Direktna demokratija

prevela A. Radmilović

Diktaturu stranaka zameniti direktnom demokratijom građanskog društva inače će građani, na kraju, živeti u jednom poretku koji su izabrali na izborima ali ga nisu želeli
(foto, Jorg Baberovski)

Pre godinu dana Angela Merkel odlučila je da otvori nemačke granice i dva miliona doseljenika (ne naziva ih migrantima ni izbeglicama, prim.prev.) nagrnulo je i darovali su republici najveću krizu od njenog osnivanja. Još pre 20 godina tako nešto bilo bi nezamislivo, ovakva vlada, koja bi na ovaj način prkosila zakonima i pravu, bila bi neodrživa. Ali sada se nije desilo ništa.

Kancelarka je objasnila da mora biti urađeno šta je naređeno i da su Nemci uvek činili velike stvari. Na godišnjem kongresu stranke na ove reči (iz ludnice) dobila je gromaglasni aplauz. Cela stranka se oprostila od razuma i izgleda kao da je Jedinstvena socijalistička partija Nemačke oživela (nastala spajanjem socijaldemokratske partije nemačke i komunističke partije nemačke 46).  Ko izrazi sumnju i zabrinutost, ko proba razum da unese u igru bio je od strane političara i njihovih medijskih  pomoćnika,  upozoren je na to da je oprez prva građanska dužnost. Državni poredak se rastočio pred našim očima, ali se nije desilo ništa.

plakat-nemci

Plakat Alternative za Nemačku na kojem piše Hrabro za Nemačku -  izabrati AFD. Švajcarska je za referendum. Mi takođe. (AFD) 

Dirigovana demokratija

Već godinama živimo u jednoj vrlo usmerenoj demokratiji. Građani mogu da izlaze na izbore, ali – odluke moraju da prepuste političarima. Ali ni političari nisu toliko slobodni da utiču na razvoj događaja. Poslanici su primaoci naređenja koji ne postupaju po svojoj savesti već su poslušnici stranaka. Ko protivreči, neće biti podoban za naredne izbore. Parlament je izgubio moć, on je u mnogim zemljama EU kontrolisan od strane vlada.

Sva ovlašćenja za donošenje odluka prebačena su na komesare EU, koje mogu da budu sprovedene proizvoljno i protiv volje građana, iako nemaju legitimitet ni stručni ni dobijen putem izbora. I tako se dešava da se za političke partije interesuje samo onaj svet koji nije uspešan ni u jednom drugom segmentu.

Većina političara nije zainteresovano ni za svoju zemlju, čak ni za partiju, već samo za sebe. U međuvremenu je to otišlo toliko daleko da je sasvim svejedno kojoj partiji pripadaju jer takvi kakvi su mogu da pripadaju sve do jednoj. Oni žive od politike, okruženi su samo sebi sličnima ali nemaju više nikakve veze sa građanima koje bi trebalo da predstavljaju. Od mejnstrim medija ne moraju da se plaše jer se i tamo u horovima peva ista pesma.

Građanima ostaje samo nemoć

Neki političari čuju samo potvrđivanje svojih kolega, dok neki čak potpuno gube dodir sa realnošću. Pada kiša, ali oni vide sunce. U skoro svim zemljama ih zbog toga preziru i jednostavno im se više ne veruje. Ali i taj prezir udara u prazno, sve dok je politička elita čvrsta u uverenju da je samo ona prosvećena, tolerantna i prema svetu otvorena dok su sa druge strane građani, konzervativni, glupi i ksenofobični.

Pre nekoliko decenija mogli smo sebi još i da priuštimo da budemo apolitični, danas međutim ceo demokratski poredak stoji na kocki. Građani su polarizovani više nego ikad, vape za pravom glasa i odlučivanja. Ali oni žanju samo nemoć. Interesovanje za politiku raste sa nepoverenjem u političare.

Iz ovoga postoji samo jedan izlaz, da diktatura stranaka bude zamenjena direktnom demokratijom građanskog društva (slogan AFD, Alternativa za Nemačku, je „Hoćemo direktnu demokratiju, odmah!“, prim. prev.), kada demokratija neće biti rabljena samo na izborima i kada će moć EU birokratije biti slomljena. Građani moraju ponovo da osvoje svoju demokratiju inače će, na kraju, živeti u jednom poretku koji su izabrali na izborima ali ga nisu želeli.

Jorg Baberovski, profesor istorije, stručnjak za  istočnu Evrope na Humboldt univerzitetu u Berlinu. Pisao o staljinizmu i ruskoj imperiji. U više navrata govorio o izbegličnoj krizi EU 2015, i vrlo oštro o Merkelovoj.  Autor mnogih knjiga i radova među kojima  „Odnos nacional-socijalizma i staljinizma“. Rođen na Bodenskom jezeru, na granici Nemačke i Švajcarske. Piše za Cieriher cajtung. 

objavljeno: Basler cajtung  2. 9. 2016.

(Bazelske novine - Bazel, na raskrsnici Nemačke, Francuske i Švajcarske)

http://bazonline.ch/ausland/europa/wider-die-gelenkte-demokratie/story/16055442

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...