ENERGETIKA U SENCI VANREDNIH IZBORA

Jelica Putniković

Državnim preduzećima Elektroprivreda Srbije i Naftna industrija Srbije AD, može desiti da zbog izbora budu “žrtveni jarci”

Posle nedelje u kojoj je, zbog poskupljenje struje i naftnih derivata, najavljeno poskupljenje hleba za više od 10 odsto, građani Srbije su od premijera i predsednika Srbije obavešteni da će u maju biti parlamentarni izbori. Na prvi pogled, ova politička najava deluje kao bitnija od toga što je, u momentu poskupljenja, prosečna cena kilovat sata električne energije “skočila” 3,2 odsto za domaćinstva i gotovo 18 procenata za neke kategorije takozvanih industrijskih potrošača, ili to što je cena litra bezolovnog benzina stigla na samo 15 para niže od “psiholoških” sto dinara.

   

Ako parlamentarni izbori u Srbiji stvarno budu održani 11. maja, letos ćemo, najverovatnije, gledati reprizu prošlogodišnjeg konstituisanja narodnog parlamenta i vlade, republičkih institucija zbog čijeg (ne)delovanja je u prethodnom periodu narod na svojim leđima i bukvalno osetio posledice bavljenja visokom politikom umesto konkretnim državnim poslovima koji bi zemlju izvukli iz ekonomske krize, pokrenuli privredu, smanjili nezaposlenost i doprineli poboljšanju standarda.

 

Kako su, međutim, i Elektroprivreda Srbije i Naftna industrija Srbije AD i dalje državna preduzeća, lako nam se može desiti da zbog izbora, koji se u Srbiji smenjuju skoro kao godišnja doba, ove dve kompanije i bukvalno budu “žrtveni jarci”.

 

Treća godina privatizacije NIS-a

Podsetimo, raspisivanje tendera za privatizaciju NIS-a najavljivano je odmah pošto su 2005. godine iz tadašnjeg javnog preduzeća izdvojeni Srbijagas i Transnafta. Zadatak da predloži najbolji scenario za privatizaciju akcionarskog društva NIS dobio je konzorcijum Meril Linč - Rajfajzen Investment ali, zbog izbora i natezanja s konstituisanjem Skupštine i Vlade nije se ni otpočelo sa raspisivanjem tendera za prodaju NIS-a AD. U međuvremenu je NIS postao svojevrsna moneta za potkusurivanje u međudržavnom, rusko-srpskom energetskom aranžmanu, jer Gazprom nije hteo ni da razmatra mogućnost da gasovod Južni tok prođe kroz Srbiju ako mu u istom paketu ne bude prodat 51 odsto akcija srpske državne naftne kompanije.

 

Mada su do sada u ovom projektu potpisana dva dokumenta (u Kremlju i na Dedinju) preostalo je još dosta usaglašavanja aneksa i ugovora do potpisivanja konačnog ugovora i njegove ratifikacije u ruskoj Dumi i srpskoj Skupštini. Za Moskvu je, doduše, jasno. Pregovori su otpočeli pod pokroviteljstvom ruskog predsednika Vladimira Putina a u Beogradu je, u finišu svoje, pokazalo se uspešne, predsedničke kampanje, potpise nadgledao njegov naslednik Dimitrij Medvedev. Gazprom svakako neće odustati od toga da Gazpromnjeft postane većinski vlasnik NIS-a, kao ni od toga da na trasi Južnog toka bude dovršeno podzemno skladište prirodnog gasa u Banatskom dvoru.

