Smutnja Nemačke zbog SAD

Petar Popović

“Mi više ne prepoznajemo našu Ameriku”, izjavio Zigmar Gabrijel šef diplomatije Berlina, govoreći u Minhenu kako je Nemačka, koja je od SAD toliko mnogo naučila “izbačena sa koloseka” novim kursom na snazi u Vašingtonu
(Munich, 17.02.2018 - nemački šef diplomatije Zigmar Gabrijel na minhenskoj konferenciji o bezbednosti)

Evropa je u pometnji, zbunjena je.

Zaokret SAD putem prevashodstva američkih interesa nad ostalim, pa i savezničkim, promovisan politikom Donalda Trampa, lišio je saveznike na kontinentu ključnog kompasa. Ima znakova sve veće nesigurnosti, i ekonomske i bezbednosne.

Američki protekcionizam, nagovešten mogućnim taksama na uvoz robe i potencijalno nižim kursom dolara, gurnuo je u crne slutnje nemačku izvozno orijentisanu privredu.

Nemački Špigl piše o tome i, kada je reč o ekonomiji, ilustruje o čemu se radi jednim primerom. Erkraft Filip, omanja porodična firma sa 250 zaposlenih i 60 miliona evra prihoda, razvijena iz manufakture i stabilizovana u proizvodnji “rebara” od aluminijuma i titanijuma za avio-industriju, duboko je zabrinuta mogućnošću obaranja vrednosti američke valute.

Kurs od 1,1 dolara za evro, prošle godine, podrazumevao je godinu završenu profitom. Kurs od 1, 2 (na početku ove godine) mogao bi se podneti, ali odnos u razmeni od 1, 3 i više dolara za evro (ako se tendencija produži), mogao bi značiti “ključ u bravu”, krizu životnog opstanka Erkraft Filipa i cele slične male industrije – a izvoz Nemačke, ili tačnije nemački ekonomski prosperitet, ne održavaju samo giganti mašinogradnje i drugi nego i vrlo mnogo tih i sličnih “Filipa”.

tramp-bolnica-florida-

Pompano Beach, 17.02.2018 - američki predsednik Donald Tramp sa suprugom Melanijom Tramp posetio je bolnicu u Pompejno Biču, Florida, povodom masovne pucnjave u srednjoj školi u Parklendu na Floridi 

“Pometenost” Nemačke zbog Vašingtona

Postoji utisak na evropskoj strani “bare” da u SAD, gde je sada politika da se misli prvo na američka posla i interese, nema mesta gde se mogu saslušati i razumeti “saveznički” teški doživljaji američkih odluka. Odmaknuto je rame za plakanje. Donald Tramp žuri za svojim, američkim poslovima i smanjeno je emocionalan u odnosu na tuđe doživljaje. Predsednik već ima i rezulate te politike. U SAD, procvetava mu proizvodnja nafte i gasa (kakav Klimatski sporazum!). Nezaposlenost u Americi je u padu, primiče se ništavnom podeoku. “Biznis” hvali Trampa...

Mimo ekonomije, osećaj da je Sjedinjenim Državama Evropa nekako sve više “treća rupa na svirali” izražava se sada i u sferi bezbednosti.

U Minhenu, o vikednu je u toku tradicionalna Konferencija o bezbednosti. Nemački Dojče vele izlaže poente iz istupanja na Konferenciji šefa diplomatije Berlina Zigmara Gabrijela, pa već u podnaslovu osvrta navodi “pometenost Nemačke zbog spoljne politike Vašingtona”. A, pak, trenutak u kom je Berlin zbog držanja Vašingtona “pometen” ne može biti kritičniji, jer službeni izvestilac i šef Konferencije Volfgang Išinger opominje da je “opasnost od rata veća nego dekadama unazad”.

Već i naslov Išingerovog izveštaja Konferenciji, “Do ivice i nazad?”, svodi, reklo bi, optimizam izvestioca povodom stanja stvari na samo taj jedan nejaki znak pitanja.

