Zašto Putin ne žuri u Vašington

Petar Popović

“Da li je Rusiji potrebno da se saglašava s Trampovom igrom i da se prema mogućnosti jesenje posete odnosi ozbiljno?” Nije, vaistinu, “dok Amerika sama ne raščisti sa sobom.”, pita i odgovara Fjodor Lukjanov, predsednik ruskog foruma za spoljnu politiku
(foto, Vladimir Putin i Donald Tramp)

Iznenadni poziv Donalda Trampa da predsednik Rusije Vladimir Putin “do kraja godine” poseti Vašington, kako je šef SAD bio naznačio Džonu Boltonu, savetniku predsednika za bezbednost zaduženom pre deset dana da ideju o poseti iznese Moskvi – odložen je već ove nedelje u stranu zbog nedovoljno entuzijazma kod Rusa.

Obrt nije na taj način objašnjen od Bele kuće, ali jeste od štampe. Britanski Gardian je, na primer, objavio da je Putinov savetnik za spoljnu politiku Jurij Ušakov “prosuo hladnu vodu po izgledima da Putin prihvati Trampov poziv da poseti Belu kuću”, izjavom novinarima u Rusiji da se Moskva ne sprema za sastanak u Vašingtonu.

Ima “drugih opcija koje bi naši lideri mogli imati u vidu”, rekao je Ušakov, pomenuvši u kontekstu stvari sastanak Grupe 20, krajem novembra u Argentini ili pak neki drugi međunarodni događaj, kojem bi prisustvovala obojica lidera, objavio je Gardian.

“Tramp odavno želi da Putina dovede u Vašington na sastanak. Predsednik je Putina sreo na margini dva međunarodna samita prošle godine, prvo u Nemačkoj potom u Vijetnamu – i oba puta je pozvao svog ruskog kolegu u Belu kuću, saglasno izjavama tri sadašnja i bivša službenika administracije”, objavio je Gardian i dodao da je šef SAD “obnovio poziv za sastanak s Putinom proletos”.

Neka se prvo slegne prašina

Stav Kremlja da se Putin i Tramp mogu sresti i negde drugde, na primer u Argentini, i usput, ne u formi još jednog samita, objašnjen je u izvesnoj meri i navodima moskovske Rasijske gazete, takođe o izjavi Ušakova – ali s više pojedinosti. Na primer, o američkom kontroverznom političkom reagovanju na susret Trampa i Putina u Helsinkiju 16. jula, jedva nedelju dana pre vesti o pozivu u Vašington.

“Vama je poznato kakva je atmosfera u Americi povodom ishoda susreta (u Helsinkiju). Sada je potrebno pričekati, da se prašina slegne, pa se posle može, u radnom maniru, raspravljati o svim tim pitanjima. Ali ne ovog časa”, izjavio je savetnik Kremlja za spoljnu politiku.

Trampa “ometaju” u pokušaju normalizacije odnosa s Moskvom, prenela je RG iz izjave Ušakova.

Inače, u Helsinkiju, Tramp i Putin saglasili su se o svrsishodnosti postojanog kontakta SAD i Rusije, te i da je potrebno produžiti susrete, objavila je RG.

Američki politički cunami

Okolnosti koje bi, ovako, “ne žureći u Vašington”, Moskva mogla imati na umu, upečatljivo nagoveštava Fjodor Lukjanov, ruski politolog i novinar, međutim i predsednik Saveta za spoljnu i odbrambenu politiku Kremlja, u kolumni “Politika, interna i eksterna”, takođe u Rasijskoj gazeti.

Jedva deset dana posle “Helsinkija”, američki politički prostor liči kao da je njime “protutnjao cunami”, piše Lukjanov.

Gledano sa strane, “to, blago govoreći, deluje skoro egzotično”.

“Veći deo štampe i značajan deo političke klase sladostrasno uživaju u pretstavljanju svoje super-sile nalik banana-republici, kojom se upravlja spolja (iz Kremlja)”, kaže Lukjanov.

