Postoji više od jedne srceparajuće priče o Alepu

Robert Fisk, Independent

Naši politički gospodari su u savezu sa sirijskim pobunjenicima, a iz istog razloga kao i pobunjenici kidnapuju svoje žrtve – zbog novca
(foto, sirijska vojska rasčišćava ruševine po ulasku u Alep prošle nedelje)

Zapadni političari, „eksperti“ i novinari moraće u narednim danima, ponovo da resetuju svoje priče, sada kada je vojska Bašara Al Asada ponovo preuzela kontrolu nad istočnim Alepom. Saznaćemo da li je 250.000 civila zarobljenih u gradu zaista toliko brojno. Slušaćemo dosta o tome kako nisu mnogi da napuste grad kada je ruska vazdušna sila izvela žestoko bombarbodovanje u istočnom delu grada.

I naučićemo dosta o „pobunjenicima“, koje smo na Zapadu, u SAD, u Britaniji i našim podlogama za sečenje glava u Zalivu, podržavali.

Al Kaidu (Jabhat al Nusra, a u surotnom Jabhat Fatex Al Sham) jesu, na kraju, uvrstili u „folk“, kako ih je 2001. prozvao Džordž Buš, teroriste koji su počinili zločin protiv čovečnosti. Zaboravite rat protiv terorizma, setite se da je u tom govoru pomenuo „čisto zlo“ Al Kaide, i da će ovo biti rat protiv zla. Sećate li se i svih upozorenja naših voljenih britanskih bezbednosnih službi, o tome kako Al Kaida i dalje može da udari na London?

sirija alep vojska

Vojska Sirije na periferiji Alepa u ponedeljak 12. decembra

Ne, kada su pobunjenici, uključujući i Al Kaidu hrabro branili istočni Alepo. Mi se nismo setili "borbe protiv zla". Jer ta snažna priča o herojstvu, demokratiji i stradanju, za nas dobre momke u odnosu na loše i „nepoštene, kao esplozivno oružje za masovno uništenje“, to je pravi narativ.

Vratimo se danima Sadama Huseina - kada su neki od nas tvrdili da bi nezakonita invazija na Irak dovela do katasrofe i neizrecive patnje i da nas Buš i Bler vode u propast – tada je obaveza bila ispovljavati odbojnost prema Sadamovom režimu i podsećati čitaoce, stalno, da je Sadam jedan od tri stuba osovine zla.

Elem, evo opet uobičajene mantre, gde moramo da ponavljamo gadosti koje su se desile, da bismo izbegli uobičajenu pošiljku mržnje i zloupotrebe koja će danas biti odaslata onima koji će prihvatiti to, daleko od odobrenog i u duboko pogrešnoj verziji sirijske tragedije.

Tačno je, Bašar al Asad je brutalno uništio velika područja svojih gradova, u borbi protvih onih koji hoće da sruše njegov režim. Da, taj režim ima dosta grehova u svoje ime. Mučenja, pogubljenja, tajne zatvore, ubijanja civila i – ako se uključi i sirijska nemilosrdna policija pod kontrolom režima – zastrašujuću verziju etničkog čišćenja.

Da, mi treba da strahujemo za živote hrabrih lekara u istočnom Alepu i ljudi o čijim životima brinu. Svako ko je video snimak mladog čoveka iz kolone izbeglica koje beže iz Alepa, prošle nedelje, snimano od strane obaveštajnih službi – treba da strahuje za sve one koji nisu dovoljno hrabri da pređu vladine linije. I da se podsetimo kako su UN nevoljno prijavile 82 masakrirana civila u njihovim  domovima, u poslednja 24 sata.

Ali vreme je da se kaže i druga istina. Mnogi od „pobunjenika“ koje podržavaju Zapad i naša besmislena premijerka Tereza Mej, upravo su među najopakijima i najokrutnijim borcima na Bliskom Istoku. I dok smo igrali nezainteresovanost (gadljivost?) i plašljivot, Isis je zauzeo Mosul i dešavao se horor skoro kao u Alepu, mada ne bih zbunjivao čitaoce dajući taj ton priči. Slično je namerno ignorisanje ponašanje pobunjenika u Alepu.

Pre samo nekoliko nedelja intervjuisao sam jednu od prvih muslimanskih porodica koje su krenule da pobegnu u istočni Alep tokom primirja. Otac je baš rekao kako je njegov brat za to da se ide preko pobunjenika, pošto je prešao liniju fronta sa suprugom i sinom. Osudio je pobunjenike za zatvaranje škola i stavljanje oružja kod bolnica ali nije bio ni za režim. Čak se divio ponašanju Isisa u ranim danima opsade. Negde u to vreme, sirijski vojnici dobijaju privatno uverenje da će Amerikanci dozvoliti Isisu da nausti Mosul, da bi ponovo napao Asadov režim. Jedan američki general, zapravo, izrazio je bojazan da irački šiitski militanti mogli da spreče Isis da pobegne iz Iraka u Siriju.

I tako i bi. Tri ogromne kolone kamiona-samoubica i hiljade naoružanih pristalica Isisa protutanjali su kroz pustinju od Mosula u Iraku do Raqqa and deir ez-zour u istočnoj Siriji da ponovo preuzmu predivan grad, Palmiru.

