Osam jurišnika na Kremlj

Petar Popović

Vladimir Putin je rekordno popularan, ali u dosadašnjim glasanjima za šefa države, najveći broj glasova birača datih jednom kandidatu nije ipak “pokupio” Putin već 2008. Dmitri Medvedev – 52,3 miliona. Na izborima 2004, Putin je međutim bio rekorder s najvećim procentom glasova datih jednom kandidatu – imao je 71,3 odsto svih glasova. Od šest prilika glasanja, o šefu Rusije je samo jedanput odlučeno u drugom krugu izbora, 1996. kada je pobeda po svoj prilici ukradena komunisti Genadiju Zjuganovu, u korist fizički nepodobnog Borisa Jeljcina
(Moscow, 23.02.2018 - ruski predsednik Vladimir Putin na ceremoniji dodele nacionalnih nagrada povodom Dana branilaca otadžbine u Moskvi)

U trećoj nedelji marta, osamnaestog – Rusi će sedmi put imati priliku da, ovaj put birajući između osam kandidata na spisku, na tajnom glasanju izaberu predsednika države.

Favorit je aktuelni šef Kremlja Vladimir Putin, kojem izmenjeni ustav dopušta i drugi uzastopni (poslednji) mandat. Treći, ima li se u vidu i rok koji je prethodio ustavnim promenama. Ali, okolnost da ispitivano javno mišljenje ne dovodi u pitanje pretežnu podršku birališta Putinu, ne čini ruski događaj nezanimljivim.

Recimo, 64 ljudi je u nekom trenutku izjavljivalo nameru “da se kandiduju za predsednika”, pomenuo je u svojoj hronici u Rasijskoj gazeti politolog Leonid Radzihovski.

Čemu “odraslim ljudima takva petljavina”, upitao se Radzihovski, kada ih je na spisku na kraju ipak osam? Da dobiju publicitet? U orbiti medija nisu ni primećeni... “Tajna prirode”. I ne jedina, komentarisao je politolog.

putin-2016-

Vladimir Putin (foto iz 2016.) favorit na predstojećim izborima u Rusiji

Densing Jeljcin

U šest izbornih prilika mimo ove sada, predstojeće, “nokaut” pobednika samo jedanput nije usledio već u prvoj rundi – 1996, kada su prvi u istoriji Rusije slobodno birani predsednik Boris Jeljcin i njegov jedini realni oponent, komunista Genadij Zjuganov, ušli u drugi izborni krug. Jeljcin, s teškim fizičkim nedostatkom, jer u javnosti se već “šaputalo” da je bolestan, što je podrazumevalo i nesposoban za visokoodgovornu dužnost.

Klan u Kremlju, jedan od nekoliko konkurentnih čiji su stubovi bili predsednikova kćer Tatjana Djačenko, Anatolij Čubajs i drugi, priskočio je u pomoć podmetnutim plećima Familije. Nije smelo da biralište zapazi fizičko stanje šefa države. Od Jeljcinovog ostanka na vlasti zavisilo je dalje raspračavanje resursa u korist buduće oligarhije.

Šef Kremlja slikan je uz Šamila Tarpiščeva, tobože posle iscrpljujućih partija tenisa. Trebalo je, između dva kruga glasanja, isforsirati utisak da predsednik puca od zdravlja. Još se pamti “bugi-vugi” raspoloženog Jeljcina, “oduševljenog” što ima priliku da pocupkuje “u ritmu sa omladinom”. Kolabirao je ubrzo pošto mu je mandat produžen, podvrgavši se operaciji na srcu, posle čega je skoro sve vreme “radio kod kuće”.

Brojni posmatrači veruju da je u tom drugom izbornom krugu “Jeljcinova pobeda” ukradena Zjuganovu. Njegova stranka, posle “puča generala” i nedaća sa zabranom aktivnosti obnovljena KPRF, bila je tog trenutka na vrhuncu popularnosti. Osiromašeno stanovništvo bilo je ogorčeno pljačkom resursa kroz “privatizaciju”, u korist oligarha oko Kremlja.

jelcijn-klinton-

Jeljcin je bio personifikacija svega onoga što je Rusija, kao naslednik SSSR-a, bila u očima Vašingtona - siromašna, ponižena, na kolenima, zavisna na sve načine od Zapada i sa liderom koji je izazivao salve smeha po zapadnim prestonicama, objavio je američki Politiko: Klinton i Jeljcin, oktobar 1995. u biblioteci “Frenlin Delano Ruzvelt” u njujorškom Hajdparku

Paketi dolara u kutiji za cipele

U toj operaciji “pobeda Jeljcina po svaku cenu”, hrpe dolara su prebacivane iz ruku u ruke.

Čuvena je epizoda sa zaplenom pola miliona USD u kutiji za cipele – potencijalno kompromitujućih para, “uhvaćenih” u toku noći na ulazu u sedište vlade.

U Belom domu vlade funkcionisao je centar “jeljcinjske” kampanje. Otvorila se opasnost da “kutija za cipele” tog trenutka posluži kao osigurač izvučen iz ručne bombe. Međutim, hitar je bio Čubajs. Dotrčao je pravo pred kamere tadašnje NTV. Govorio je pravo u etar – kako je upravo otkrivena zavera protiv šefa države, čiji je akter Jeljcinova služba bezbednosti.

