Zašto EU (tek sada) kažnjava Orbana?
Da bi uoči izbora za Evropski parlament sprečila dalju "orbanizaciju" u redovima Evropske narodne stranke, nemačka kancelarka odlučila se za taktiku "zavadi ekstremne elemente u sopstvenim redovima pa vladaj": kaznila je Orbana, a podržala nemačkog konzervativca Vebera
(Strazbur, 12.09.2018 - sednica Evropskog parlamenta posvećena merama protiv vlade mađarskog premijera Viktora Orbana )
Evropski poslanici zatražili su od Evropskog saveta koji čine šefovi država i vlade EU da se Mađarska kazni, između ostalog, privremenim oduzimanjem prava glasa u institucijama EU. Mađarskoj se pripisuje da krši osnovna načela i vrednosti EU vezana za funkcionisanje pravne države i ljudska prava, da u njoj vladaju korupcija i ekonomija "ortačkog" tipa, da su na tendere "pretplaćeni" članovi premijerove porodice i njemu bliski oligarsi.
Upravo je stranačka grupa Evropske narodne partije (EPP), kojoj pripadaju i sâm Orban i njegova stranka Fides, dala presudne glasove za podršku Rezoluciji o kažnjavanju Mađarske. EPP okuplja poslanike iz evropskih stranaka desnog centra i konzervativnih partija.
Strazbur, 12.09.2018 – glasanje na sednici Evropskog parlamenta za mere protiv vlade mađarskog premijera Viktora Orbana
Simbolični gest ili istorijski događaj ?
Naravno skoro niko ne veruje da će Savet EU zaista kazniti Mađarsku. Za odluku je potrebna podrška bar četiri petine od 27 država. Ipak, glasanje o merama protiv Mađarske ima simbolički značaj.
Mnogi su ovo izjašnjavanje u Evropskom Parlamentu već nazvali istorijskim jer, navodno, predstavlja početak podela unutar evropskih konzervativnih stranaka i stranaka desnog centra čiji su članovi razjedinjeni oko migrantske politike. Ovu tezu ilustruju činjenicom da je od 218 poslanika Evropske narodne partije (desni centar i konzervativci), 116 glasalo za kažnjavanje mađarske vlade i vlade njihovog člana Viktora Orbana.
Bilo da je zaista reč o istorijskom događaju ili ne, ostaje pitanje zbog čega je Evropska unija tek sada odlučila da kazni Orbana i zašto baš Mađarsku? Kada je to 2014. godine predložio predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker, Evropska narodna partija odlučno je Orbana uzela u zaštitu.
Niko ništa nije rekao kada je Orban držao skandalozne antisemitske govore kao (a možda i zaista) prepisane iz Gebelsovih brošura. Niti kada je kršio temeljne evropske konvencije, na primer, uskraćujući hranu migrantima i ratnim izbeglicama iz Sirije kojima je odbijen zahtev za azil, dok još nisu bili napustili mađarsku teritoriju.
Naprotiv, predsednik Evropske narodne stranke (EPP) Žozef Dol upućivao mu je posle toga javno najlepše želje za pobedu na izborima. Manfred Veber, predsednik EPP grupe u Evropskom parlamentu (EP), saučesnički mu je na društvenoj mreži tviter poručivao da "moramo da odbranimo našu evropsku kulturu i utvrdimo šta je naš identitet".
Strazbur, 12.09.2018 – aplauz posle glasanja na sednici Evropskog parlamenta za mere protiv vlade mađarskog premijera Viktora Orbana
„Desna politička revolucija“
Pozadina ovog zapleta je politička i ekonomska.
Na političkom planu kažnjavanje Orbana je prigodno, ono je u funkciji prestrojavanja za izbore za Evropski parlament. Evropska narodna stranka (EPP) je već decenijama najjača politička grupa u Evropskom parlamentu gde se donese 80 odsto zakona važećih u državama članica Unije.
