlepe i neodgovornosti nekih, ali i zbog našeg kolektivnog neuspeha da donesemo teške odluke i pripremimo naciju za novo doba. Mnogi domovi su izgubljeni, kompanije zatvorene. Naše zdravstvo je skupo, naše školstvo je slabo; a svaki dan donosi nove dokaze da način na koji koristimo energiju snaži naše neprijatelje i ugrožava našu planetu.

To su indikatori krize, predmet podataka i statistike. Manje je merljivo, ali ne manje opasno, opadanje poverenja širom naše zemlje - narastajući strah da je slabljenje Amerike neizbežno o da će sledeće generacije morati da smanje svoja merila.

Danas vam kažem da su izazovi pred nama stvarni. Ozbiljni su i ima ih mnogo. Nećemo ih savladati lako i za kratko vreme. Ali, znaj ovo Ameriko - savladaćemo ih.

Danas smo se okupili jer smo izabrali nadu a ne strah, jedinstvo radi jednog cilja a ne sukob i neslaganje.

Danas smo došli da bismo proglasili kraj sitničarskim tužbalicama i lažnim obećanjima, uzajamnim optužbama i istrošenim dogmama, koje su toliko dugo "davile" našu politiku.


Ostajemo mlada nacija ali, kao što piše u Svetom pismu, došlo je vreme da ostavimo po strani detinjaste stvari. Došlo je vreme da osnažimo naš izdržljivi duh; da izaberemo našu bolju istoriju; da prenesemo dalje taj dragoceni dar, plemenitu ideju, koja je prenošena s generacije na generaciju - bogom dano obećanje da su svi jednaki, slobodni i da zaslužuju šansu da steknu najveću moguću sreću.

Ponovo potvrđujući veličinu naše nacije, shvatamo da se veličina nikada ne dobija. Ona se mora zaslužiti. Naš put nikada nije išao prečicama niti smo se zadovoljavali malim. To nikada nije bila staza za slabiće - za one koji više vole dokolicu od rada ili traže samo zadovoljstva, bogatstvo i slavu. Umesto njih, tim putem su išli oni koji rizikuju, koji rade, koji stvaraju - neki su postali poznati, ali je mnogo više muškaraca i žena o čijem se radu ne zna ništa, koji su nav vodili dugom, teškom stazom ka prosperitetu i slobodi.

Za nas su oni spakovali malo svoje vredne imovine i prešli preko okeana u potrazi za novim životom.

Za nas su vredno radili za bedne nadnice i naselili Zapad, izdržavali bičevanje i krčili tvrdu zemlju.

Za nas su se borili i ginuli, na mestima kao što su Konkord i Getisburg, Normandija i Ke San.

Stalno i iznova su se ti muškarci i žene borili i žrtvovali i radili sve dok im ruke nisu ogrubele da bismo mi mogli da živimo boljim životom. Oni su videli Ameriku veću od zbira naših pojedinačnih ambicija, veću od svih razlika po rođenju, bogatstvu ili stranačkoj pripadnosti.

To je putovanje koje mi nastavljamo danas. Ostajemo najprosperitetnija, najmoćnija nacija na Zemlji. Naši radnici nisu manje produktivni nego pre početka krize. Naši umovi nisu manje inventivni, naši proizvodi i usluge su traženi koliko i prošle nedelje, prošlog meseca ili prošle godine. Naš kapacitet ostaje neumanjen. Međutim, vreme stajanja po strani, zaštite uskih interesa i odbacivanja neprijatnih odluka - to je vreme svakako prošlo. Počev od danas, moramo se sabrati, otresti i započeti rad na snaženju Amerike.

Gde god da pogledamo je posao koji treba uraditi. Stanje ekonomije poziva na akciju, snažnu i odlučnu, i mi ćemo reagovati - ne samo da bismo stvorili nove poslove, već i da bismo postavili novi temelj razvoja. Izgradićemo puteve i mostove, električne mreže i digitalne linije koje "hrane" našu trgovinu i koje nas povezuju. Postavićemo ponovo našu nauku na mesto koje zaslužuje i postići tehnološka čuda koja će poboljšati kvalitet zdravstvene zaštite i smanjiti njenu cenu. Iskoristićemo sunce i vetar i tlo za pogon naših automobila i fabrika. I transformisaćemo naše škole i univerzitete da bi ispunili zahteve novog doba. Sve to mi možemo uraditi. I sve to ćemo uraditi.