Usledila je kampanja koja se pretočila u izbornu i zaglušila žalbe predsedničkog konkurenta iz KPRF.

Najveći broj i najveći procenat

Vladimir Putin je rekordno popularan, ali u dosadašnjim glasanjima za šefa države, najveći broj glasova birača datih jednom kandidatu nije ipak “pokupio” Putin već 2008.  Dmitri Medvedev – 52,3 miliona.

Na izborima 2004, Putin je međutim bio rekorder s najvećim procentom glasova datih jednom kandidatu – imao je 71,3 odsto svih glasova. Taj procenat je bio upečatljiviji u odnosu na procenat glasalih za Medevedeva (70,3) a Medvedev, opet, jeste rekorder po broju glasova – dok je objašnjenje sitne zanimljivosti (najverovatnije) u različitoj izlaznosti 2004. i 2008. godine.

Najveći odziv birača na jednim predsedničkim izborima uknjižen je ipak 1991, s Putinom predsedničkim početnikom – pre toga, kratko vreme predsednikom vlade kojeg je, spremajući se da odstupi, imenovao predsednik Jeljcin, 76,6 odsto svih s pravom glasa. Dok je najmanji 2004, sa 64,4 odsto glasalih. Inače, procenat Rusa izašlih na birališta tradicionalno je oko 70 odsto.

putin-izbori-dan-armije-

Moscow, 23.02.2018 - ruski predsednik Vladimir Putin na ceremoniji polaganja venaca na grob Neznanog junaka u Moskvi

“Kandidat” van spiska

Uz ankete koje ukazuju da je Putin i ove godine bez rivala koji bi ga na biralištu mogao ugroziti – šefu Kremlja je rival to samo biralište. Slučaj u kojem bi nizak odziv birača pozivu na glasanje omalovažio pobedu favorita.

Toga se drži Aleksej Navaljni – “kandidat” koji je, narušavajući stav Kremlja protiv anti-vladinih demonstracija na ulicama, uspeo da se ne kvalifikuje za kandidata “na spisku”, optužen je za kršenje zakona, ali aktivno je u kampanji da Rusi ne izađu na birališta.

Navaljni-mreža “aktivista” razvijena je uz nastojanje da obuhvati sva važnija mesta Rusije i založi se protiv glasanja. Utisak sa strane navodi na misao da Aleksej Navaljni drži da i u Rusiji može doći do nekog “ukrajinskog Majdana”. Kremlj ga ne potcenjuje i Navaljni nekako često ima posla s pravosuđem.

Navaljni – jedini čiju aktivnost prati zapadna štampa, fotografišući kako se “ruski demokratski orijentisani bloger” hrve s “Putinovom policijom”, računa da bi jedan ruski masovni bojkot glasanja demantovao Putinovu pobedu.

Mogućno je, ali ankete ukazuju da će na izborima 18. marta izlaznost građana nadmašiti 65 odsto.

navaljni-

U preko 180 gradova Ruske Federacije, 12. juna 2017. na Dan Rusije, protestima je nastavljena kampanja koju vodi Aleksej Navaljni (u sredini) a koja je započeta takvim demonstracijama 26. marta 2017.

Drugi, treći i četvrti

U kratkoj istoriji ruskih predsedničkih izbora, tradicionalno se gleda, ne samo ko je drugi, već i ko je i treći i eventualno četvrti u redu plasiranih. Reč je o spolja manje poznatim ali kod kuće znanim političkim liderima u senci dominantnog mesta na državnom vodećem položaju.

U uslovima kada je mesto br.1 “bukirano” nesmanjenom glasačkom podrškom – mesta br. 2, br.3 i br.4 itekako su važna sa stanovišta konsolidacije blokova političkih pristalica tih ličnosti za ubuduće.

Uostalom, nagrade pobednicima dele se i na partijskim izborima za Dumu Rusije i učešćem u borbi partija za vlast na nižim nivoima (ipak) centralizovane piramide na čijem je vrhu Kremlj.

Osim toga, godine 2024, još jedanput su izbori za Kremlj, i ako ustav ne bude menjan – tada bez učešća na njima Vladimira Putina.

Ne računajući Genadija Zjuganova, koji je ove godine odlučio da se ne kandiduje, nego je KPRF na inicijativu Zjuganova za protiv-kandidata Putinu isturila Pavela Grudinjina – tradicionalni borci za plasman u vrhu post-izborne tabele su Grigorij Javlinski, ispred demokratske partije Jabloko i Vladimir Žirinovski, davni osnivač i večiti predvodnik LDPR, partije koja bi teško opravdala bilo demokratiju bilo liberalizam (liberalno-demokratska partija), ali jeste jedna od prvo-osnovanih posle Sovjetskog Saveza. Obojica su predsednički kandidati i na ovogodišnjim izborima.

Žirinovskom je ovo šesto po redu kandidovanje za predsednika Rusije. Ali, upitan o motivima u poređenju s malim izgledima, on je odgovorio – nije bitno. Sportisti odlaze na olimpijadu i kada nemaju izgleda da pobede!

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...