Niko više nema iluzija - na idućim evropskim izborima doći će do do političkog zemljotresa. Proporcija snaga u Evropskom parlamentu biće izmenjena. Očekuje se veliki prodor krajnje desnice - jedinog nosioca ideje povratka države-nacije i odustajanja od evropske federalizacije.
Socijaldemokrate, kao potencijalni nosioci ideje države-nacije, socijalne politike i umerene državne kontrole kapitala - odavno su isčezli i zaboravljeni. Učestvovali su u svojoj sahrani i, uglavnom iz karijerističkih razloga, uskakali osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka u voz neoliberalizma.
Socijalisti, tradicionalno druga grupa po broju poslanika u EP, svakako će potonuti, što zbog Bregzita, što zbog slabljenja socijalista u Francuskoj i Italiji.
Poput kancelarke Merkel, tradicionalne partije desnog centra okupljene u Evropskoj narodnoj partiji (EPP) ugrožene su pre svega zbog umerenosti u pogledu migrantske politike. EPP mora sada da reši rebus kako da spreči da stranke desnog centra sa političke scene ne istisnu ekstremisti iz Italije, Mađarske, Austrije, Poljske, ali i Holandije, Švedske i ostalih država.
U Evropi je u toku desna politička revolucija koja nosi radikalne odgovore i rešenja. Stranke desnog centra htele bi da tu revoluciju kontrolišu pružajući joj ruku saradnje ali samo do izvesne mere kako i same ne bi postale krajnja desnica i, poput socijaldemokratije, nestale sa političke scene.
Obuzdavanje „orbanizacije“
U ovakvom kontekstu Viktor Orban postao je žrtva sopstvenog uspeha. Nemačka kancelarka nije zaboravila da joj se Orban 2015. godine otvoreno suprotstavio po pitanju migranata. Štaviše, ostatak Evrope prihvatio je tada njegovu, a ne kancelarkinu koncepciju rešavanja problema. EU je odlučila da zatvori vrata migrantima i postigla dogovor sa Turskom da ih ona zadrži na svom tlu.
Mnogi su uočili da je tada došlo do "orbanizacije" Evropske narodne partije, vodeće snage u Evropskom parlamentu koja okuplja evropski desni centar i konzervativce. "Orbanizaciju" odnosno klizanje ka krajnjoj desnici, potvrđuje i činjenica da su se evropske institucije "pravile mrtve" kada je austrijski kancelar Kurc u svoju vladu krajem prošle godine uključio populističku FPO (Austrijska narodna partija) blisku neonacistima. Setimo se da je EU 2002. godine uvela sankcije Austriji jer je u vladu tada ušla ekstremna desnica.
Da bi sprečila "orbanizaciju" u redovima Evropske narodne stranke, nemačka kancelarka odlučila se za taktiku "zavadi ekstremne elemente u sopstvenim redovima pa vladaj". Zato je donela odluku da podrži kandidaturu Manfreda Vebera, bavarskog konzervativca iz CSU, za funkciju predsednika Evropske komisije.
Zauzvrat, Manfred Veber, šef grupe EPP u Evropskom Parlamentu, isti onaj koji je pre nekoliko meseci Orbanu pisao poruke o odbrani evropske kulture, sada je glasao za kažnjavanje Mađarske. Išao je dotle da je u poslaničkoj debati opomenuo Orbana, prisutnog u sali, da ne može da se predstavlja kao branitelj hrišćanske Evrope od islamizacije i migranata. "Ustanovili smo ljudska prava, a ne hrišćanska prava", podsetio je Veber Orbana na evropske vrednosti.
