Zatišje u EU pred finansijsku buru

Nataša Jokić, Strazbur

Ukoliko Rim odbije da koriguje preveliki budžet, Evropska komisija bi mogla da ga odbaci. To bi moglo da otvori političku krizu između Italije i EU. U kombinaciji sa Bregzitom, to bi ozbiljno moglo da zaljulja evropski brod
(foto, italijanski premijer Đuzepe Konte)

Italijanski premijer danas bi trebalo da objasni Evropskoj komisiji zašto je njegova vlada 15. oktobra usvojila budžet čiji projektovani deficit daleko premašuje granice zadate evropskim pravilima o finansijskoj stabilnosti.

Evropski komesar za ekonomiju, nekadašnji francuski socijalistički ministar Pjer Moskovisi pozvao je predsednika Serđa Matarelu i vladu u Rimu da pošalju neki znak koji bi umanjio "zabrinutost na tržištu".

„Ko je gazda“

Italijanska vlada za iduću godinu predviđa potrošnju od 37 milijardi evra i deficit od 2,4 odsto ukupnog društvenog proizvoda. Poređenja radi  prethodna vlada projektovala je deficit od 0,8 odsto. Sastanak vlade održan u subotu u Rimu bio je, izgleda, veoma buran jer je Đovani Tria, ministar ekonomije pokazao da je spreman da izađe u susret molbama komesara Moskovisija i smanji projektovani budžetski deficit na 2,1 odsto.

"Nema govora", navodno je potvrdio podpredsednik vlade Luiđi di Maio (Pokret 5 zvezda ).

Zaplet oko italijanskog budžeta ima jasnu političku dimenziju. Ishod ove afere pokazaće „ko je gazda“: vlada Italije, koja se smatra suverenom, ili finansijska tržišta koja smatraju da u ime slobode poslovanja i demokratije mogu da drže svet u šaci.

Da bi sve bilo jasno, agencija Mudis (Moody's), za ocenjivanja finansijskog stanja preduzeća i država, snizila je u petak uveče ocenu Italiji (sa Baa2 na Baa3) čime obaveštava banke, investitore i ostale zainteresovane da je Italija skoro nesigurna zemlja.

Svi se sada pitaju kakve će biti posledice ako Rim odbije da koriguje budžet i napusti takozvanu politiku stezanja kajiša koja, uglavnom, dovodi do osiromašenja srednje klase, uništenja javnog sektora i jačanja prisustva velikih korporacija.

Razlog protiv zajedničkog budžeta

Vlada Đuzepea Kontea obećala je 750 evra za siromašne i nezaposlene, smanjenje poreza za mala i srednja preduzeća. Na prigovore Evropske komisije Italija odgovara da je njena privreda treća po snazi u Evropi i da je uvek plaćala sve dugove.

Italija pokušava da poput Portugalije, povećavajući ekonomski dug podstakne potrošnju i pokrene posustali ekonomski točak.

Finansijska politika Italije, koja kao da ne haje za evropske direktive, brine naročito severnoevropske države na čelu sa Holandijom. One u tome vide razlog više da odbiju i pomisao o formiranju zajedničkog evropskog budžeta.

Protivljenje evrozoni sa zajedničkim novčanikom, u kojoj štedljivi sever mora da plaća dugove "rasipnog juga", jedna je od glavnih propagandnih tema krajnje desne Alternativa za Nemačku (AfD), najveće opozicione partija u Bundestagu.

Pored političkog slabljenja kancelarke Merkel i njene stranke desnog centra CDU, italijanska budžetska politika predstavlja drugi ključni udarac federalističkim planovima francuskog predsednika Makrona za reformu evro-zone i EU.

Sâm Makron nema ni političku, ni ekonomsku zaleđinu da bi nešto bitno pokrenuo jer je njegova zemlja prezadužena. Pariz svakodnevno diže nove kredite da bi otplatio kamate, tako da je stabinost Francuske zapravo u rukama banaka i njihove dobre volje da joj pozajmljuju novac po niskim kamatama.

Najava političke krize u EU

Prošlog meseca Fič, jedna od najvećih agencija za ocenjivanje finansijskog stanja preduzeća i država, snizila je ocenu za više italijanskih banaka. Krajem oktobra i "Fič" i druge agencije mogle bi dodatno da snize ocenu.

Ukoliko Rim odbije da koriguje budžet, Evropska komisija bi mogla da ga odbaci. To bi moglo da otvori političku krizu između Italije i EU. U kombinaciji sa Bregzitom, to bi ozbiljno moglo da zaljulja evropski brod. Evropski mediji već objavljuju rezultate istraživanja javnog mnenja po kojima većina Italijana navodno želi da njihova zemlja izađe iz EU.

Evropska komisija tvrdi da "drži na oku" i budžet Portugalije takođe zbog prekoračenja propisane visine.  Slučaj ove zemlje međutim samo je izoštrio sliku o Evropskoj komisiji kao birokratskom centru, čije članove niko nije izabrao, koji služi pre svega bankama i korporacijama, a ne građanima.