Ne prepoznajemo više našu Ameriku

Nije vreme “da se samo favorizuju pojedinačni nacionalni interesi”, opomenuo je Zigmar Gabrijel, govoreći o “produženoj važnosti američko-evropskih nacionalnih interesa”. Dojče vele koji ga citira dodaje tom navodu svoje objašnjenje, da apel diplomate Berlina sledi “usred evropske široko rasprostranjene zabrinutosti da SAD, pod rukovodstvom predsednika Donalda Trampa, uveliko okreću leđa tradicionalnom trans-atlantskom partnerstvu”.

“Mi više ne prepoznajemo našu Ameriku”, citiran je Gabrijel. Naročito je Nemačka, prepričava DW – koja je toliko mnogo naučila od SAD o demokratiji, multilateralizmu i slobodi trgovine posle Drugog svetskog rata “izbačena sa koloseka” novim kursom uzetim u Vašingtonu.

“Ja sam uveren da je saradnja Evrope i SAD bitna da se održi arhitektura slobode”, citiran je Zigmar Gabrijel.

Ministar je apelovao da Vašington ne odbacuje nuklearni sporazum sa Iranom.

Po njegovom, u Evropi je potrebno “generisati unutrašnju koheziju, razviti zajednički spoljno-politički interes i istupiti sa sredstvima da se zajednički interesi ostvaruju”.

“Potreban nam je evropski trenutak... Mi čvrsto verujemo da nam je saradnja potrebna, a ne konfrontacija”, rekao je. I upozorio je na uticaj Kine i Rusije, koje nastoje “da testiraju i podriju” liberalni poredak zapadnog sveta, te iz tih razloga Gabrijel očekuje da prijatelji kao SAD podrže “evropski projekat”.

“Niko neka ne pokušava da podvoji Evropsku uniju: ni Rusija, ni Kina – ali takođe ni Sjedinjene Države”, poručio je diplomata Berlina ... na kraju, i sili kod koje apeluje za pomoć!

Nesumnjivo kontradiktoran, i zahtevan trenutak Evrope, zaključuje posmatrač minhenskog događaja. Jer, kaže ministar Nemačke – Evropa, koja je uspela i posle dva svetska rata međusobno se unutar sebe izmirila, sada ima potrebu i za jednim sopstvenom “projektom sile”– “kako bi izbegla da bude vegetarijanac među mesožderima”!

Organ ili tumor NATO

Sopstveni “projekat sile”, zapravo već postoji. Obelodanjen je novembra 2017. tada afirmisanom  skraćenicom PESCO (Permanent Structured Cooperation), kako je engleskim rečima izražena međusobna vojna saradnja 23 evropske zemlje potpisnice.

Od svih članica EU, PESCO nisu potpisale i pristupile mu još jedino Irska, Portugal, Malta i Danska. Pojedine od ovih, uz izjavu da žele “da sačekaju” i odluče se.

Tek vreme treba da pokaže šta je i u šta će se razviti PESCO, s obzirom da organizacija koja je još u rudimentu potseća na antantu unutar antante – vojni savez Evropljana unutar vojnog saveza NATO.

Ali jedno jeste izvesno. Evropski PESCO sledi posle javno ispoljenog razočaranja kancelara Angele Merkel Trampovim nipodaštavanjem NATO pakta, kada je tokom prve posete Briselu i sedištu Pakta, šef SAD, umesto očekivane tirade o spremnosti super-sile da zarati i zbog poslednjeg patuljka u NATO, održao pridiku o finansijski izraženoj ceni američke solidarnosti.

Zahtevao je da i veći a i najmanji od savezničkih trabanata izdvajaju novac i “plaćaju za svoju odbranu” – a ne da Amerikanci plaćaju porez i svojim parama finansiraju NATO.

Glasnom tišinom su saveznici u Evropi odgovorili na ovu Trampovu zdravicu. Osim kancelara Angele Merkel koja je izjavila: “Vreme je da se mi Evropljani okrenemo sami svojim problemima”. Onda se ukazao PESCO. Ali ovog trenutka nema dovoljno pojedinosti, na osnovu kojih bi se naslutilo – da li je neobični izdanak organ ili ćelija tumora NATO pakta? Preko okeana, u Americi, nije bilo aplauza toj evropskoj umotvorini. Naprotiv, skreće se pažnja da PESCO ne bi smelo da optereti resurse potrebne NATO paktu. Možda se misli – neće valjati ako Evropljani pokušaju da ne kupuju američki proizvedeno oružje. Vreme će pokazati. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...