Berlin, 12.09.2018 - kancelarka Angela Merkel dolazi na sednicu Bundestaga
Odluka Evropskog parlamenta – stigla iz Berlina
Veberova CSU - bavarska konzervativna stranka, je sestrinska partija Merkelkine partije desnog centra CDU. Bavarski konzervativci deo su "velike vladajuće koalicije" koju kancelarka Merkel s mukom održava na okupu. Zbog svoje imigrantske politike, Merkel je meta sve žešćih kritika. CSU, uoči oktobarskih izbora u Bavarskoj, ne krije da joj je bliži austrijski kancelar Kurc i krajnje desna Alternativa za Nemačku, najjača opoziciona stranka u Bundestagu zavnični partner nacističke, "ulične" grupe Pegida.
Podrška Veberovoj kandidaturi ujedno je i politički gest dobre volje kancelarke koja pokušava da učvrsti raslabljeno savezništvo sa bavarskim kozervativcima i tako izbegne raspad "velike koalicije" i prevremene izbore.
Ako se detaljnije pogleda rezultat glasanja u Evropskom parlamentu u prilog kažnjavanja Mađarske, vidi se da kancelarka nije dobila podršku bavarskih konzervatiovaca u zamenu za podršku Veberovoj kandidaturi za funkciju predsednika Evropske komisije. Naime, od pet bavarskih konzervativaca iz CSU koliko ih je bilo u Strazburu, samo jedan jedini glasao je za kažnjavanje Mađarske. Manfred Veber, naravno.
Nije slučajno u utorak, posle poslaničke rasprave u Evropskom parlamentu, Orban izašao iz plenarne sale i izjavio novinarima "Nismo mi naivni. Znamo da je odluka Evropskog parlamenta doneta na drugom mestu - u Berlinu !".
Rezoluciju o kažnjavanju Mađarske izričito je podržao su čak i Orbanu ideološki blizak austrijski kancelar Kurc. Poruka je jasna: Orban treba da odustane od pretenzija da je on vođa pobune država - nacija iz srednje Evrope (Poljska, Češcka, Slovačka, Mađarska) i alpske Evrope (Italija, Austrija, Bavarska) u odbrani "evropske civilizacije".
Govori se da možda predstoji isključenje Orbanove stranke Fides iz EPP, ali je malo verovatno da će se to dogoditi pre evropskih izbora u maju. Takva mera mogla bi da bude kontraproduktivna i pruži Orbanu mogućnost da se predstavlja kao politički mučenik i iskoristi gnev evropskih građana protiv evropske birokratije, nedemokratskog odlučivanja u EU, korupcije, zaštite bankarskih i industrijskih interesa umesto građanskih i svega ostalog što paradoksalno dele sa Orbanom.
Svetinja „evopskih vrednosti“
Pored ovih, političkih, postoje i ekonomski razlozi zbog kojih je Evropska Unija tek sada odlučila da Orbanu zapreti kažnjavanjem. Naime, Orban je pokrenuo mađarizaciju mađarske privrede čime je dirnuo u interese banaka i industrije.
Pošto je neoliberalna ekonomija tržišta koje se samo organizuje, doktrinarna obaveza država EU, upisana u Lisabonski ugovor, Orban je ovde prekršio evropska pravila ili, kako se kaže, "evropske vrednosti".
Nemačka industrija i banke ovoga puta sigurno nisu imale ništa protiv da kancelarka i EU malo zaprete Orbanu u znak opomene.
Mađarska se i dalje nalazi među deset zemalja u svetu najinteresantnijih za strana ulaganja. Poreska stopa za preduzeća iznosi 9 odsto i spada među najniže u EU. Sindikati su slabi što investitori smatraju izuzetno povoljnim. Strana preduzeća u Mađarskoj, na primer, ne moraju da se "muče" sa kolektivnim ugovorima koji radnicima i sindikatima na primer u Nemačkoj, garantuju znatna prava i moć. Saobraćajne veze i mogućnosti transporta su dobre, radnici su obučeni, rade za plate znatno niže od zapadnih, dobavljači su kvalitetni.
