SAD slabi BRIKS preko Brazila

Miloš Obradović

Latinska Amerika je bila dugo zapostavljena u spoljnoj politici SAD ali je sada ponovo vraćena u fokus kao instrument slabljenja BRIKS
(foto, građani na skupu podrške Dilmi Rusef u avgustu prošle godine, što je nije spasilo od smenjivanja)

Krajem devedesetih godina prošlog veka Latinsku Ameriku zahvatio je talas političkih promena u kojima su levo orjentisani političari počeli da na izborima preuzimaju vlast, od Uga Čaveza u venecueli, preko Lula da Silve u Brazilu, do Eva Moralesa u Boliviji ili Rafaela Koree u Ekvadoru. Danas smo, međutim, svedoci novih potresa započetih smenom Kristine Kiršner u Argentini koju je zamenio Maurisio Makri što znači povratak neoliberalne doktrine u ovu zemlju, a zatim i potresi i kriza u Venecueli.

Dr Dejan Mihailović, profesor na Tehnološkom univerzitetu u Montereju u Meksiku gde predaje predmete iz geopolitike i međunarodnih odnosa u svom predavanju na Institutu evropskih studija na temu “Aktuelni procesi u Latinskoj Americi i njihova geopolitička pozadina”, ocenio je da je svet i dalje plen neoliberalnog konzervativizma.

dr dejan mihail geopol

Prof. dr Dejan Mihailović

Dominacija fiktivnog nad realnim kapitalom

“Kapitalizam je posenilio, donosi sve više razaranja, a sve manje stvaranja. U Latinskoj Americi 1980-te godine su izgubljena decenija, a sve više se taj izraz ponovo koristi za ovu deceniju. Privredni rast na globalnom nivou je zaustavljen i imamo dominaciju fiktivnog nad realnim kapitalom. Geografska ekspanzija kapitalizma dovela je do izmeštanja proizvodnje na periferiju kapitalističkog sistema što je dovelo do nestabilnosti. Danas bivše kolonijalne sile koriste globalizaciju za održavanje vlasti u bivšim kolonijama putem finansijsko monetarnih instrumenata držeći ih tako u novoj vrsti zavisnosti”, istakao je on, dodajući da su osim Meksika, Kolumbije i donekle Perua sve zemlje Latinske Amerike napustile neoliberalni model i počele da vode politiku autonomnu i nezavisnu od centara moći.

“Krajem devedesetih godina progresivistička levica dolazi na vlast u mnogim zemljama Latinske Amerike nakon četvrt veka neoliberalnog koda koji je iza sebe ostavio pustoš, povećano siromaštvo, socijalne nejednakosti, eroziju demokratije i diktaturu tržišta. To je dovelo do koncentracije moći na svim nivoima. Levica je dolazila na vlast kroz izborne procese i neposredno nakon dolaska Čaveza na vlast u Venecueli ljudi su počeli da shvataju da treba da se približe politici. U Latinskoj Americi postoji izraz “oteta demokratija” za političare koji su se otuđili od demosa. Za Uga Čaveza mediji su vezali priče o socijalističkom diktatoru. Ipak je rano donositi zaključke koliko je čavizam doprineo razvoju i Venecuele i Latinske Amerike. Predstavljali su ga kao diktatora, ali kada se pogleda šta je uradio više liči na liberalnog reformatora. Njegova najveća tekovina je to što se narod vratio politici. Jedan od prvih njegovih poteza nakon dolaska na vlast je štampanje ustava u milionskom tiražu”, objasnio je ovaj Novosađanin koji je držao predavanja na manje više svim velikim univerzitetima u Latinskoj Americi.

On je napomenuo da se dolazak levičara na vlast u Latinskoj Americi posmatra uglavnom kroz populizam.

“Istina je da ima i takvih elemenata”, kaže on “ali suviše je redukovano posmatrati ih samo tako. Ipak u Latinskoj Americi većina naroda je i dalje marginalizovana i isključena iz javnog života”.