To je veoma poučno da sagledate naše izveštavanje o ova dva paralelna događaja. Skoro svaki naslov danas govori da je Alep „pao“ pod sirijskom vojskom. U drugim okolnostima, mi bismo sigurno imali izjave o tome kako je vojska vratila grad iz ruku „pobunjenika“. Kada je Isis prijavljen za ubilačko ponašanje, i kada je ponovo osvojio Palmiru, ako  bismo objavili da je rimski grad ponovo „pao“ to bi imalo čak grotesknu notu.

Reči su važne. To su ljudi – „naši momci“, pretpostavljam, ako se držimo za tekući džihadistički narativ – koji posle prve okupacije grada prošle godine uzmu i odseku glavu 82-godišnjem naučniku koji je hteo da zaštiti rimska blaga i zatim stave njegove naočare na odsečenu glavu.

Prema sopstvenom priznanju, Rusi su leteli 64 bombarderska leta protiv Isisovih napadača pred Palmirom. S obzirom na ogromnu prašinu koju su pravile kolone Isis konvoja, zašto se američka avijacija nije pridružila bombardovanju svog najvećeg nepijatelja? Iz nekog razloga – nisu. Tu su bile njihove bespilotne letilice i obaveštajci, kao i kad je ISIS vozio identične konvoje kamiona – samoubica da ih iskoristi u Palmiri, pri prvom zauzimanju u maju 2015. godine.

Nema nikave sumnje kakvu prepreku Palmira predstavlja za sirijsku vojsku i Rusiju. U njoj ima više sumboličnog nego vojnog. Sirijski oficiri su me uveravali, nešto ranije ove godine, da Isisu nikada neće biti dozvoljeno da se vrati. Postojala je ruska vojna baza u gradu, ruski avioni iznad, ruski orkestar je igrao na rimskim ruševinama, slaveći oslobođenje Palmire.

Međutim, šta se desilo? Sirijska vojska više nije imala snage da se brani, a i mnogi su bili zauzeti u istočnom Alepu.

Sirija bi morala brzo da oslobodi Palmiru. Ali za Asada, kraj opsade Alepa znači da Isis, Al – Nustra, Al – Kaida i sve druge salafističke grupe i saveznici, ne mogu više da grade bazu i stvaraju kapital u dugom nizu velikih gradova koji čine kičmu Sirije. Damask, Homs, Hama, Alep…

Vratimo se na Alep. Poznat i već umoran političko-novinarski narativ ima potrebu za osveženjem. Dokazi moraju da budu jasni za koji dan. Za koji mesec osuditi bezakonje sirijskog režima, uz preklapanje identiteta i i brutalnosti njegovih protivnika u Alepu. Organizacije za ljudska prava – tugovanka o porazu pobunjenika počela je pre samo nekoliko dana i širi tu svoju kritiku, da bi branila istočni Alep.

Recimo, Visoki komesar UN za ljudska prava radi preko svojih mogućnosti od prošle nedelje i, sasvim razumljivo, u strahu je za civilno stanovništvo i medicinsko osoblje Alepa - uvek moguć predmet odmazde, ili onih „par stotina“ koji su možda nestali nakon prelaska na liniji fronta. Tada su UN (sve do sad) imale neke druge brige.

„Tokom poslednje dve nedelje, fatah al-Šam (to drugim rečima znači Al- Kaida) i Ebu Amara bataljon navodi da je otet i ubijen nepoznat broj civila, koji su tražili da oružane trupe napuste naselja da bi se spasili životi civila…“ – naveo je.

„Takođe, primili smo izveštaje da su između 30. novemvra i 1. decembra naoružane opozicione grupe pucale na civile koji su pokušavali da odu“.  „Nasumičnih napada“ na civilna naselja od strane „pobunjenika“ je previše da bi bili nasumnični.

Valjda ćemo u narednim danima imati malo više sluha. Sledećeg meseca, čitaćemo zastrašujuću novu knjigu Trgovci muškaraca, italijanskog novinara Lorete Napoleone, o finansiranju rata u Siriji. Ona knjiži, popisuje novac obe vlade i pobunjeničkih snaga u Siriji ali ima oštre reči i za našu novinarsku profesiju.

Novinari koje su kidnapovale naoružane grupe u istočnoj Siriji, piše ona, pali su kao žrtve nekakvog "Hemingvej sindroma". Ratnih dopisnika koji podržavaju pobunjenike i stavljaju svoje živote u njihove ruke - ima i oni veruju da su u savezu sa njima. Ali, pobuna je samo varijacija krivičnog džihadizma, moderan fenomen koji ima samo jednu veru – novac.

Da li je ovo previše strogo prema profesiji? Da li smo zaista u „ligi“ sa pobunjenicima? Svakako da naši političari jesu – iz istog razloga kao i pobunjenici, oni kidnapuju svoje žrtve za novac. Otud i sramota „Brexit May“, i njene slabosti kao premijera, koja je prošle nedelje klanjala sa sunitskim aristokratama, u nadi da će sklopiti posao o prodaji oružja u  Zalivu, u post Bregzit periodu, i zaraditi milijarde funti.

Za nekoliko sati, britanski parlament će raspravljati o stradanju lekara, medicinskih sestara, ranjenoj deci i civilima u Alepu i drugim oblastima Sirije. Grotesktno ponašanje vlade Velike Britanije, koje je osiguralo da ni Sirijci, ni Rusi neće dati tri groša za naše patetično kukanje.

To, takođe, mora postati deo priče.

 

Objavljeno: The Independent, 13. decembar 2016.

Prevela Ana Radmilović

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...