Sve bi ovo bilo takoreći kao iz bajke da premijer Orbanova vlada nije počela da sprovodi propagandu protiv stranih investicija i to, tobož, iz patriotskih razloga. Velika preduzeća, kao recimo banke i lanci supermarketa, mogli su ranije da eksploatišu i izvlače profite kako hoće kao u periodu prvobitne akomulacije kapitala. To više nije slučaj.
Prema podacima Instituta za međunarodne ekonomske studije iz Beča jedino nemačka industrija, pre svega automobilska, uživa posebnu zaštitu u Mađarskoj i nije meta propagande. Zauzvrat BMW, Audio i Mercedes investrali su milijarde evra.
Grešna „mađarizacija“ mađarske privrede
Strana preduzeća, koja hoće da ostanu, prećutno prihvataju obavezu da se ne suprotstavljaju mađarskoj vladi i ne budu konkurencija preduzećima u vlasništvu mađarskih oligarha. Ukoliko to učine dospeće na patriotsku listu nepoželjnih stranih eksploatatora.
Potvrđujući ovu sliku, pariski "L Mond" preneo je nedavno da strani investitori napuštaju čitave sektore mađarskog tržišta bilo da je reč o bankama, energetici, uslugama ili distribuciji. Navodi se da je vladin intrevencionizam glavni razlog odlaska stranaca. Uvedene su takse na bankarski sektor koji je do 2010. godine bio čak 80 odsto u privatnom vlasništvu, podržavljeni su privatni penzijski fondovi, ređaju se nacionalizacije, konfiskacije, uvećavaju porezi.
"Od 2010. godine kada je Orban došao na vlast mađarska privreda je mađarizovana i prestala je da bude najotvorenija ekonomija iz regiona srednje i istočne Evrope", izveštava ovaj francuski dnevnik.
"L Mond" prenosi svedočenja francuskih preduzetnika da se kandidature stranih preduzeća odstranjuju čim se raspišu tenderi za poslove finansirane iz evropskih fondova kako bi te poslove dobili oni koji su bliski Orbanovoj partiji Fides. U poslednjem izveštaju nevladine organizacije Transparnesi internešenel korupcija u EU jedino je veća u Bugarskoj.
Strazbur, 12.09.2018 - predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker na sednici Evropskog parlamenta u Strazburu
Merkel ili Orban
Ostaje neizvesno da li će Orban odlučiti da se malo "primiri" bar dok ne prođu evropski izbori u maju iduće godine. Ako on odluči da se suprotstavi kancelarki, igrajući ulogu vođe pobune, to znači da računa na njen pad i raspad njene koalicije socijal-demokrata, desnog centra i bavarskih konzervativaca.
To takođe znači da Orban procenjuje da u Nemačkoj predstoji trijumf krajnje desne Alternative za Nemačku (AfD) u koju prelazi razočarano članstvo CDU. Ovakav ishod nije isključen tim pre što se zna da rukovodstvo AfD ima jake veze i podršku u finansijskim i industrijskim krugovima.
Ukoliko bi se ovakav preokret u Nemačkoj dogodio bila bi to, indirektno, i pobeda Orbana protiv Merkelove slična onoj iz 2015. godine po pitanju migracija. Politička zbivanja u Nemačkoj vezana su sa političkom orjentacijom EU po principu spojenih sudova. Ukoliko se Merkel ne izbori sa ekstremizacijom u svoj partiji CDU i Evropska narodna partija, decenijama vodeća snaga na evropskoj političkoj sceni, iskliznuće u dalju "orbanizaciju". To će se onda sigurno odraziti i na rezultate na predstojećim izborima za Evropski parlament.
Ukoliko Merkel izgubi, moguće je da će 12. septembar 2018. godine - dan kada je EP glasao za kažnjavanje Mađarske - ipak ostati upisan u istoriji kao početak desne političke revolucije u Evropskoj uniji, dan kada je Orban počeo da dobija oreol političkog heroja.