Vlada u Lisabonu može da se pohvali spektakularnim uspesima upravo zahvaljujući činjenici da je otkazala poslušnost neoliberalniom diktatu Brisela po budžetskom pitanju, kako to sada čini i Italija. Obustavila je politiku takozvane štednje i "stezanja kajiša". Povećala je minimalne plate i ograničila mogućnost zapošljavanja na određeno vreme podstičući zapošljavanje "za stalno". Potrošnja je pokrenuta, nezaposlenost se smanjila, privredni rast je stabilan, izvoz se povećao. Krediti su, istina, povećani.

„Ekstremni scenario“ - panika među inverstitorima

Lideri evro-zone razgovarali su na samitu u Briselu prošle nedelje o uspostavljanju Evropske bankarske unije - neke vrste evropskog monetarnog fonda kroz koji bi države članice solidarno pomagale zemljama koje se nađu u finansijskim teškoćama.

Mnogi u EU sumnjaju da bi ti evropski mehanizmi solidarnosti mogli zaista da pomognu Italiji ukoliko finansijska tržista ovoj zemlji okrenu leđa.

Svi pogledi sada su uprti u agencije za finansijsko ocenjivanje čiji je osnovni posao da vrednuju finansijsko zdravlje preduzeća i država kao i sposobnost da vraćaju dugove.

Šta ako se agencijske ocene za italijanske banke i državu pogoršaju i šta ako investitori počnu da paniče? Kakve će biti posledice po Italiju i po evro-zonu? Neki ekonomisti sada čak pominju "ekstremni scenario" po kome bi se evrozona suzila samo na Nemačku i njoj bliske "sigurne" zemlje.

Moćne agencije sumnjivog ugleda

U opštoj nesigurnosti i nagađanjima nameće se pitanje ko su ove agencije od kojih drhti i Evropska Unija i države i narodi? Ima ih oko 150 na svetu ali samo tri imaju faktički monopol i njihova reč predstavlja zakon za celu finansijsku planetu. Sve tri su privatne, sve tri su američke i rade po plaćenoj porudžbini onih koje ocenjuju.  Prve dve agencije su Mudis  i Standard end Purs koje zajedno drže 80 odsto tržišta. Treća agencija je Fič rejtings i poseduje 14 odsto tržišta. Zajedno one imaju 94 odsto svih klijenata na svetu što objašnjava njihov ogroman uticaj na berze i investitore. Odatle i optužbe protiv njih za „trojni monopol“ na planeti.

Nema garancije da su ove agencije objektivne i da ne rade u interesu poručioca. Uglavnom, sve što se dešava u pozadini porudžbine „nevidiljivo“ je  jer, po zakonu, predstavlja „poslovnu tajnu“.

Uticaj agencija je ogroman. Kada agencija dâ pozitivnu ocenu finansijskog zdravlja neke države ili preduzeća, onda oni mogu da pozjamljuju novac pod povoljnim kamatama. Ako je, međutim, ocena negativna – kamatne stope za kredite skaču i spekulatori zarađuju novac.

Agencije za finansijsko ocenjivanje stvorene su sedamdesetih godina u SAD. U samom početku radile su za preduzeća ali su svoje usluge ubrzo proširile i na države.

Ugled ovih agencija je pod velikom sumnjom još od 2008. godine kada je došlo do finansijske krize zbog prezaduženosti pojedinaca koju mnogi finansijski stručnjaci nazivaju „velikom svetskom prevarom“. Do eksplozije finansijskih tržišta i banaka došlo je pošto se ispostavilo da su vrednosni papiri bez ikakve garancije u vrednosti od 550 hiljada milijardi dolara prodavani su na sve strane sveta.

Ovi zapravo bezvredni papiri prodavani su pre 2008. godine  u paketima obligacija koje su dobijale najpozitivnije finansijske ocene od strane agencija. Te ocene počivale su međutim na nepostojećem novcu kreditora za koji se znalo da ga prezaduženi pojedinci nikada neće moći da vrate.

Agencije su dakle u isto vreme i piromani i vatrogasci čiji rad niko ne može da kontroliše.

Neodgovorni krivci za krizu i nove političke kombinacije

U vreme izbijanja prve finansijske krize 2008. godine i finansijske katatsrofe u koju je potonula Grčka, Evropska Unija je najavljivala stvaranje evropskih finansijskih agencija sličnog tipa kako bi se stvorila konkurencija trima američkim. Govorilo se i o tome da EU formira  javnu – dakle, neprivatnu – agenciju za finansijsko ocenjivanje. 

Italijanski primer sada nas samo podseća da je sve to bila prazna priča institucija u Briselu, namenjena umirivanju javnog mnenja, i da niko nikada nije zaista odgovarao za izazivanje finansijske krize.

U očekivanju kazne iz Brisela i kazni iz misterioznih agencija za ocenjivanje finansijskog stanja, rimski ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini najavio je da bi mogao da se kandiduje za mesto predsednika Evropske komisije koji iduće godine treba da nasledi luksemburžanina Žan Klod Junkera.

Njegova izjava protumačena je u evropskim medijima kao provokacija. Ipak, ukoliko bi Salvini zaista i podneo kandidaturu za prvog čoveka Evropske komisije to bi svakako još više produbilo jaz između takozvanih suverenista i takozvanih progresista u Evropskoj uniji.

Da iza finansijskih mera i strategija stoje političke kombinacije i savezi potvrdila je i Salvinijeva nedavna poseta Moskvi gde je izjavio da će se njegova zemlja usprotiviti evropskim sankcijama Rusiji koje su još na snazi.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...