Iz daljine, Latinska Amerika se često posmatra kao jedna celina a iako zemlje imaju zajedničkih trendova to su ipak različite države sa svojim specifičnostima.

Kako objašnjava Mihailović, Bolivija je imala problem sa separatistima oko Vera Kruza, među kojima je, zanimljivo,  bilo dosta potomaka hrvatskih iseljenika latifundista, pa se Morales prvo borio da sačuva zemlju. S druge strane Ekvador je za četiri godine masovnim protestima smenio pet predsednika.

“Čile je prva empirijska realizacija neoliberalnog projekta nakon državnog udara na Salvadora Aljendea 1973. godine. Time je pripremljen teren za dolazak na vlast Regana u SAD i Margaret Tačer u Velikoj Britaniji”, kaže on.

Kako padaju levičari

Prema njegovim rečima, sadašnjem padu levih režima doprineli su unutrašnji i spoljni faktori.

“Treba reći da iako se u javnosti termin režim smatra pežorativnim, a na primer često se koristi za zemlje Latinske Amerike ali nikada nećete čuti “režim Baraka Obame”, on je bitan da se shvati kako vlada vlada. Ovi režimi suviše su se oslanjali na ekstrativizam, odnosno na prirodne resurse i monokulturne ekonomske modele. Na primer, Venecuela se oslanjala isključivo na naftu budući da ima najveće rezerve nafte na svetu. Pad cene nafte značio je pad prihoda. Tu su bili i preterana birokratizacija i nacionalizacije, posebno nepravilnosti kod nacionalizacije stranih kompanija sa Iberijskog poluostrva. Bolivija Eva Moralesa zavisi od gasa i strateških minerala. Postoji mišljenje i da je dolaskom levičara na vlast u stvari otupela antikapitalistička oštrica”, napominje on.

Danas održivost levo orjentisanih vlasti u Latinskoj Americi u velikoj meri zavisi od BRIKS-a.

“Imali smo do sada dva modela integracija: regionalizaciju i globalizaciju. Oba su došla do svojih granica i otud i Breksit. Ali BRIKS je nešto treće, to je interregionalna integracija. Sada ona preti da postane antihegemonistička, ali pitanje je da li će postati i antisistemska. Zato smenjivanje predsednice Dilme Rusef u Brazilu ima veći međunarodni značaj nego lokalni, za sam Brazil. Prioritet SAD-a je slabljenje Brazila kao nacionalne države i njegovo udaljavanje od BRIKS. Veoma je moguće da BRIKS u narednim godinama dobije još nekoliko slova, a to plaši Vašington i Brisel”, ukazuje on i dodaje da je u Brazilu politička kriza proizvela ekonomsku nestabilnost.

“Latinska Amerika je bila dugo zapostavljena u spoljnoj politici SAD, ali je sada ponovo vraćena u fokus kao instrument slabljenja BRIKS. U Brazilu je Lulina Partija rada (iz koje je i smenjena predsednica Dilma Rusef) i dalje jaka, posebno van Sao Paola i Rio de Žaneira. Mislim da je Lula blizu da se ponovo kandiduje za izbore u 2018. godini, na šta ima pravo, i verovatno da pobedi. Opozicija, koja je srušila Dilmu Rusef, teško će u tako kratkom roku iznedriti kredibilnu političku ličnost koja bi mogla da vodi Brazil. Inače Brazil je nadrastičniji primer otuđene demokratije. Tamošnji parlament nije predstavnik naroda već lobi grupa. Imamo lobiste finansijskog sektora, agrobiznisa, naftnog sektora, medijskog sektora“, objašnjava on, dodajući da je pokretanjem 1.131 istražnog postupka protiv poslanika, odnosno senatora za korupciju i malverzacije skoro dovedeno u pitanje funkcionisanje pravne države.

U kratkom pregledu dešavanja u latinoameričkim zemljama Mihailović objašnjava da je u Argentini smenjena Kiršnerova i na vlast je došao Makri što znači povratak neoliberalnog koncepta.