Ranije, “propagandisti su obično nastojali suprotno, da svojoj zemlji pripišu dodatnu moć i mogućnosti”, ali sada, “sve je drugačije”.

“Krajnje instrumentalizovano – spoljna politika je postala sredstvo unutrašnje borbe. Diskreditacija Trampa toliko je važna da usputna šteta, u vidu narušenog ugleda SAD, ne igra više nikakvu ulogu”, piše autor. Lukjanov međutim zapaža i “glavni paradoks” takvog stanja, izražen ispitivanjem mišljenja Trampovih pristalica – jer “bura na vrhu” kod njih ne proizvodi učinak.

Ispada da “demokratski establišment” tuče, ali da zrna ne pogađaju pravi cilj.

Trampovi šaroliki sledbenici malo mare za spoljnu politiku. “Neupamćena histerija povodom Rusije” prolazi “u značajnom stepenu” mimo njih. “Trampistima”, Rusija nije prioritetna tema.

Treba li Rusiji Trampova igra

Analizirajući poziv Putinu u Vašington unutar okvira takvih okolnosti, Lukjanov procenjuje da Trampova inicijatova “nije u vezi s tim što on pridaje toliki značaj odnosima s Moskvom”.

Tramp, autorov je utisak – hoće “da svima dokaže svoju nepotopljivost”, i sposobnost da putem koji je izabrao sledi bez obzira na to šta kažu neistomišljenici.

Od početka je izjavljivao da želi “normalizaciju” s Putinom, kako bi se izbavio nekih, za njega ne sasvim velikih problema kao što je Sirija a, eventualno, i pridobio Rusiju naspram Kine, makar i u formi neutralnosti.

“Da li je Rusiji potrebno da se saglašava s Trampovom igrom i da se prema mogućnosti jesenje posete odnosi ozbiljno”, pita kroz poentu svog osvrta na “cunamijem” pogođenu političku scenu Amerike Fjodor Lukjanov.

Nije, vaistinu, dok Amerika sama ne raščisti sa sobom.“Susreti na vrhu, kakve pamtimo iz prošlosti, danas jednostavno ne funkcionišu onako kao nekada ranije”, glasi finalna poenta autora.   

Previd ruske ležernosti

Trampov poziv Putinu u Vašington objavljen je tri dana posle susreta šefova sila 16. jula u Helsinkiju, objavili su Rojters, i manje-više sve druge agencije i glasila.

Još sedam dana kasnije, ponovo je pred javnošću bio Bolton, ovoga puta govoreći da je šef SAD u međuvremenu korigovao kalendar svojih službenih zakazivanja, i da se datum neutvrđene posete šefa Rusije pomera za početak sledeće godine.

“Predsednik veruje da bi sledeći bilateralni susret s predsednikom Putinom trebalo da usledi posle lova na veštice povodom Rusije, tako da smo se složili da to bude posle početka godine”, izjavio je savetnik Bele kuće za bezbednost.

Nova odluka široko je publikovana. Svi odreda pišu o Trampovim političkim potrebama i pobudama. Ali, retko da je koja od medijskih tribina zapazila da je korekciji u kalendaru Bele kuće prethodila nezainteresovanost Kremlja za brzi “samit-2”. Ono o čemu je govorio Ušakov. Ili, što pita Lukjanov – da li je

Rusiji “potrebno da se saglašava s Trampovom igrom?”

Dok, moglo bi se dodati, Moskva ne vidi ishod predstojećih izbora za Kongres i stvarni rejting republikanaca – glavni indikator podrške koju uživa ili ne uživa predsednik Donald Tramp.

U slučaju katastrofe američkih konzervativaca moglo bi se dogoditi da “samita-2” čak i ne bude. Kampanja za Kongres mogla bi se pretočiti u početak predsedničke, a u njoj bi već mogao i biti i ne biti Donald Tramp.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...