Ima i onih koji u sumnju dovode veličinu naše ambicije - koji navode da naš sistem ne može da izdrži previše velikih planova. Njihovo pamćenje je kratko. Jer su zaboravili šta je sve ova zemlja već uradila; šta slobodni muškarci i žene mogu da postignu kada se mašta ujedini sa zajedničkim ciljem.

Ono što cinici ne shvataju je da se tlo pod njima pomerilo - da politički argumenti kojima su nas toliko dugo zasipali više ne važe. Pitanje koje danas postavljamo nije da li je naša vlada premala ili prevelika, već da li funkcioniše - da li pomaže porodicama da pronađu posao za pristojnu platu, negu koju mogu da priušte, dostojnu penziju. Tamo gde je odgovor "Da", krenućemo napred. Tamo gde je odgovor "Ne", programi će se završiti. A oni od nas koji upravljaju narodnim dolarima moraće da imaju na umu sledeće - da troše mudro, isprave loše navike i posluju na svetlosti dana - jer ćemo samo tako obnoviti vitalno poverenje između naroda i njegove vlade.

Pred nama nije ni pitanje da li je tržište sila dobrog ili zla. Njegova moć da generiše bogatstvo i proširuje slobodu je neprevaziđena, ali nas je ova kriza podsetila da bez pažljivog čuvara tržište može da se otrgne kontroli - i da nacija ne može dugo da napreduje ako favorizuje samo one koji zarađuju. Uspeh naše ekonomije je uvek zavisio ne samo od veličine našeg bruto nacionalnog proizvoda, već od stepena prosperiteta; od naše sposobnosti da svima pružimo priliku - ne iz sažaljenja, već zato što je to najsigurniji put do zajedničkog dobra.

Kada je reč o našoj zajedničkoj odbrani, mi odbacujemo kao lažan izbor između naše bezbednosti i naših ideala. Naši oci osnivači, suočeni s opasnostima koje teško možemo i da zamislimo, usvojili su povelju kojom osiguravaju vladavinu zakona i ljudskih prava, povelju proširenu krvlju generacija. Ti ideali i dalje osvetljavaju svet i mi ih se nećemo odreći zarad ugodnosti. Poručujemo svim ljudima i vladama koje nas danas gledaju - od najvećih prestonica do malog sela u kojem je rođen moj otac - znajte da je Amerika prijatelj svih nacija i svakog muškarca, žene i deteta koji žele budućnost ispunjenu mirom i dignitetom i da smo spremni da ih još jednom povedemo.

Podsetimo se da su se prethodne generacije suprotstavile fašizmu i komunizmu ne samo raketama i tenkovima, već čvrstim savezima. One su razumele da samo naša snaga nije dovoljna da nas zaštiti, niti da nam daje za pravo da radimo što nam je volja. Umesto toga su razumele da naša snaga raste ako se promišljeno koristi; naša bezbednost izvire iz pravednosti našeg cilja, moći našeg primera, kvaliteta poniznosti i obuzdavanja.

Mi smo čuvari tog nasleđa. Vođeni tim principima, možemo se suočiti s novim pretnjama koje zahtevaju još veći napor - čak još veću saradnju i razumevanje između nacija. Počećemo odgovorno da prepuštamo Irak njegovom narodu i iskovati s mukom stečeni mir u Avganistanu. Sa starim prijateljima i ranijim neprijateljima neprestano ćemo raditi na smanjenju nuklearne pretnje i globalnog zagrevanja. Nećemo se izvinjavati zbog svog načina života, niti ćemo oslabiti našu odbranu, a svima koji svoje ciljeve žele da ostvare terorom i ubijanjem nevinih poručujemo da je naš duh jači i da se ne može slomiti. Ne možete nas nadvladati i mi ćemo vas pobediti.

Jer mi znamo da je naše raznorodno nasleđe snaga, ne slabost. Mi smo nacija hrišćana i muslimana, jevreja i hindusa i ateista. U nas su utkani svi jezici i kulture, iz svih krajeva sveta. A pošto smo osetili gorak ukus građanskog rata i segregacije i pošto smo iz tog mračnog poglavlja istorije izašli jači i ujedinjeniji, ne možemo a da ne verujemo da će stare mržnje jednoga dana nestati; da će plemenske granice uskoro nestati; da će naša ljudskost ponovo otkriti samu sebe kako svet postaje manji i da Amerika mora da odigra svoju ulogu u uspostavljanju nove ere mira.