”On je nešto kao argentinski polu-Donald Tramp. Dugovi su mu reprogramirani, a dobio je i dosta sredstava. Međutim, obustavio je socijalne programe što je odmah smanjilo standard stanovništva. Treba reći i da je Kiršnerizam pravio ogromne greške. U Boliviji je najstabilnija situacija i pored izbora u Argentini i dešavanja u Venecueli verujem da čavizam tamo ima uporište u narodu. S druge strane Venecuela može doći na ivicu građanskog rata ako se pokuša promena vlasti mimo izbora. Inače Čavez je prošao 17 ili 18 izbornih procesa i uvek je glatko pobeđivao i to pod nadzorom Karterove komisije koja je čak izjavila da su to najtransparentniji i najpošteniji izbori. Jedino je izgubio na referendumu na kom je pokušao da promeni Ustav tako da postane doživotni predsednik. A čak i to je izgubio sa 0,65 odsto razlike i odmah je prihvatio rezultate”, rekao je Mihailović.

Prema njegovim rečima, u Meksiku je neoliberalna tradicija toliko snažna da je nemoguće promeniti kroz izbore.

“Zasniva se na četiri stuba. Prvi je politička klasa koja je otela demokratiju. Sa preletačima i bez javne kontrole vlasti, tamo nema veze koja je stranka na vlasti jer je sistem uvek isti, na čelu sa blindiranom političkom klasom. Drugi stub su oligarhija i tajkuni. Treći su mediji koji sve više služe za monopolizaciju informacija i kontrolu stanovništva. Četvrti stub je urušeno obrazovanje koje proizvodi poslušnike, a studiranje se svodi na skupljanje bodova. Stalno se insistira na strukturalnim promenama, ali to ne znači da se menja struktura, naprotiv, struktura ostaje ista, samo se dešavaju površinske promene koje se onda u medijima naduvavaju”, objašnjava on.

Rat protiv droge i narko karteli

U Meksiku ima 2.438 opština, a više od 600, dakle čevtrina je pod apsolutnom kontrolom narko kartela. Iako se u javnosti stalno insistira kako je problem sa drogama narušavanje javnog zdravlja i javne bezbednosti, problem je u stvari na ekonomsko finansijskoj strani.

“Država izdvaja 30 do 40 miliona pezosa dnevno za borbu protiv droge. Istovremeno u Meksiku jedan do 1,5 milion stanovnika koristi drogu što je manje od jedan odsto, dok je u SAD to 16-17 odsto. Postavlja se pitanje i zašto država izdvaja najviše novca za borbu protiv droge kada ona nije čak ni u prvih deset uzroka smrti u Meksiku. Nekada se o narko kartelima govorilo kao o ljudima van zakona, ali narko karteli se ponašaju kao država. Oni imaju teritoriju, kontrolišu stanovništvo i ostvaruju prihode na toj teritoriji. Državi najviše smeta to što grupa bandita otima državi posao. Naravno, postavlja se i pitanje koliko je ta narko priča izrežirana iz SAD-a”, smatra on.

Kako objašnjava, prema jednom istraživanju od pre više godina, godišnji prihodi od droge na globalnom nivou su iznosili 800 milijardi dolara. Od toga 43 odsto prihoda se ostvarivalo u SAD, 36 odsto u EU, pa zatim idu Australija, Azija i na kraju Južna Amerika sa svega 1,7 odsto.

“Međutim Latinska Amerika je stigmatizovana. Ta ista droga koja se proizvodi u Latinskoj Americi uđe u SAD i tamo se distribuira. Često čujete kako je pao neki veliki narko bos iz Latinske Amerike, a kada ste čuli da je uhvaćen neki veliki igrač u SAD. Procenjuje se da je više od 120.000 ljudi ubijeno u ratu sa mafijom. Inače tamo se u ratu sa narko kartelima uglavnom koristi vojska, a vojska nije trenirana da hapsi nego da ubija”, zaključuje Mihailović.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...