 

Pretpostavke ministra Dinkića

U Beogradu se, međutim, svašta može desiti. Evidentno je da su sadašnji prvaci srpske politike, lider DSS-a i premijer Vojislav Koštunica i lider DS-a i predsednik države Boris Tadić zdušno podržali energetsku saradnju sa Rusijom. Tadiću je, nesumnjivo, značilo i to što je 25. januara u Kremlju prisustvovao potpisivanju međudržavnog sporazuma. Ali, sada je pitanje kako će birači u novom odmeravanju političkih snaga u Srbiji vrednovati rusku energetsku ponudu, kao uostalom i zalaganje Moskve u međunarodnim aktivnostima srpske diplomatije da samoproglašenje države Kosova ne bude prihvaćeno u Ujedinjenim nacijama i Evropskoj uniji. Jer, svih ovih dana čuli su se kritičari toga što se NIS (pro)daje ispod cene Rusima, umesto da bude raspisan tender na kojem bi, kako tvrdi lider G17 plus i još aktuelni ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić, bila postignuta cena veća od dve milijarde evra. Gazpromnjeft je, da podsetimo, za 51 odsto NIS-a spreman da plati 400 miliona evra i da u modernizaciju uloži još 500 miliona.

Nije Dinkić usamljen u ovakvim stavovima. Čini su da su najglasniji iz LSV a njihov lider, Nenad Čanak je juče u Kanjiži izjavio da se politika Srbije ne nalazi u Kosovu, nego “u Naftagasu, Elektroprivredi i Vojvodini, jer”, kako reče, ”tu su pare.”

 

Različito za Srbe i Bugare

I američki analitičar Martin Šlecinger je za Glas Amerike rekao da je “loše za budućnost Srbije da postane ruski spoljnopolitički satelit u regionu”. Šlecinger, takođe, energetsku saradnju Srbije sa Rusijom poredi ulogom koju u odnosu na Moskvu ima Belorusija. Zanimljivo je, međutim, da se po pitanju energetskog aranžmana sa Rusijom zapadni analitičari kritički ne oglašavaju na temu toga što je Bugarska, na primer, sa Rusijom dogovorila najpre gradnju naftovoda a u januaru i gasovoda Južni tok.

 

Sam Južni tok je za Srbiju posebno značajan zbog toga što će joj obezbediti alternativni pravac za snabdevanje prirodnim gasom, tako da više ne zavisi samo od snabdevanja preko Mađarske. Za srpsku privredu, međutim, još je važnije to što bi izgradnja ovog cevovovda u narednih nekoliko godina značila ulaganje od oko milijardu dolara. Takva finansijska injekcija svakako bi bila podsticaj ovdašnjoj privredi koja od 2000. godine živi od donacija i pokušava da se iz učmalosti podigne retkim investicijama ili skupim kreditima.

 

Kupci rafinerija koje su im nepotrebne

U slučaju da se na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji karte podele tako da vladajuća većina bude protiv rusko-srpske energetske saradnje pa propadne aranžman sa Gazpromom, moglo bi se desiti da već krajem 2008. godine bude raspisan tender za prodaju NIS-a. Pitanje je, međutim, koliko će zainteresovani kupci (za sada kao potencijalno najozbiljniji slove austrijski OMV i mađarski MOL) biti spremni da ponude.

 

U međuvremenu rafinerije u Pančevu i Novom Sadu se ne modernizuju a konkurencija u okolnim zemljama ne sedi skrštenih ruku. OMV i MOL imaju najmodernije rafinerije u ovom delu Evrope i pitanje je da li bi se njima isplatilo da ulažu u NIS-ove ili bi im bilo isplativije da Dunavom dovoze derivate na srpsko tržište. Transport derivata Dunavom je, inače, adut na koji računa i Gazpromnjeft. S tim što ova ruska firma na Balkanu nema svojih rafinerija i što, kako tvrde, planiraju da iz Pančeva i Novog Sada snabdevaju tečnim gorivima i okolne zemlje a ne samo pumpe u Srbiji.

 

Pošto srpska elektroprivreda?

Za razliku od NIS-a, privatizacija Elektroprivrede Srbije nije predviđena, “za mandata ove vlade”, rekao je u više navrata Aleksandar Popović, ministar rudarstva i energetike. Šta će uraditi naredna vlada - videćemo.