Za muslimanski svet tražimo novi put napred, zasnovan na zajedničkom interesu i uvažavanju. Liderima širom sveta koji žele širenje sukoba ili za slabosti u svom društvu okrivljuju Zapad poručujemo - znajte da će vas vaš narod ceniti i da će vam suditi po onome što možete izgraditi, a ne uništiti. Onima koji svoju moć grade na korupciji, prevarama i gušenju suprotnih mišljenja i stavova kažemo da su na pogrešnoj strani istorije, ali smo spremni da im przužimo ruku ako su oni voljni da otvore stisnutu pesnicu.

Spremni smo da zajedno sa narodima siromašnih država radimo kako bi njihove farme "cvetale" i potekla čista voda, da nahranimo izgladnela tela i gladne umove. A nacijama koje poput naše uživaju u relativnom izobilju kažemo da više ne možemo biti ravnodušni prema patnjama izvan naših granica niti možemo trošiti svetske resurse bez vođenja računa o efektima. Jer, svet se promenio i mi se moramo menjati s njim.

Dok ispitujemo put koji je pred nama, sećamo se s velikom zahvalnošću onih hrabrih Amerikanaca koji, upravo u ovom času, patroliraju udaljenim pustinjama i planinama. Oni imaju da nam kažu nešto danas, baš kao što pali heroji koji počivaju u Arlingtonu šapuću kroz vekove. Odajemo im počast ne samo jer su oni čuvari naše slobode, već i zbog toga štio su oni otelotvorenje duha služenja naciji, spremnosti da se smisao nađe u nečem većem od njih samih. Pa ipak, u ovom trenutku - trenutku koji će definisati jednu generaciju - to je duh koji mora da bude u svima nama.
I bez obzira na to koliko vlada može i mora da uradi, nacija zavisi i oslanja se na veru i odlučnost američkog naroda. Kroz najmračnije periode naših života vodi nas spremnost da se u dom primi stranac kada bujica probije nasip, nesebičnost radnika koji će sami skratiti svoje radno vreme da im prijatelji ne bi ostali bez posla. Hrabrost vatrogasaca koji se probijaju kroz hodnike ispunjene dimom i volja i požrtvovanost roditelja koji odgajaju svoj dete - na kraju odlučuju o našoj sudbini.

Izazovi pred nama su možda novi. Instrumenti kojima ćemo im se suprotstaviti su možda novi. Ali vrednosti od kojih zavisi naš uspeh - predan rad i iskrenost, hrabrost i poštenje, toelrancija i radoznalost, lojalnost i patriotizam - su stari i istiniti. To su bile tihe sile našeg progresa kroz istoriju. Od nas se zahteva povratak tim vrednostima. Od nas se zahteva i nova era odgovornosti - priznanje od strane svakog Amerikanca da imamo obaveze prema sebi samima, našoj naciji, svetu, obaveze koje ne prihvatamo gunđajući već rado i spremno, ubeđeni da nema ničeg što toliko ispunjava duh, što određuje naš karakter kao predavanje svim tim teškim zadacima.

To je izvor naše pouzdanosti i ubeđenja - saznanje da nas bog poziva da uobličimo neodređenu sudbinu.
To je smisao naše slobode i vere - zašto se muškarci i žene i dece svih rasa i svih religija mogu okupiti na proslavi u ovom veličanstvenom prostoru i zašto čovek čiji otac pre šezdeset godina možda ne bi bio uslužen u lokalnom restoranu može pred vama da položi najsvetiju zakletvu.


Zato obeležimo ovaj dan podsećanjem na to ko smo i koliko smo dugo putovali. U godini rođenja Amerike, u najhladnijem mesecu, mala grupa paitriota okupila se oko vatre na obali zaleđene reke. Prestonica je bila napuštena. Neprijatelj je napredovao. Sneg je bio isprskan krvlju. U trenutku kada je ishod revolucije bio najneizvesniji, otac nacije je naredio da se narodu pročitaju ove reči: "Neka se saopšti svetu sutrašnjice... da su se usred ledene zime, kada ništa osim nade i vrline nije moglo da preživi... grad i zemlja, uzbunjeni zajedničkom opasnošću, ustali da bi joj se suprotstavili."

Ameriko - gledajući u oči našim zajedničkim opasnostima, u ovoj zimi naših nedaća - ne zaboravimo ove besmrtne reči. S nadom i vrlinom još jednom se suprotstavimo ledenim strujama i prebrodimo oluje koje će doći. Neka deca naše dece kažu da smo, kada smo stavljeni na iskušenja, odbili da završimo putovanje, da se nismo okrenuli niti pokolebali i da smo očiju uperenih u horizont i sa božjom milošću nad nama poneli dalje veliki dar slobode i predali ga bezbedno budućim generacijama.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...