 

“Odoleli smo višegodišnjim pritiscima i dobronamernim savetima da EPS bude privatizovan,” tvrdi (u saopštenju objavljenom na sajtu EPS-a) Vladimir Đorđević, generalni direktor ovog javnog preduzeća.

 

Ovih dana je javnosti saopšteno da je, prema proceni konsultantskih firmi Arthur D. Littl i ENTEL, vrednost stalnih sredstava EPS-a upisanih u poslovne knjige 1. januara 2007. godine iznosila 527 milijardi dinara, što je po tadašnjem kursu Narodne banke Srbije 6,67 milijardi evra.

 

U EPS napominju da je vrednost kompanije povećana za 44 odsto u odnosu na 2004. godinu. Procena je rađena u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima, međunarodnim standardima za procenu i finansijsko izveštavanje, po dve metode, čiji su rezultati tzv. testom profitabilnosti upoređeni, čime se došlo do "fer vrednosti".

 

Budućnost EPS – u magli

U izjavi Đorđevića još piše da se on zalaže da se “EPS ne sme rasprodati i da vrednost nacionalne elektroenergetske kompanije treba uvećati zato što ima preduslove da postane profitabilna firma i značajan 'igrač' na regionalnom tržištu električne energije.”

 

I ministar Popović i direktor Đorđević su isticali do sada da EPS može postati regionalni lider. EPS je, inače, u međustranačkoj podeli javnih preduzeća pripao DSS i, za razliku od drugih javnih preduzeća, na njegovom čelu nije bilo velikih lomova oko direktorskih i fotelja u upravnom odboru. Budućnošću EPS-a posebno se bavio, izgleda, i sam premijer Koštunica koji je, sudeći po javnim istupima sa čelnicima Republike srpske i predstavnicima Elektroprivrede RS, bio zagovornik stvaranja zajedničke kompanije dve elektroprivrede i gradnje novih hidrocentrala na Drini.

 

Sada je, naravno, pitanje kako će se ovi planovi realizovati ako u novoj vladi, na primer, ne bude DSS-a ili ako resor energetike pripadne nekoj drugoj partiji.

 

Opet ministar Dinkić

EPS je, inače, zbog političkih trzavica u Vladi Srbije ostao i bez tendera za izbor strateškog partnera za izgradnju dva kapaciteta za proizvodnju struje iz kolubarskog uglja. Mada su okončane sve pripreme za raspisivanje tendera za izgradnju TE “Kolubara B” i trećeg bloka TE “Nikola Tesla A”, javni konkurs se odlaže još od avgusta prošle godine.

 

Nezvanično je za ovo neraspisivanje tendera krivica pripisivana ministru Dinkiću koji se zalaže za to da se akcije EPS-a što pre nađu na Berzi i da se na taj način obezbedi novac za gradnju jedne elektrane. Čuli su se komentari da na ovaj način Dinkić otvara proces prodaje EPS-a kao i to da lobira da u EPS uđu zapadnoevropske kompanije.

 

U regionu Jugoistočne Evrope nedostaje struja pa su nove elektrane više nego poželjne. Nije zgoreg podsetiti da su i Rusi zainteresovani da u Srbiji grade elektrane na gas. Interesantno je da su oni priču o tome još pre nekoliko godina započeli sa predstavnicima lokalnih vlasti u Novom Sadu i Srpskom radikalnom strankom. Potpredsednik SRS i Tadićev protivnik na minulim predsedničkim izborima Tomislav Nikolić je, poput svog protivkandidata, takođe, uoči predsedničkih izbora po podršku išao u Moskvu i bio je lepo primljen

.

Da li će, i kojim sredstvima, Srbija graditi nove elektrane videće se posle predstojećih izbora. Kao i to kako će, i kome, biti prodat NIS. Trasa Južnog toka mogla bi biti premija ili kolateralna šteta.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...